Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

VUČETIĆ, Ivan (Vucetic, Vucetich, Vucetich Kovacevich; Juan), kriminalist i kriminolog (Hvar, 20. VII. 1858 — Dolores, Argentina, 25. I. 1925). U rodnom gradu nakon pučke škole izučio bačvarski zanat u očevoj radionici, temeljnu pak humanističku izobrazbu stekao u franjevca B. Maroevića. Odsluživši četverogodišnji vojni rok u Puli, 1884. iselio se u Argentinu, gdje je u Buenos Airesu bio predradnik u gradskoj odvodnji te od 1888. u La Plati vježbenik u računovodstvu središnjega pokrajinskoga policijskoga ureda; 1889. imenovan je načelnikom njegova statističkoga odjela, a 1891. pokrenuo Boletín mensual de la estadística, posvećen praćenju stope kriminaliteta. Te godine povjereno mu je da na temelju antropometrije A. Bertillona te zamisli F. Galtona o dokaznoj vrijednosti otisaka prstiju ustroji službu identifikacije osoba, pa je ubrzo uveo vlastiti, u svjetskim razmjerima pionirski sustav uzimanja, razvrstavanja i prepoznavanja papilarnih linija svih deset prstiju s pripadnim uređajima. Služba je redovito počela raditi 1891, a njezinu je učinkovitost te godine priznao i vrhovni sud pokrajine Buenos Aires, nakon što je Vučetić među 645 zatvorenika u La Plati identificirao sedam recidivista. Pozornost struke i javnosti posebice je 1892. privukao slučaj dvostruke djecoubojice Francisce Rojas, koja je unatoč lažnomu iskazu otkrivena zahvaljujući krvavomu otisku palca. U to doba Vučetić ustrojava identifikacijske urede pri zatvorima u San Nicolásu, Mercedesu, Doloresu i Sierri Chici te većim policijskim postajama u pokrajini Buenos Aires, odlukom čije je vlade 1893. uobičajeni antropometrijski postupak proširen evidencijom otisaka prstiju. Svoju metodu nazvao je iknofalangometrijom, no na prijedlog F. Latzine (1894) uvriježio se naziv daktiloskopija. Premda je ubrzo zadobio priznanje C. Lombrosa, E. Ferrija, A. Laccasagnea pa i samoga Galtona, s kojima se dopisivao, širu primjenu Vučetićeva sustava (poznata i kao »vucetichismo« ili »vucetichisme«) otežavali su zagovornici Bertillonove antropometrije te prijepori oko prvenstva s obzirom na mlađu daktiloskopsku metodu E. Henryja; 1894. njegova služba za identifikaciju bila je nakratko ukinuta, pokrajinski senat obustavio mu je dodjelu novčane nagrade, a on je imenovan ravnateljem policijske knjižnice u La Plati, osnovane na njegov prijedlog. Ipak, potkraj 1895. postavke su mu odlukom pokrajinske vlade napokon i službeno prihvaćene te se od 1896. antropometrijska identifikacija napušta. God. 1902. vrhovni sud pokrajine Buenos Aires određuje obveznu daktiloskopsku provjeru eventualnih recidivista, 1906. odgovarajuće se odredbe unose u tamošnji zakon o kaznenom postupku, a osim drugih pokrajina do 1908. Vučetićev ili argentinski daktiloskopski sustav prihvaćaju Brazil, Čile, Bolivija, Peru, Urugvaj i Paragvaj; poslije se, među ostalim – mjestimice modificiran – rabio u Kaliforniji, Francuskoj, Norveškoj, Španjolskoj, Italiji, Kini, Belgiji (zajedno s Henryjevim), Čehoslovačkoj te istočnim dijelovima Jugoslavije. Novu je metodu prvi put tiskovno iznio 1893. u La Plati, u priručniku Instrucciones generales para la identificación antropométrica e impresiones digitales te u novinama El Día (22. prosinca), razradivši je potom monografski 1895, 1896. i 1904, u više brošura te u periodicima Boletín de la policía de Santiago (1905), Revista de policía (Montevideo 1905–06), Archivos de psiquiatría y criminología (Buenos Aires 1906, 1911; Revista de criminología, psiquiatría y medicina legal, 1916), Renacimiento (Buenos Aires1909) i Revista de policía (Buenos Aires 1919–20). Dio tekstova posmrtno mu je objavljen u posvećenom mu broju časopisa Revista de criminología, psiquiatría y medicina legal (1926), u časopisu Revista de identificación y ciencias penales (La Plata 1929, 1931) te, preveden, u Periodičnom izvještaju Centra za zaštitu kulturne baštine općine hvarske (1968, 12). U zauzimanju za primjenu daktiloskopske identifikacije u oružanim snagama, školstvu, zdravstvu i uopće u javnim službama predlagao je odgovarajuće propise i međunarodnu suradnju, obradio povijest srodnih nastojanja te se osvrnuo na svoje opovrgavatelje. Znatan odjek imala su njegova izlaganja na međunarodnim skupovima u Montevideu (1901, 1906), Buenos Airesu (1904–05), Rio de Janeiru (1905), Santiagu (1907) i Washingtonu (1913). Bio je i ključni prinosnik prvomu općemu pregledu La policía en Sud-América A. Cortine (La Plata 1905). Na njegov je prijedlog odlukama policijskih vlasti u Argentini i susjednim zemljama 1905. uvedena osobna iskaznica (cédula de identidad), proviđena otiskom prsta. Zasluge su mu priznate i prvom dodjelom zvanja »vještak identifikator«, 1909. na pokrajinskoj i 1910. na državnoj razini. Te godine policijska uprava u La Plati povjerila mu je ustroj osobnoga očevidnika djelatnika na daktiloskopskoj osnovi, a 1911. argentinska vlada zadužila ga je za izradbu srodnih matica vojnih obveznika i birača, u svezi s proglašenjem općega i tajnoga prava glasa za muškarce, kojom je prigodom osmislio i obveznu državnu osobnu ispravu (libreta de enroliamento). Kako 1912. zakonski prijedlog o općem identifikacijskom očevidniku, koji je zamišljao kao posebnu instituciju, neovisnu o policiji, nije prihvaćen u zastupničkom domu, Vučetić je napustio policijsku službu i do kraja 1913. studijski boravio u SAD te u više azijskih i europskih zemalja; dva je puta 1913. posjetio i Hvar, gdje je, svečano dočekan, općini, školi i pojedincima uručio svoje publikacije. Njegov zakonski prijedlog o općem identifikacijskom očevidniku s izraženom statističkom sastavnicom ipak je 1916. prihvaćen za pokrajinu Buenos Aires, no mjerodavna služba kojoj je bio na čelu ukinuta je 1917, a prikupljeni su podatci uništeni zbog navodne protivnosti temeljnim slobodama, nakon čega se povukao iz javnosti. — U mladosti je vodio gradski orkestar u Hvaru, u La Plati 1900. pak osnovao policijski; skladao polke, valcere, koračnice i antifone, a najpoznatije mu je djelo mazurka za glasovir Ayes de un alma, koje je notni zapis doživio više izdanja. — Od zbirke literature i dokumentacije koju je darovao Fakultetu pravnih i društvenih znanosti u La Plati osnovan je 1924. Muzej Vučetić, kojemu je do kraja života bio ravnatelj. Upotpunjena se zbirka danas u tom gradu čuva u Muzeju policije pokrajine Buenos Aires »Viši inspektor dr. Constantino Vesiroglos«, manji dio korespondencije i publikacija pak u Centru za povijesne policijske studije »Viši inspektor Dn. Francisco L. Romay« u Buenos Airesu. Njegovo ime, među ostalim, nose policijska škola sa sjedištem u San Juanu kraj La Plate i mrežom ispostava te kriminalistička akademija u Rosariju de Santa Fé. U La Plati su mu postavljena spomen-poprsja u po njem nazvanom parku (1926), u policijskom Uredu za daktiloskopsku identifikaciju (1958) te u Muzeju policije (A. Canciani, 1913). Poštanske marke posvetile su mu Argentina 1962. i RH 2008. U Hvaru su mu 1969. postavljene dvije spomen-ploče te 2014. podignut spomenik u gradskom parku (J. Gregov). God. 1968. u sastavu Pravnoga fakulteta u Splitu osnovan je Kriminalističko-kriminološki institut (danas Zavod za kaznenopravna i kriminološka istraživanja) »Ivan Vučetić«, a njegovo ime u Zagrebu od 1997. nosi Centar za kriminalistička vještačenja (od 2008. Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja), ustrojstvena jedinica Ravnateljstva policije Ministarstva unutarnjih poslova RH. U produkciji HRT snimljen je 2006. o njem dokumentarni film M. Brankovića Potpis zločina, hrvatski Muzej policije postavio je 2005. u Zagrebu prigodnu izložbu, a multimedijalna izložba Hrvatske matice iseljenika obišla je od 2008. više hrvatskih i inozemnih gradova. U glavnini svjetske literature Vučetić se spominje kao izumitelj prve praktične daktiloskopske metode za identifikaciju počinitelja kaznenih djela, no navodi o tijeku njezina razvoja, komparativnim prednostima i opsegu primjene u većoj se mjeri razilaze, pri čem dio autora proizišlim matičarskim pothvatima pristupa kritički, u kontekstu jačanja državnoga nadzora pa i prisile.

DJELA: Instrucciones generales para el sistema de filiación Provincia de Buenos Aires. La Plata 1895, 18962 (prošireno izd.). — Dactiloscopía comparada. El nuevo sistema Argentino. La Plata 1904, Buenos Aires 19512. — Proyecto de ley de registro general de identificación. La Plata 1929.
 
LIT.: P. Kasandrić (P. K.): Un Dalmata che si fa onore in America. Smotra dalmatinska, 8(1895) 11. XII, str. 1–3. — C. H. A.: (O knj. Instrucciones generales). American Anthropologist (Washington), 10(1897) 4, str. 120–121. — V. Lazarević: Daktiloskopija. Beograd 1907, 9, 15, 23, 29–31, 43. — M. Viotti: Dactyloscopia e filiação morphologica (O systema Vucetich). São Paulo 1909. — J. Dulčić: Vučetićizam. Mjesečnik Pravničkoga društva u Zagrebu, 39(1913) I/2, str. 174–177. — Note personali. Smotra dalmatinska, 26(1913) 17. IX, str. 3. — J. D.: Naš sumješćanin. Ibid., 15. XI, str. 3. — L. Reyna Armandos: Origen e influencia jurídico-social del sistema dactilo-scópico argentino. La Plata 1913. — Ž. Ružić: Ivan Vučetić. Policija (Beograd), 11(1924) 21/22, str. 835–836. — Isti: Daktiloskopija Jovana Vučetića. Beograd 1925. — (Nekrolozi): Jadran (Buenos Aires), 10(1925) 257, str. 10; Novo doba, 8(1925) 56, str. 3–4; Pučka prosvjeta, 5(1925) 4, str. 65. — V. Lazarević (L.), Policija, 12(1925) 5/6, str. 222–224. — R. Senet, Zajednica (Rosario de Santa Fé), 15(1925) 760, str. 7. — Síntesis cronológica de la biografía y bibliografía de Vucetich. Revista de criminología, psiquiatría y medicina legal (Buenos Aires), 1926, posebni br., str. XIX–XLI. — V. Milićević: Ivan Vučetić. Policija, 14(1927) 15/16, str. 622–627. — V. Mercante: Ivan Vučetić. Obzor, 69(1928) 11. IV, str. 2–3. — O. R. Amadeo: La Provincia de Buenos Aires a través de uno de sus carácteres – Juan Vucetich. La Plata 1937. — A. Herrero: Carácteres del genio – la obra de Juan Vucetich. La Plata 1938. — Isti: Cincuenta años de dactiloscopía argentina. La Plata 1941. — Homenaje a la memoria de Vucetich en ocasión del cincuentenario de la primera dactiloscopía aplicada. Buenos Aires 1941. — I. Kobovac: Problem istovjetovanja zločinaca priupadnika u prošlosti i sadašnjosti. Redarstvo, 1(1944) 3, str. 14; 4, str. 8–11. — I. Đ. Novak: Naš iseljenik Hvaranin Ivan Vučetić. Naše more, 8(1961) 2, str. 71–74. — Isti: Iseljenik – učenjak svjetskog glasa.Matica, 12(1962) 3, str. 81–82. — Isti: Ivan (Juan) Vučetić. Izumitelj daktiloskopije. Prilozi povijesti otoka Hvara, 3(1969) str. 148–156. — K. Pasinović: Ivan Vučetić – pronalazač daktiloskopije. Hvarski zbornik, 3(1975) str. 301–311. — Isti: Ivan Vučetić – otkrivač daktiloskopije. Prilozi povijesti otoka Hvara, 5(1978) str. 146–162. — Isti: Ivan Vučetić, tvorac daktiloskopije. Split 1978. — I. Škrinjarić: Ivan Vučetić – Pioneer of Dermatoglyphic Investigations. Collegium antropologicum, 11(1987) 2, str. 445–454. — V. Vodinelić i Ž. Aleksić: Kriminalistika. Zagreb 1990, 462, 471. — Lj. Antić: Hrvati u Južnoj Americi do godine 1914. Zagreb 1991. — T. Smolić: Daktiloskopija i druge metode za identifikaciju osoba. Zagreb 1993, 40–41. — A. Vojinović: Hvaranin Ivan Vučetić, otac Interpola. Hrvatski vojnik, 3(1993) 48, str. 120–121; 49, str. 120–121; 50, str. 120–121; 51, str. 120–121. — Bibliografija Hrvatske revije 1951–2000. Hrvatska revija, 50(2000) br. 4. — K. Ruggiero: Fingerprinting and the Argentine Plan for Universal Identification in the Late Nineteenth and Early Twentieth Centuries. U: Documenting Individual Identity. The Development of State Practices in the Modern World. Princeton 2001, 184–196. — S. Altaras, J. Miličić i P. Rudan: Ivan Vučetić, osnivač daktiloskopije – život i djelo (1858 – 1925). Prirodoslovlje, 2(2002) 2, str. 137–152. — S. A. Cole: Suspect Identities. A History of Fingerprinting and Criminal Identification. Cambridge—London 20022. — J. Rodriguez: South Atlantic Crossings – Fingerprints, Science, and the State in Turn-of-the-Century Argentina. American Historical Review (New York), 109(2004) 2, str. 387–388, 391–393, 397. — Ista: Civilizing Argentina – Science, Medicine, and the Modern State. Chapell Hill 2006. — B. Belicza: Ivan Vučetić. U: Croatica, 1. Zagreb 2007, 484–485. — A. Kućel-Ilić: Izložba drugačija od drugih. Sušačka revija, 16(2008) 62/63, str. 87–90. — Ivan Vučetić 1858–1925. Zagreb 2008. — A. Lončarić: Ivan Vučetić, pionir daktiloskopije. Priroda, 99(2009) 10, str. 10–13. — M. Tenžera: Hrvatski otisak čovječanstvu. Hrvatski iseljenički zbornik, 2009, str. 63–69. — D. Galeano i M. García Ferrari: The Bertillonage in the South American Atlantic World. Criminocorpus, 2011 (http://criminocorpus.revues.org/402; 25. XI. 2014). — M. García Ferrari: Dissemination of the Argentine Dactyloscopy System in the Early Twentieth Century – Local, Regional and International Dimensions. U: Identification and Registration Practices in Transnational Perspective. Basingstoke 2013, 44–55. — Ista: El rol de Juan Vucetich en el surgimiento transnacional de tecnologías de identificación biométricas a principios del siglo XX. Nuevo mundo – mundos nuevos, 2014 (http://nuevomundo.revues.org/66277; 25. XI. 2014). — F. Damián Almeida: Historia de Juan Vucetich (http://www.mseg.gba.gov.ar/Juan%20Vucetich/juanvucetich.htm; 25. XI. 2014). — Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja »Ivan Vučetić«. Zagreb 2014, 8–12.
 
Filip Hameršak (2015)