LEŠIĆ, Josip

LEŠIĆ, Josip, teatrolog, književni povjesničar, pisac i redatelj (Veliki Bečkerek, danas Zrenjanin, 29. III. 1929 — Novi Sad, 25. V. 1993). U Sarajevu završio gimnaziju 1948, u Beogradu na ADU diplomirao 1952. i doktorirao 1973. tezom o kazališnom životu Sarajeva za austro-ugarske uprave. Redatelj 1952–61. u narodnim kazalištima (gdjegdje i umjetnički voditelj ili upravitelj) u Cetinju, Kragujevcu (J.-P. Sartre, Obzirna bludnica; C. Goldoni, Sluga dvaju gospodara; A. Miller, Lov na veštice; B. Nušić, Svet), Zrenjaninu (W. Shakespeare, Bogojavljenska noć; E. Morris, Drveni tanjur; M. Gorki, Malograđani) i Mostaru, od 1961. u Novom Sadu direktor Drame Srpskoga narodnoga kazališta (L. Kruczkowski, Smrt gubernatora; M. Krleža, Kristofor Kolumbo). U Sarajevu od 1962. umjetnički direktor Bosna-filma, od 1969. direktor Festivala malih i eksperimentalnih scena, od 1973. profesor na Filozofskom fakultetu, od 1981. i honorarni profesor na ADU; režirao u tamošnjem Malom kazalištu (od 1972. Komorni teatar ’55) predstave Pas koji pjeva, 1968, i Zagrljenici, 1971, M. Žalice, Usamljena gomila Đ. Lebovića i Tango S. Mrożeka 1982. Objavio knjige o mostarskoj i sarajevskoj kazališnoj povijesti (1969, 1973, 1976), u zbirci eseja (Iz istorije pozorišta, 1976) s temama od kazališnih veza Dubrovnika i Bosne u XV. st. do u Sarajevu uprizorenih djela M. Krleže, kojim se bavio i monografski (1981), proširio istraživanje na čitavu BiH, a u sintezi povijesti tamošnjega kazališta (1985) prikazao kazališni život od kasnoga srednjega vijeka do poč. II. svjetskoga rata. Napisao je i povijest jugoslavenske režije (1986) sa životopisima stotinjak redatelja. Suautor je izdanja Narodno pozorište Sarajevo 1921–1971 (Sarajevo 1971, urednik), Narodno pozorište Zenica (Zenica 1978) i Narodno pozorište Bosanske krajine 1930–1980 (Banja Luka 1980, suurednik), suradnik u periodicima Zora (Beograd 1946–48), Mladost (Beograd 1947–48), Dnevnik (Novi Sad 1960–62), Odjek (1963–65, 1972, 1977), Pozorište (1963, 1965–78, 1982, 1984, 1988, 1990; urednik tematskih brojeva 1978), Oslobođenje (1964–78), Život (1965, 1995), Glasnik arhiva i Društva arhivskih radnika BiH (1966), Izraz (1971, 1975–76, 1981), Scena (Novi Sad 1971, 1984, 1992), Prilozi za proučavanje istorije Sarajeva (1974), Teatron (Beograd 1974, 1976, 1979), Bibliotekarstvo (1975), Mogućnosti (1975), Lica (1976), Treći program Radio Sarajeva (1976, 1978, 1981), Godišnjak Instituta za jezik i književnost (1978) i Forum (1985) te u drugom izdanju Enciklopedije Jugoslavije LZ. Priredio knjige Drame (Sarajevo 1984), Savremena drama i pozorište u Bosni i Hercegovini (Novi Sad 1984) i Drama na početku XX veka (Beograd 1987), izdanja dramatičara (H. Ibsen, Sarajevo 1978, 1986²; Gorki, Sarajevo 1981; F. Hadžić, Zagreb 1985; Molière, Sarajevo 1987) te objavio knjige o dramskoj književnosti u BiH (1989, 1991). Posebno se bavio Nušićem (Nušićev smijeh. Beograd 1981; Život i djelo. Novi Sad 1989) i J. S. Popovićem (Sterijino delo danas. Novi Sad 1982; Sterija dramski pisac. Novi Sad 1998). U mladosti pisao pjesme (zbirke tiskane u Sarajevu 1946–49), poslije drame (Čovjek koji nije postojao, 1953; Ožiljak, 1956; Postoji sutra, 1960; Šarlatan, 1965, s Lebovićem) i dramatizacije (S. Sremac, Pop Ćira i pop Spira, 1964; S. Ćorović, U ćelijama, 1967; F. M. Dostojevski, Idiot, 1970), romansirane biografije (A. Šantić, Sarajevo 1988, 1990², scenarij za film Moj brat Aleksa, 1991, i TV seriju, 1992; Paulina Irby, Sarajevo 1990; J. S. Miličić, Sarajevo 1991; J. Šantić, Sarajevo 2006) i scenarije (filmovi Glasam za ljubav, 1965; s Lebovićem 1966. Glineni golub, i redatelj, 1969. Neka daleka svjetlost; TV serija Opasni susreti, 1973).