BALISLAVA

traži dalje ...

BALISLAVA (Ballisclava, Ballislavia, Baysclava, Boleslavić), plemićka obitelj u Dubrovniku, gdje je u arhivskim dokumentima zabilježena od 1215. do XIV st. Prema dubrovačkim kroničarima, doselili su 1157. Dubrovački Anonim (XV st.) navodi u svojoj kronici da potječu iz Huma (Chelmo), a Nikola Ranjina (XVI st.) da su doselili iz Livna. U XIII st. obitelj je bila vrlo ugledna. Njezini članovi zastupali su Dubrovnik u odsutnosti mletačkog kneza. Tako je Andrija, sudac (1235 – oko 1240), bio poslanik Dubrovčana, kad su samostalno, bez mletačkog kneza, sklopili ugovore s talijanskim gradovima Ferrarom i Riminijem (1231). On se ističe i 1235, a 1238. bio je poslanik Dubrovnika u Veneciji u povodu spora oko zaostale plaće bivšeg kneza Giovannija Dandola. Petar Boleslavić (Ballisclave, 1215–1251), češće spomenut kao sudac, bio je 1234. i 1235. s Tudorom Krusićem (Crosii) potknez Dubrovnika; u drugoj pol. 1235, kad Dubrovčani nisu priznavali mletačku vlast, njih dvojica bili su na položaju kneza. Grubeša (1226–1249), vjerojatno Petrov brat, bio je 1226. među taocima koje je tada Dubrovnik morao slati u Veneciju, a od oko 1240. sudac u Dubrovniku. U ugovoru Dubrovnika s bugarskim carem Mihajlom I Asenom (1253) spominje se Paval Boleslavić među vijećnicima Velikog vijeća. Matija je 1274. bio poslanik Dubrovnika u Fermu. U 80-im godinama XIII st. trgovao je u Bosni i Srbiji i boravio češće u Brskovu. Njegov je sin Andrija bio svećenik, a Petar (1296–1336), koji se javlja i s prezimenom Ribiça, bio je utemeljitelj istoimenog ogranka. I Petar je trgovao u Srbiji i Bosni. Bio je više puta član Vijeća umoljenih, a 1313. i Malog vijeća. Njegovi potomci nisu se posebno isticali. Češće se spominje njegov sin Mathias de Ribiça, koji je 1361. bio sudac. Posljednji od vlastele Ribiça (Ribičić), spominje se Petrov unuk kanonik Dumcho (Domagna, do 1382). Pučanska grana, potomci Petrova nezakonita sina Stepe (1372), nahodi se u spisima do 30-ih godina XV st. Palma de Baysclava (1282–1295) bio je utemeljitelj dubrovačke plemićke obitelji → Palmotić.

LIT.: Franc Miklošič: Monumenta serbica spectantia historiam Serbiae, Bosnae, Ragusii. Viennae 1858, 40. — Šime Ljubić: Listine o odnošajih između Južnog Slavenstva i Mletačke republike, 1. Zagreb 1868, 46–47, 51–53, 58, 68. — Nikola Ranjina: Annales Ragusini (izd. N. Nodilo). Zagreb 1883. — Konstantin Jireček: Die Romanen in den Städten Dalmatiens während des Mittelalters. Wien 1903, 2, str. 66; 1904, 3, str. 5. — Irmgard Manken: Dubrovački patricijat u XIV veku. Beograd 1960. — Vinko Foretić: Povijest Dubrovnika do 1808, 1. Zagreb 1980, 60, 62–64.
 
Redakcija (1983)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i simboli

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

BALISLAVA . Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 26.4.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/1181>.