LIŠČIĆ, Božidar

LIŠČIĆ, Božidar, strojarski inženjer (Karlovac, 17. I. 1929). Gimnaziju završio u Bjelovaru 1947, u Zagrebu diplomirao 1954. na Strojarskom odjelu Tehničkoga fakulteta te na Fakultetu strojarstva i brodogradnje (FSB) doktorirao 1975. tezom Dubina prokaljivanja kao funkcija prokaljivosti čelika i parametara ohlađivanja pri gašenju. Usavršivao se u Saveznoj Republici Njemačkoj 1959. i 1967. te u Belgiji 1964. Radio u Tvornici alatnih strojeva »Prvomajska« u Zagrebu 1954–64 (tehnički direktor od 1961) te u Privrednoj komori grada Zagreba 1964–67 (savjetnik). Na FSB predavač od 1968, docent 1970, izvanredni profesor od 1976. te redoviti od 1982. do umirovljenja 1999. Ondje osnovao i 1968–81. vodio Laboratorij za toplinsku obradbu, uvevši suvremene tehnologije obradbe metala. Glavno mu je područje rada tehnologija nagloga hlađenja (gašenja) pri kaljenju; 1978. razvio je metodu za mjerenje, registriranje i vrjednovanje intenziteta hlađenja pri kaljenju zasnovanu na gradijentu temperature u površinskom sloju cilindrične sonde (Liščić-Nanmac probe). Istraživao toplinske postupke modifikacije površinskih slojeva difuzijom dušika i laserskim snopom radi povećanja otpornosti trošenju te prvi u Hrvatskoj izveo pokuse kaljenja i rastaljivanja površinskih slojeva čelika i sivoga lijeva laserskim snopom. Temeljen na njegovoj metodi i uz njegovu suradnju, 1995. konstruiran je sustav za automatsku regulaciju koji rabi sondu (Ipsen-Liščićev senzor). S poduzećem »Končar« surađivao je na razvoju opreme za toplinsku obradbu te konstruirao prototip solne kupke T_KC– 45/70, prvi te vrste u Europi. U Laboratoriju je uveo postupke nitriranja u solnoj kupki i kratkotrajnoga nitriranja u mješavini plinova te toplinsku obradbu legiranih čelika u vakuumu. Ispitivao također novi sustav kontroliranih atmosfera za toplinsku obradbu uz regulaciju C-potencijala s pomoću kisikove sonde. Bio je gostujući predavač u Ukrajini, Njemačkoj, Australiji, Japanu, SAD, Sloveniji, Austriji, Mađarskoj i Indiji. Kao ekspert Programa za razvoj UN boravio 1971–90. u zemljama Srednjega istoka i Azije. Surađuje u zbornicima domaćih i inozemnih skupova te u časopisima Strojarstvo (1959–61, 1965, 1970, 1976–77, 1979, 1982–83, 1986, 1988, 1993), Härterei-Technische Mitteilungen (München 1968, 1978, 1986, 1988), Maschinenmarkt (Würzburg 1968), Traitement thermique (Pariz 1970), Metaloznawstwo i obróbka cieplna (Varšava 1981), Neue Hütte (Leipzig 1983, 1988), Ljevarstvo (1985), Zaštita materijala (Beograd 1986), Heat Treatment of Metals (Birmingham 1987, 1996), Journal of Heat Treating (Metals Park 1988), Wissenschaftliche Tagungen der Technischen Universität Karl-Marx-Stadt (1988), Promišlennaja teplotehnika (Kijev 1989), Scientia (1991), Metalurgija (1994), Advanced Materials & Processes (Metals Park 1995), Vjesnik HAZU (1995), Kovine, zlitine, tehnologije (Ljubljana 1997), Steel Research (Düsseldorf 2000), Tekstil (2004), Materials Science Forum (Zürich 2007, 2010), Materiali in tehnologije (Ljubljana 2008), Materials and Manufacturing Processes (New York 2009) i Journal of ASTM International (Philadelphia 2010). Autor je skripta Cementiranje i nitriranje čelika (Zagreb 1969) te autor i suautor udžbenika i knjiga Theory and Technology of Quenching (Berlin 1992, Quenching Theory and Technology, 2009²), Toplinska obrada – Praktikum (Zagreb 1992) i Steel Heat Treatment Handbook (New York 1997). Napisao poglavlja u knjigama Termička obrada čelika (Zagreb 1969, 1975², 1978³), Termokemijski postupci (Zagreb 1981), Technologie der Wärmebehandlung von Stahl (Leipzig 1987), Materijali u strojarstvu (Zagreb 1993), Fuels and Lubricants Handbook (West Conshohocken 2003) i Steel Heat Treatment – Metallurgy and Technologies (London—New York 2007). Redoviti je član HAZU od 1997, predsjednik Međunarodne udruge za toplinsku obradbu i inženjerstvo površina (IFHTSE) 2004–05. Dobio Nagradu »Nikola Tesla« 1989. i Medalju »Adolf Martens« 2006.