LICHT, Aleksandar

LICHT, Aleksandar (Aleksander, Alexander), publicist (Sokolovac kraj Koprivnice, 11. IV. 1884 — Ženeva, 14. VI. 1948). U Zagrebu završio gimnaziju 1903, doktorirao temeljem rigoroza na Pravoslovno-državoslovnom fakultetu 1909 (studirao i u Beču) te 1913–41. vodio odvjetničku pisarnicu. Od 1899. aktivan u društvu Literarni sastanci židovske srednjoškolske omladine u Zagrebu, kojemu je potom postao predsjednikom. U Beču je bio među prvacima cionističkoga Društva Židova visokoškolaca iz jugoslavenskih zemalja »Bar Giora« (predsjednik 1905). Pripremio i vodio kongres abiturijenata cionista iz južnoslavenskih zemalja u Osijeku 1906, kad je s bratom Hermannom pokrenuo i do 1908. uređivao Židovsku smotru, prvi cionistički časopis u južnoslavenskom dijelu Monarhije, a 1917. bio među pokretačima njegova sljednika Židov. Od 1909. tajnik IO Saveza cijonista u južnoslavenskim zemljama, od 1919. predsjednik radnoga vijeća te od 1933. predsjednik Saveza cijonista Jugoslavije i član komiteta Svjetske cionističke organizacije. Supotpisnik je Spomenice (Zagreb 1918) kojom se od NV zahtijevala jednakopravnost Židova u Državi SHS, slobodno organiziranje općinskoga života i ustavna zastupljenost manjina u parlamentu. U govoru na cionističkoj konferenciji u Zagrebu 1919 (pretiskano u knjižici Potrebe i zahtjevi. Zagreb s. a., skraćeno i u Židovu, 1919, 4–5) iznio je cionistički politički program jugoslavenskoga židovstva. Od 1929. odbornik Advokatske komore u Zagrebu (isključen u lipnju 1942). Nakon uspostave NDH 1941. uhićen i pritvoren u Grazu, 1943. izbjegnuo u Švicarsku, gdje je sudjelovao u organiziranju pomoći Židovima u NDH. Njegov pjesnički, publicistički i prevoditeljski rad vezan je uz cionističku djelatnost. Pjesme su mu prigodnoga i budničarskoga značaja; na njegov je tekst uglazbljena himna društva »Bar Giora«. S jidiša je preveo Pjesme iz geta M. Rosenfelda (Zagreb 1906), prevodio i druge židovske pjesnike (među ostalim, današnju izraelsku himnu Hatikva N. Herza Imbera). Članke o cionizmu, protiv asimilacije i antisemitizma, osvrte i nekrologe objavljivao u periodicima Izvještaj društva Židova akademičara iz jugoslavenskih zemalja »Bar Giora« u Beču (1903–04), Sijelo (Prag 1904–06), Novi list (1905), Hrvatska (1906), Pokret (1906), Židovska smotra (1906–14), Obzor ilustrovani (1908), Strossmayer kalendar (1909), Izvještaj Judeje, židovskog akademskog kultur. kluba u Zagrebu (1910), Gideon (1919–20, 1922–23), Židov (1919–24, 1928–41), Nova Evropa (1922–24, 1940), Židovska svijest (1923–24), Narodna židovska svijest (1924–27), Jevrejski glas (1929, 1931–32, 1934–36), Štampa (Beograd 1934) i Jevrejski narodni kalendar (Beograd 1936–37). Kao p. o. tiskani su prijevod s njemačkoga Židovstvo u XIX. i XX. vijeku M. S. Nordaua (Osijek 1910) i O mržnji i o izbavljenju (Zagreb 1937), a neki prilozi pretiskani su u knjižicama Aleksandar Licht (Zagreb 1934) i Za spomen dra Aleksandra Lichta (Tel Aviv s. a.) te u Novom Omanutu (1999, 32–33). Preveo s njemačkoga Program cijonizma R. Lichtheima (Zagreb 1912), na njemački pak rukopisno djelo I. Meštrovića Unatoč svemu se nadam (Dennoch will ich hoffen. Zürich 1945) a prema S. Dubnowu priredio Kratak izvod iz istorije Židova u Italiji (Zagreb 1938). Pisao i u Odvjetniku (1933, 1937) te Mjesečniku Pravničkoga društva u Zagrebu (1940). Zaslužan za utemeljenje športskoga društva »Makabi« 1913. Spominje se i kao mason. Zastupao je radikalni cionizam, koji je uz povratak u Palestinu isticao nacionalni, ne vjerski čimbenik (»Lichtova« ili »zagrebačka škola«), te ga se još za života držalo začetnikom cionističkoga pokreta u Hrvatskoj i jednim od glavnih promicatelja Zagreba kao središta cionizma u Jugoslaviji. Potpisivao se i a. l., A. L., dr. a. l. Spisi njegove pisarnice, s dokumentacijom o cionističkom pokretu, fond su u DA u Zagrebu.