LHOTKA, Nenad

LHOTKA, Nenad, baletan, koreograf i pedagog (Zagreb, 30. XI. 1922 — Winnipeg, 24. I. 2011). Sin skladatelja, dirigenta i pedagoga Frana. U Zagrebu završio gimnaziju 1941. i učio balet u Ane Roje i O. Harmoša. Usavršivao se 1952. u Olge Preobraženske i Lubov Egorove u Parizu. Od 1941. član baletnoga zbora HNK u Zagrebu, 1949. solist i 1953–55. prvak baleta te koreograf; 1949–53. solist u baletnoj trupi Janine Charrat u Parizu. U Winnipegu od 1955. angažiran kao prvi plesač, pedagog i koreograf u ansamblu Kraljevskoga baleta (postavio balet Đavo u selu F. Lhotke), od 1956. vodio sa suprugom Jill baletnu školu, a 1969–80. bio umjetnički voditelj plesne trupe Chai; do 1990. režirao i mjuzikle. Na zagrebačkoj je sceni interpretirao, među ostalim, Mirka (Đavo u selu, 1943), Momka (K. Baranović, Licitarsko srce, 1944, 1953), Španjolca (M. Ravel, Boléro, 1949), Marka (S. Hristić, Ohridska legenda, 1949), a osobito se istaknuo u tehnički i glumački zahtjevnim ulogama Romea (S. Prokofjev, Romeo i Julija, 1948, hrvatska praizvedba; 1955, londonska praizvedba za gostovanja HNK u Velikoj Britaniji) i Smrti (C. Saint-Saëns, Danse macabre, 1953). S baletnom trupom J. Charrat nastupao u većim francuskim i sjevernoafričkim gradovima, a s ansamblom L. Massinea u Švicarskoj i Italiji. Upoznavši se u Parizu s modernim plesnim izrazom, posvetio se koreografiranju i u Zagrebu 1953. postavio balete Tragedija Salome (F. Schmitt), Klasična simfonija (Prokofjev), Danse macabre, Amazonke (I. Kogan Semenoff, prema J. Charrat) te 1966. Lutanja (Prokofjev) i Peter Pan (B. Bjelinski). Radio i koreografije za predstave zagrebačkoga Pionirskoga kazališta (I. Lhotka Kalinski, Male priče, 1949; J. Bayer, Vila lutaka, 1950; Lhotka Kalinski, Priča o caru Trojanu, 1955), koje je i režirao, te za alegorijsku satiru – film Tajna dvorca I. B. M. Katića (1951, prikazan 2003). Kao plesač odlikovao se iznimnom muzikalnošću, elegantnom pojavom i scenski dojmljivom interpretacijom. Dobitnik Nagrade hrvatskoga glumišta za životno djelo 2009.