LEVAKOVIĆ, Antun

LEVAKOVIĆ, Antun, šumarski inženjer (Rokovci kraj Vinkovaca, 31. I. 1885 — Zagreb, 2. III. 1955). Gimnaziju završio u Vinkovcima 1904, studij na Šumarskoj akademiji u Zagrebu 1907. te doktorirao 1913. na Visokoj školi za kulturu tla u Beču tezom Vergleichende Untersuchungen über die Zuwachsleistungen der Eiche, Esche und Ulme. God. 1907–09. radio u Gradiškoj imovnoj općini, vlastelinstvu Valpovo te u Brodskoj imovnoj općini, koja ga je poslala u Beč na nastavak šumarskih studija. Nakon povratka bio kotarski šumar pri Brodskoj imovnoj općini do 1917, kad je postavljen za suplenta, potom za učitelja na Šumarskoj akademiji u Zagrebu. Nakon što je Akademija 1919. prerasla u Gospodarsko-šumarski fakultet (poslije Poljoprivredno-šumarski), izabran je 1920. za redovitoga profesora. Od 1922. do umirovljenja 1952. bio predstojnik Zavoda i katedre za dendrometriju te novoosnovanoga Zavoda za šumske pokuse. Gostujući profesor na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Sofiji 1936. Utemeljitelj je sustavnih znanstvenih istraživanja u šumarstvu u nas. Posebno se bavio dendrometrijom, izmjerom šuma i biometrikom. Prvi je istraživao rast i prirast hrasta lužnjaka, poljskoga jasena i nizinskoga brijesta u Posavini. Matematički je dokazao da poprječni volumni prirast kulminira kad je jednak tečajnomu prirastu, što je temeljno načelo šumskoga gospodarstva. Njegove funkcije rasta drveća, jednadžba za sastojinsku visinsku krivulju te noviji oblik frekvencijske funkcije našle su praktičnu primjenu u dendrometriji i uređivanju šuma. Surađivao je u periodicima Šumarski list (1913, 1915, 1917–21, 1923–25, 1930–31, 1933, 1937, 1939; suurednik 1920–29, urednik 1929–40), Forstwissenschaftliches Centralblatt (Berlin 1918, 1926–27), Jugoslavenska šuma (1921), Centralblatt für das gesamte Forstwesen (Beč 1923), Glasnik za šumske pokuse (1926–27, 1931, 1935, 1938, 1948, 1952; urednik 1922–55), Godišnjak Sveučilišta Kraljevine Jugoslavije u Zagrebu (1929) i Lesovodska misl (Sofija 1937) te u knjizi Pola stoljeća šumarstva (Zagreb 1926) i Spomenici vinkovačke gimnazije (Osijek 1930). Objavio udžbenik Dendrometrija ili nauka o izmjeri drvlja (Zagreb 1922) i studiju Die Bestandesmassenaufnahme mittels Probestämmen (Beč—Leipzig 1922). Dopisni član Poljogospodarske akademije u Pragu od 1926. Slovio za najvećega hrvatskoga šumarskoga znanstvenika u prvoj pol. XX. st.