Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

TRPIMIR I, knez (IX. st.). Prvi hrvatski vladar u vrelima izrijekom posvjedočen kao »knez Hrvata« (»dux Chroatorum«), u čijem je naslovu i prvi spomen hrvatskoga imena, koje će se učvrstiti u drugoj pol. IX. st.; osnivač vladarske dinastije Trpimirovića. Ime mu je zabilježeno u oblicima Trepimero, Tripemero, Tripemirus, Tripimiro. Spominje se u svojoj ispravi, tzv. darovnici ili povelji kneza Trpimira, u Čedadskom evangelistaru, zapiscima teologa Gottschalka u djelu Tractatus de Trina Deitate te natpisima na zabatu oltarne pregrade negdašnje samostanske crkve u Rižinicama i, vjerojatno, na kamenom ulomku iz negdašnje samostanske crkve sv. Bartola na Kapitulu kraj Knina. U njima je zabilježen s vladarskim naslovima dom(i)nus, dux, rex, u nesustavnoj porabi kojih se zrcale društvene prilike onodobne franačke Europe. Drži se da je hrvatskom državom vladao najkasnije od 841. do približno 864. Prema darovnici – najstarijoj hrvatskoj vladarskoj ispravi, autentičnost i vjerodostojnost podataka koje je potanko razmatrana i uglavnom prihvaćena, a koja je najposlije datirana 841 (zadugo je bila datirana 852) – zaključuje se o njegovoj potpunoj vlasti nad Hrvatskom, vladalačko-upravnom sloju u njegovu krugu, klijentelsko-patronatskom odnosu s karolinškim vladarom Italije, vladarskoj ulozi u poodmaklu procesu pokrštavanja i povezanosti s benediktincima te o bliskim odnosima sa splitskim nadbiskupom Petrom (naziva ga compater). Zauzvrat što mu je nadbiskup dao srebro za opremanje samostanske crkve koju je dao podignuti (vjerojatno one u Rižinicama) Trpimir je darovnicom Splitskoj crkvi potvrdio uživanje posjeda u Lažanima i Tugarima (Poljica), crkvu sv. Jurja na Putalju – vjerojatno fundaciju prethodnika mu kneza Mislava darovanu Splitskoj crkvi – te desetinu od uroda vladarskoga posjeda Klis. Odnose s franačkim vladarom i krug pripadnosti potvrđuju i njegovo moguće hodočašće u Akvileju, odn. zapis njegova i imena sina mu Petra u Evangelistaru, služba njegova kapelana (dvorskoga pisara), nastala po uzoru na franačku, kao i razvoj crkvenoga graditeljstva, sukladan franačkim uzusima, te mnogobrojni materijalni nalazi. Boraveći na području Trpimirove vlasti dvije godine (vjerojatno 846–848) i oprimjerujući predestinaciju, Gottschalk je opisao znakovitost razigranosti konjâ za Trpimirova odlaska u sukob s »narodom Grka« i njihovim patricijem, s napomenom da je u nj krenuo s nedaleka imanja (uilla nostra). Premda zapis ima elemente narativa, povjesničari su potanko raspravljali o njegovu značenju, događaje uglavnom datirali u 846, u narodu Grka razaznavali bizantsku vojsku (vojsku stratega teme Dalmacije) ili onu stanovnika dalmatinskih gradova (ponajprije Splita i Trogira), svojedobno i Mlečane, ili pak zbivanja promatrali kao lokalni sukob Hrvata iz splitske okolice s gradskim stražama. Imanje su pak, sukladno darovnici, uglavnom poistovjećivali s vladarskim dvorom u Klisu, samostanom u Rižinicama, Bijaćima ili Lepurima. Na osnovi Gottschalkovih usputnih napomena o Dalmatincima i Latinima kao podanicima bizantskoga cara te o njihovoj uporabi naziva kralj i car sveobuhvatno je tumačena narav Trpimirova odnosa s dalmatinskim gradovima i Bizantom, pri čem su Latini uglavnom poistovjećivani s pučanstvom dalmatinskih gradova, a Dalmatinci katkad s Trpimirovim Hrvatima. Gotovo jednodušno Trpimir je prepoznavan u događajima povezanima s neuspjelim ratovanjem bugarskoga kana Borisa I. protiv Hrvata i sklapanjem mira, zabilježenima u spisu O upravljanju Carstvom (u kojem se spominje i njegov sin Krešimir) – čemu nema pouzdane potvrde, te je vjerojatnije riječ o jednom od njegovih nasljednika (Trpimir II. odn. Krešimir I) – a njegov vojni pohod neutemeljeno je prepoznat i u vijesti mletačkoga kroničara Ivana Đakona o slavenskom napadaju na Caorle. — Trpimirovo doba označuje završetak procesa formiranja kneževine s hrvatskim vladalačkim slojem u zaleđu istočnojadranske obale. Sama činjenica što ga vrela bilježe svjedoči o značenju njega i područja njegove vlasti u širim tadašnjim društveno-političkim prilikama, a njegovi odnosi sa Splitskom crkvom naznačuju rano etničko stapanje pučanstva zaleđa i obalnoga grada, unatoč pripadnosti različitim vrhovnim vlastima i jasnim granicama između njih. U tom je kontekstu on pravi začetnik ranosrednjovjekovne hrvatske državnosti. Drži se da većina hrvatskih narodnih vladara, počevši sa sinom mu Muncimirom (vjerojatno mlađi brat Zdeslavov), pripada njegovoj lozi. — U Klisu od 1991. djeluje Hrvatsko društvo »Trpimir«, u Kaštel-Starom i Zagrebu održan je 1992. skup o Trpimirovoj darovnici, ogranak MH u Kaštelima u pol. 1990-ih pokrenuo je Biblioteku Trpimir, a u RH se od 1995. za izniman prinos neovisnosti, cjelovitosti i međunarodnomu ugledu države, njezinoj izgradnji i razvoju odnosa s drugim zemljama dodjeljuje Red kneza Trpimira s ogrlicom i Danicom. Obrađivan je i publicistički, romansirano (T. M. Bilosnić, Hrvatski knezovi i kraljevi. Zadar 2007; N. Budak, Hrvatski vladari. Zagreb 2013), te u dokumentarno-igranoj TV seriji (Hrvatski kraljevi, 2011, D. Burić).

LIT.: Giovanni Diacono: La Cronaca veneziana. U: Cronache veneziane antichissime, 1. Roma 1890, 115. — F. Šišić: Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara. Zagreb 1925. — L. Katić: Saksonac Gottschalk na dvoru kneza Trpimira. Bogoslovska smotra, 20(1932) 4, str. 403–432. — D. Švob: Krivotvorine o Svetom Jurju Putaljskom. Vjesnik Hrvatskoga arheološkoga društva, NS 17(1936) str. 195–207. — N. Klaić: O Trpimirovoj darovnici kao diplomatičkom i historijskom dokumentu. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 62(1960) str. 105–155. — Constantine Porphyrogenitus: De administrando imperio, 2. Commentary. London 1962, 99, 127–129. — Diplomatički zbornik, 1. Zagreb 1967. — I. Ostojić: Montecassino i benediktinci u Hrvatskoj. Historijski zbornik, 21–22(1968–69) str. 391–393. — N. Klaić: Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku. Zagreb 1971. — S. Gunjača: Ispravci i dopune starijoj hrvatskoj historiji, 1–4. Zagreb 1973–1978. — V. Košćak: Pripadnost istočne obale Jadrana do splitskih sabora 925–928. Historijski zbornik, 33–34(1980–81) str. 305–309. — L. Margetić: Marginalije uz rad V. Košćaka »Pripadnost istočne obale....«. Ibid., 36(1983) str. 264–267. — O. Perić: Jezični slojevi Trpimirove darovnice. Živa antika (Skopje), 34(1984) 1/2, str. 165–170. — I. Beuc: Povijest institucija državne vlasti Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Zagreb 1985, 17, 27, 30, 41, 46, 49, 59. — I. Goldstein: Bizant na Jadranu. Zagreb 1992. — M. Ivanišević: Povijesni izvori. U: Starohrvatski Solin (katalog izložbe). Split 1992, 34–35, 45–48, 64–69. — Ž. Rapanić: Solinska epizoda europske povijesti. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 85(1992) str. 91–116. — N. Budak: Hrvatska u vrijeme Trpimira. Kaštelanski zbornik, 1993, 3, str. 58–63. — L. Margetić: Bilješke uz Trpimirovu ispravu CD I, 3–8. Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, 30(1993) 1, str. 47–51. — V. Delonga: Latinski epigrafički spomenici u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj. Split 1996. — R. Katičić: Litterarum studia. Zagreb 1998. — M. Ančić: Od vladarske curtis do gradskoga kotara: Bijaći i crkva Sv. Marte od početka 9. do početka 13. stoljeća. Starohrvatska prosvjeta, S III, 1999, 26, str. 201–212, 218–222. — Hrvati i Karolinzi, 1. Split 2000, 99–101, 181–185, 280–281, 289, 293–295; 2 (katalog izložbe). — N. Budak: Trpimir vodi Hrvatsku prema osamostaljenju. U: Povijest Hrvata, 1. Zagreb 2003, 72–79. — Konstantin Porfirogenet: O upravljanju carstvom. Zagreb 2003. — Toma Arhiđakon: Historia Salonitana. Split 2003. — L. Margetić: Krsni list hrvatske države (Trpimirova darovnica) i međunarodni položaj hrvatske države narodnih vladara. Starine, 2004, 62, str. 1–42. — M. Matijević-Sokol i V. Sokol: Hrvatska i Nin u doba kneza Branimira. Zagreb 20052, 21–23. — R. Bužančić: Hrvatska vladarska arhitektura ranog srednjeg vijeka. U: Dalmatinska zagora – nepoznata zemlja (katalog izložbe). Zagreb 2007, 129–135. — M. Ančić: Zadarska biskupija u okviru splitske metropolije do 1154. U: Sedamnaest stoljeća zadarske crkve. Zadar 2009, 111. — P. Komatina: O hronologiji hrvatskih vladara u 31. glavi spisa De administrando imperio. Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, 2010, 42, str. 83–96. — M. Matijević-Sokol: 1150. obljetnica darovnice kneza Trpimira. Izdanja Hrvatskog arheološkog društva, 2010, 25, str. 9–19. — Ž. Rapanić: Kralj Tripimir, Venecijanci i Dalmatinci u traktatu teologa Gottschalka iz Orbaisa. Povijesni prilozi, 32(2013) 44, str. 27–70.
 
Ivan Majnarić (2015)