BALOVIĆ

BALOVIĆ (Ballo, Ballovich), peraška patricijska obitelj. O njihovu podrijetlu ne postoje sigurni podaci. U bilješkama uz obiteljsku genealogiju (u privatnom arhivu ogranka Matikola Balović, kod potomka, kotorskog suca B. Dabinovića) spominje se 1258. Nikola, sin Bogoja Radova. Prema M. Miloševiću, podatak je proizvoljan i potječe iz neke obiteljske tradicije. Isti pisac prihvaća mišljenja da su doselili iz Albanije, vjerojatno u XV st. U popisima peraškog patricijata navedeni su Toma Andrijin (XVII st.) i Matija Krstov (XVIII st.). Balovići su bili jedna od peraških starosjedilačkih obitelji, koje su vezane s nekim od tamošnjih dvanaest bratstava stekli i naslijedili njihove prerogative (Milošević). Pripadali su bratstvu Dentali (Zubaci, tu su ribu imali i u grbu). Većina članova bili su profesionalni pomorci; služili su u ratnoj mornarici te bili jedna od četiriju peraških obitelji koje su imale najvećeg udjela u pomorskoj trgovini. Pojedini članovi obitelji zanimali su se za kulturu i prošlost svoga kraja. Prvi poznatiji B. bio je Andrija Markov (rođen potkraj XVI st.), prokurator crkve Sv. Nikole u Perastu i peraške općine. Bavio se i pomorskom trgovinom ploveći sve do Istre. Njegov sin Matija Andrijin (1633–1716) prvi je u obitelji dobio službena priznanja. Odlikovan je za zasluge u morejskom ratu 1684–1699, u kojem je bio kapetan peraških čuvara ratne zastave na mletačkomu admiralskom brodu. Više je puta bio peraški sudac te jednom gradski kapetan. Poslije njegove smrti šestorica mu sinova – Julije, Krsto, Ivan (Zuane), Marko, Tripo i Martin, podijeliše 1726. imanje. Za kulturnu povijest Perasta znameniti su pisac i sakupljač narodnih pjesama → Julije te prepisivač tekstova → Marko. Ostala su braća bili pomorci i povremeno članovi peraške komunalne uprave. Krsto (rođen 1677) bio je četiri puta kapetan Perasta i više puta zastupnik općine. Kao pomorac posebno se istaknuo pri obrani Krfa 1716, za mletačko-turskog rata 1714–1718. Napisao je priručnik – računicu, namijenjen privatnoj pomorskoj školi u Perastu (rkp. bez naslova, ukrašen s više crteža brodova, na koricama i pojedinim listovima; u Nadžupskom arhivu u Perastu), koji su neki pisci (A. Milošević, A. Botrić) držali djelom Matije Balovića (vjerojatno Matija Krstov, rođen 1713), iz prvih desetljeća XVIII st. Autorstvo djela utvrdio je G. Brajković analizom rukopisa. Ivanu (Zuani, rođenom 1680), sudioniku mletačko-turskog rata 1714–1718, kapetanu korvete »S. Pietro Apostolo« i »S. Anna« (1736), dodijeljen je 1728. naslov »Milite, Cavaliere Aurato e Conte del Sacro Palazzo Latterano« (pravo na titulu imala su ostala braća i članovi obitelji). I njegov brat Tripo (1684–1763) istaknuo se u mletačkoj ratnoj mornarici (1717–1747); bio je također peraški sudac. Zanimao se za pomorsku povijest svoga kraja. Sastavio je popis peraških izgubljenih brodova (1691–1740) i opisao sukobe Peraštana i drugih pomoraca s Ulcinjanima 1719–1755 (objavili su ih F. Visković i I. Zloković). Pomorci su bili i sinovi Tome Andrijina (brata Matije Andrijina), Andrija Tomov (rođen 1690), Petar Tomov (rođen 1674), kapetan korvete »S. Antonio di Padova«, te Krsto Tomov, kapetan korvete, koji se bavio i pomorskom trgovinom u Dalmaciji i Istri (1716–1734). Unuk Matije Andrijina, Matija Krstov (1713–1794), stekao je 1763. titulu kavalira i konta (na ovu drugu imali su pravo i drugi u obitelji). Njegov brat Jozo Krstov (rođen 1731), tri puta kapetan Perasta, bio je mletački konzul u Tripoliju (od 1764). Njihov rođak → Andrija Markov, istaknuo se kao povjesničar i pisac. Njegov brat Josip Markov, sudjelovao je kao sudac, kapetan i prokurator u komunalnom životu Perasta u godinama od propasti Mletačke Republike (1797, kad zastupa grad kod generala M. Rukavine) do ponovne uspostave austrijske vlasti (1814). Kotorski kanonik i primicerij → Vicko bio je sin Matije Krstova i brat Stjepana Matijina, pomorca i notara u Perastu, koji je neko vrijeme boravio u Odesi. Jedan neistraženi rkp. u Arhivu Balović (Arhiv JAZU u Zagrebu) naveden je u popisu arhivalija (br. 21) tog arhiva kao Stjepanov dnevnik. G. Brajković i M. Milošević, sastavljači antologije Poezija baroka, objavili su satiričnu pjesmu nepoznata Peraštanina iz oko 1790. Satira o prćiji (str. 257–263), napisanu u povodu Stjepanove ženidbe s pučankom Jelom Rašković (25. X 1790). Njihov sin Krsto Stjepanov bio je mletački vicekonzul u Aleksandriji, a u Perastu kapetan. Njegova braća Matija i Andrija bili su pomorci. Matijina korespondencija (1855–1866) pohranjena je u obiteljskom arhivu, što se čuva u Zagrebu. Andrija Krstov bio je kapetan trgovačke mornarice (dozvola iz 1865) i inspektor (1882) Austrijskog Lloyda u Trstu. S. Vulović spominje ga kao vlasnika obiteljskog arhiva i knjižnice (potpisao se na više rukopisnih knjiga). Taj dio njihove ostavštine više nije u Perastu (osim manjeg dijela arhivalija). Nakon što je spriječeno njezino iznošenje iz zemlje (pokušaj H. Dittersdorfa, posinka Ane Tomić-Balović, poslije II svjetskog rata), njezini su dijelovi pohranjeni u Zagrebu (Arhiv JAZU), Splitu (Naučna biblioteka, Arhiv Zavoda za znanstveni rad Istraživačkog centra JAZU), te u spomenutom arhivu ogranka Matikola Balović. Predak tog ogranka bio je Julije Nikolin Matikola, posinak Marka Martinova Balovića (1736–1818). Sačuvane su meteorološke i kulturno-povijesne bilješke Marka Matikole Balovića (1810–1898), službenika Austrijskog Lloyda.