Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

VUKAS, Bernard (Bajdo), nogometaš (Zagreb, 1. V. 1927 — Zagreb, 4. IV. 1983). U Zagrebu polazio srednju medicinsku školu te 1969–72. višu trenersku školu (smjer nogomet) Visoke škole za fizičku kulturu. Nogomet počeo igrati u HŠK »Concordia« 1939, od 1945. nastupao za juniorsku momčad Fiskulturnoga društva »Amateur« (od 1946. »Zagreb«), a 1947. prešao u splitski NK »Hajduk«. S njim je ostvario iznimnu igračku karijeru i popularnost (odigrao 615 utakmica i postignuo 300 zgoditaka), postavši jednim od najboljih igrača u njegovoj povijesti. Igrao u navali, podjednako dobro na lijevom i desnom krilu, a najbolji je bio kao povučeni navalni igrač sredine terena. Za »Hajduk« nastupao 1947–57. i kao kapetan momčadi 1959–62, sudjelovao je u osvajanju državnih prvenstava 1950 (bez poraza), 1952. i 1955, u sezoni 1954/55. bio najbolji strijelac prvenstva s 20 zgoditaka. Kad mu je kao prvomu profesionalcu iz Jugoslavije nakon II. svjetskoga rata dopušten prelazak u inozemstvo, 1957–59. igrao u klubu »Bologna«, a 1962–66. u klubovima »Austria« (Klagenfurt), Grazer Athletiksportklub i Kapfenberger Sportvereinigung. Za jugoslavensku reprezentaciju 1948–57. odigrao 59 utakmica (šest puta kao kapetan) i postignuo 22 zgoditka, osvojivši srebrne medalje na Olimpijskim igrama u Londonu 1948. i Helsinkiju 1952. i nastupivši na svjetskim prvenstvima u Brazilu 1950. i Švicarskoj 1954. Kao međunarodno priznati igrač uvršten je u odabrane momčadi koje su igrale protiv reprezentacija Engleske u Londonu 1953 (najbolji igrač utakmice) i Velike Britanije u Belfastu 1955 (najbolji igrač, postignuo tri zgoditka). Nakon završetka igračke karijere povremeno trenirao mlađe uzraste, bio športski direktor »Hajduka« 1968–69. i »Zagreba« 1969, potom u Zagrebu vodio privatni obrt. Svestran igrač neiscrpne energije, vodio je igru i određivao joj dinamiku, bio opasan protivnik s izraženom vještinom driblinga i precizan strijelac, nikad isključen zbog nešportskoga ponašanja. Objavio memoare 50 utakmica u državnom dresu (Split 1956). Za zasluge je – na prijedlog Hrvatskoga nogometnoga saveza, koji ga je proglasio hrvatskim nogometašem stoljeća – odlikovan od Međunarodne nogometne federacije (FIFA) uz njezinu stotu obljetnicu 2004. Spomenik u bronci (V. Hraste) postavljen mu je u atriju stadiona na splitskom Poljudu 2010 (ispred stadiona od 2013).

LIT.: M. Smoje: Hajdučka legenda. Split 1971, passim. — J. Šimić: Velemajstori našega nogometa. Zagreb 1973, 208–211. — Jugoslovenske reprezentacije 1920–1974. Beograd 1977, passim. — (Nekrolozi): Matica, 33(1983) 5, str. 44. — F. Frntić, Povijest sporta, 14(1983) 56, str. 229–231. — V. Tenžera, Vjesnik, 44(1983) 9. IV, Pr., str. 8. — Z. A., Ibid., 5. IV, str. 7. — Z. Magdić: Legende zagrebačkog nogometa. Zagreb 1996, 374–382. — Isti: Tako je živio i igrao Bernard Vukas – Bajdo. Zagreb 1998. — M. Bibić: Bajdo za sva vrimena. Slobodna Dalmacija, 60(2003) 31. III, str. 30. — J. Gizdić: Iz bijelog u državni dres. Split 2004, 221. — Z. Magdić: Vitez Bajdo Vukas za Hrvatsku. Hrvatsko slovo, 10(2004) 28. V, str. 14. — B. Duplančić: Bajdo Vukas kao Pele i Puskas. Slobodna Dalmacija, 63(2006) 25. II, str. 68. — T. Židak: Dribler pasje naravi dobiva spomenik u Splitu. Jutarnji list, 13(2010) 6. II, str. 78.
 
Mladen Klemenčić (2015)