Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

RAČIĆ, Josip, slikar (Horvati, danas dio Zagreba, 18. III. 1885 — Pariz, 19. VI. 1908). U Zagrebu polazio Veliku realku 1896–1900 (O. Iveković, I. Hochetlinger), izučio litografski zanat u radionici V. Rožankowskoga 1900–03, potom radio kao litografski pomoćnik. Došavši u proljeće 1904. preko Beča u München, polazio privatnu slikarsku školu A. Ažbèa, zbog materijalnih teškoća i darovitosti besplatno. Nekoliko mjeseci 1905. radio kao litografski crtač u nakladnoj kući R. Bonga u Berlinu. Od listopada 1905. studirao na ALU u Münchenu, gdje je upisao crtačku klasu J. C. von Hertericha, koju je u prosincu preuzeo H. Habermann i na početku sljedeće godine pretvorio u slikarsku. S hrvatskim studentima iz Habermannove klase (O. Herman, V. Becić, M. Kraljević) povezuje se u neformalnu skupinu, tijekom studija nazvanu Die kroatische Schule, a na poč. 1950-ih münchenskim krugom. Prijateljevao s piscima B. Lovrićem i J. Kosorom te slikarima Becićem, Hermanom i K. E. Olszewskim. Ljeti 1906. boravio u Zagrebu i u časopisu Koprive (br. 5–7) objavio 18 litografija. Za nastavak školovanja od jeseni te godine dobivao je stipendiju Zemaljske vlade. Sljedeće ljeto doputovao je s Hermanom preko Padove i Venecije u Zagreb. U veljači 1908. prekinuo studij u Münchenu i došao u Pariz, gdje je u Louvreu kopirao djela F. Goye (Dama s lepezom, 1908, ALU u Zagrebu) i D. Velázqueza. Pronađen je mrtav u hotelskoj sobi (policijsko izvješće kao uzrok smrti navodi samoubojstvo pištoljem); pokopan u skupnoj grobnici na pariškom groblju Bagneux. Intrigantan životni put od zagrebačkoga predgrađa do Pariza te tragična sudbina bili su temelji za čestu mitizaciju njegova života i djela. Kao predvodnik naraštaja koji se ugledao na njemačko »čisto slikarstvo« oplemenjeno francuskim uzorima (W. Leibl i njegov krug) i svojim djelom upozoravao na slikarski pristup É. Maneta i vrijednosti španjolske slikarske baštine, pripada glavnim osobnostima rane faze hrvatske moderne umjetnosti. Slikarstvo mu je valorizirano tek 1920. kad je Lj. Babić, uz prvi postav MG u MUO, priredio i njegovu prvu samostalnu izložbu, a mlađi mu umjetnici izložili dvije slike na izložbama Proljetnoga salona, prepoznavši ga, uz Kraljevića, kao znak modernosti. Njegov opus postaje »slikarski događaj prvog reda« (M. Krleža, 1928) i jedan od temelja hrvatskoga modernoga slikarstva, osobito stoga što je »orijentacija spram čistog i nenatrunjenog ideala slikarstva bila ujedno i ponajvažnija za cjelokupni razvoj slikarstva u nas« (Babić, 1930). Sačuvano je približno 30 slika u ulju, 25 akvarela i 50 crteža; djela često nije potpisivao ni datirao. Slikarstvo mu obilježavaju usredotočenost »na istinsku pikturalnu interpretaciju motiva« (R. Putar, 1958), sintetičan izraz, tonsko sažimanje volumena, jednostavna paleta bogata sivilima, dominacija crne i bijele boje te melankolija. Stvaralačke vrhunce ostvario je u portretnom slikarstvu: ulja iz razdoblja münchenskoga školovanja (Glava starice, 1906–07; Starac u crvenom prsluku, Muškarac sa šalom, Dama u bijelom i Portret gospođe sa šeširom, 1907, MG; Starac i Portret žene/Portret ciganke, 1906–07, Narodni muzej, Beograd; Talijanski model iz Münchena, 1907), pomno komponirani i čvrsto modelirani portreti, jasni u volumenu, svjedoče o osobitom razumijevanju ljudskoga lika predstavljenoga reduciranim slikarskim sredstvima. Gospođica u crnom (1907, MG), sužena kolorističkoga raspona i plošne, tamne pozadine, ozbiljnošću pristupa i kompozicijskom ravnotežom upućuje na prihvaćanje Leiblova slikarstva i na utjecaj fundusa münchenske Pinakoteke, od Rembrandta i Halsa do Velázqueza. Portret staroga prijatelja (1907, MG) pak nesputanim je i širokim potezima te suzdržanim kolorističkim oslobađanjem najbliži Manetu. Portret sestre Pepice (1907, MG) u kompozicijskom je i izražajnom smislu skladna cjelina kojom su u malom formatu postignuti visoki dosezi portretnoga slikarstva. Tri autoportreta u ulju omogućuju sagledavanje slikarskoga sazrijevanja: najraniji (oko 1906) realistički je prikaz lica usred poludovršenih i nedovršenih dijelova platna, onaj maloga formata iz 1907 (MG) svjedoči o skicoznom zahvatu slobodnoga kistovnoga poteza, a veliki, tamni Autoportret (1908, MG) odmjerenošću sažima višestruke münchenske pouke. Ulje Majka i dijete (1908, MG), snažne ekspresije postignute blagim deformacijama te kontrastom bijele plohe stola i tamne, nedefinirane pozadine, jedan je od vrhunaca cjelokupnoga opusa. Antologijska mu je i slika Djevojka pred ogledalom (1908, MG). Rijetko je slikao aktove (Akt, 1905–06, Ženski akt, 1907, oba MG) i mrtve prirode (Perunike u vrču, 1906, Mrtva priroda s ružom, 1906–07), još rjeđe životinje (Pred stajom, 1907, MG). Iz pariškoga razdoblja poznata su mu ulja Portret mladoga čovjeka – Schüleina (1908, Narodni muzej, Beograd), plošnošću i težnjom za sinteznim prikazivanjem srodan münchenskim djelima iz 1907–08, i Pont des Arts (1908, MG), paradigmatsko djelo njegova opusa i hrvatske moderne umjetnosti, »malo čudo tradicije« (G. Gamulin, 1995) koje naznačuje mogućnosti slikarskoga razvoja, te akvareli otvorenije palete i majstorski zabilježenoga trenutka (Kavana na boulevardu, U parku/U razgovoru I, U parku/U razgovoru II, S boulevarda, Na boulevardu, U kavani/Pariška kavana noću, svi MG; Motiv iz Luksemburškoga parka, Narodna galerija, Ljubljana; Park Luxembourg, MUO; Na Seini i Place d’Etoile, Umjetnička galerija BiH, Sarajevo; Žena i U Luksemburškom parku, MSU u Beogradu). Akvarele je radio u Zagrebu oko 1902 (Moj otac i Moj djed, MG) i 1903–04 (listovi iz spomenara) te Münchenu 1907 (Profil žene naslonjene na ruku i Portret staroga prijatelja, MG; Mostić u parku, Narodni muzej, Beograd). Crtao je olovkom, rjeđe ugljenom i kredom, muške (Muški akt na kubusima, 1905–06; Muški akt u koraku na desno i Sjedeći muški akt, oko 1906, Grafička zbirka NSK u Zagrebu, GZNSK; niz aktova iz 1908, Kabinet grafike HAZU, KG) i ženske aktove (Stojeći ženski akt, 1905, KG; Studije akta djevojčice, 1906, MG; niz aktova iz 1908, KG i GZNSK) te portrete (Starac i Mladi muškarac sa šeširom, 1904–05, MSU u Zagrebu; Portret, 1905–06, GZNSK; Portret žene, 1906–07). Njegov Crtaći blok (oko 1900–03, 34 lista i 62 crteža, nedostaje 66 listova, KG) sadržava crtarije glave, ruku, nogu, početničke studije portreta i krajolika, ali i pokušaje sažeta stila ilustracije (Fotograf). Ciklusom satiričnih litografija u Koprivama (uglavnom višebojne, socijalno-političke tematike) dao je vrijedan prinos hrvatskoj karikaturi (Barbari na Rijeci, Kako se sada kod nas jeftino živi, Zagrebačke dame, Zdravo sokolovi). Neka su mu djela izgubljena (Dječak, oko 1907; Becićev i Lovrićev portret) ili uništena (Kosorov portret); pripisano mu ih je još desetak (Dječak i Portret žene, oba 1904–05, ulje, MG; Ciganka, 1906, ulje, Galerija starih i novih majstora Gradskoga muzeja Varaždin). God. 2012. u stalni postav MG uvrštena je 2008. atribuirana mu slika Krajolik s potokom (1908, ulje). Posmrtno su mu priređene samostalne izložbe u Zagrebu (1920, 1935. s Kraljevićem, 1961, 1971, 1973. s Becićem, Hermanom i Kraljevićem, 1985. i 1986. s Kraljevićem, 2008), Ljubljani (1952. s Becićem, Hermanom i Kraljevićem, 1962), Beogradu (1962), Mariboru (1962), Karlovcu (1968), Vinkovcima (1971), Gospiću i Požegi (1986. s Kraljevićem), Rovinju (2004) i Dubrovniku (2009) te djela izlagana na skupnim izložbama: Hrvatsko društvo umjetnosti (Zagreb 1909), Proljetni salon (Osijek, Zagreb 1920), Djela naših slikara rođenih 1885–1895 (Zagreb 1930), Jugoslavensko kiparstvo i slikarstvo (London 1930), Pola vijeka hrvatske umjetnosti (Zagreb 1938–39), Biennale u Veneciji (1942), Hrvatska umjetnost (Berlin, Beč, Bratislava 1943), Hrvatski umjetnici u NDH (Zagreb 1944), Slikarstvo i kiparstvo naroda Jugoslavije XIX. i XX. vijek (Beograd, Zagreb, Moskva, Prag 1946–48), Naše slikarstvo u zbirci Flögel (Zagreb 1953), Pola vijeka jugoslavenskog slikarstva (Zagreb 1953), Akvarel XX. stoljeća u Hrvatskoj (Zagreb 1958), 60 godina slikarstva i kiparstva u Hrvatskoj (Zagreb 1961), Moderna hrvatska umjetnost (Željezno 1966), Umjetnost na tlu Jugoslavije (Pariz 1971), Autoportret u novijem hrvatskom slikarstvu (Osijek 1977), Erotika u hrvatskom slikarstvu, crtežu i grafici (Zagreb 1977), Mrtva priroda u novijem hrvatskom slikarstvu (Osijek 1979), Ekspresionizam i hrvatsko slikarstvo (Zagreb 1980), Hrvatski vedutisti od Bukovca do danas (Dubrovnik 1981), Lik – figura u novijem hrvatskom slikarstvu (Osijek 1981), Jugoslavenski crtež 1900–1940 (Beograd 1983), Jugoslavenski akvarel 1900–1950 (Beograd 1984), Iz zbirke slika V. Malančeca (Koprivnica 1986), U susret Muzeju suvremene umjetnosti (Zagreb 1986), Umjetnine iz donacije V. Perčića (Zagreb 1989), Zbirka Bauer (Zagreb 1989), 125 vrhunskih djela hrvatske umjetnosti i Zbirka Kanižaj (Zagreb 1996), Hrvatski crtež iz zbirke I. Rabuzina (Karlovac, Samobor, Đakovo 1997), Secesija u Hrvatskoj (Zagreb 2003), Bienale slovenske grafike (Otočec, Novo Mesto 2006), Hrvatsko moderno slikarstvo 1880–1945. u privatnim zbirkama (Zagreb 2006), Sto vrhunskih djela hrvatskih umjetnika 1850–1950. iz zbirki Narodnog muzeja u Beogradu (Zagreb 2008), Od Klovića i Rembrandta do Warhola i Picelja, Skice i crteži münchenskih đaka iz fundusa Kabineta grafike HAZU te Zagreb—München. Hrvatsko slikarstvo i ALU u Münchenu (Zagreb 2009), Ikonografija grada (Zagreb 2010), Zbirka Faggian (Pula 2011), Zbirka Bali (Koprivnica 2013), Zbirka Bauer (Vukovar 2015). U Zagrebu su mu u povodu obljetnice rođenja 1985. priređeni znanstveni skup i memorijalna izložba s Kraljevićem. Skulpturu mu je izradio V. Radauš (ciklus Panopticum Croaticum, 1959–61, obojena sadra, Gliptoteka HAZU), spomen-obilježje R. Petrić (1980, bronca, Zagreb, ispred Osnovne škole »Josip Račić«, Srednjaci bb), portret J. Vaništa (oko 1985, olovka); njegova slika Pont des Arts na poštanskoj je marki (serija Hrvatsko moderno slikarstvo, 2003). O njem je Z. Milković napisao roman (Buđenje. Zagreb 1939), snimljeni su televizijski (1986, M. Arhanić) i igrani film (Pont neuf, 1997, Ž. Senečić); jedan je od velikana u dokumentarnom filmu Hrvatski slikari u Parizu (2014, Senečić). Njegovim imenom nazvani su godišnja likovna nagrada lista Vjesnik (1969–2010) i Studio MG u Zagrebu. — Račić je u nepune četiri godine (1905–08) stvorio jedinstven opus, koji je u kontekstu hrvatskoga slikarstva završna razradba tradicionalnih likovnih polazišta te snažan iskorak prema likovnom modernitetu i afirmaciji autonomije umjetnosti.

LIT.: B. Lovrić: Josip Račić. Letopis Matice srpske (Novi Sad), 84(1908) CCLII/6, str. 126–130. — (Nekrolozi): J. Kosor, Obzor, 49(1908) 177, str. 1. — B. Lovrić, Narodne novine, 74(1908) 152 i 153, str. 2. — M. V. Rieger, Pokret, 5(1908) 148, str. 2–3. — A. G. Matoš: Izložba društva umjetnosti. Narodne novine, 75(1909) 115, str. 2. — K. Strajnić: Mlađa umjetnička generacija. Savremenik, 10(1915) 11/12, str. 426. — V. Lunaček: Izložba jednog tragičnog talenta. Obzor, 61(1920) 94, str. 3. — G. Senečić: Izložba slika Josipa Račića. Jutarnji list, 9(1920) 2959, str. 5–6. — A. B. Šimić: Slikarstvo u nas. Savremenik, 16(1921) 2, str. 73–74. — M. Krleža: O smrti slikara Josipa Račića. Književnik, 1(1928) 8, str. 273–281. — Lj. Babić: Strossmajerova galerija. Obzor, 70(1929) 345, str. 4–5. — M. Krleža: Uz slike Vladimira Becića. Hrvatska revija, 2(1929) 1, str. 26–27. — Lj. Babić: Josip Račić. Ibid., 3(1930) 1, str. 33–37. — Korespondencija J. Račića. Ibid., 4(1931) 9, str. 509–521. — I. Franić (F.): Dvadeset i pet godina od smrti Josipa Račića. Narodne novine, 99(1933) 148, str. 6–7. — Lj. Babić: Umjetnost kod Hrvata u XIX. stoljeću. Zagreb 1934, 142–146. — V. Becić: Sjećanje na Račića i Kraljevića. Hrvatska revija, 8(1935) 8, str. 395–401. — M. Šeper (M. Keglević): Peta retrospektivna izložba. Hrvatska smotra, 3(1935) 7/8, str. 401–402. — Ž. Harambašić (Ž. H-ć): Šegrtovanje hrvatskog slikara Josipa Račića. Jutarnji list, 25(1936) 8696, str. 29. — J. Kosor: O Josipu Račiću. Savremenik, 28(1940) I/7, str. 199–202. — V. Kušan: Josip Račić. Hrvatsko kolo, 21(1940) str. 97–123. — M. Šeper: Novije hrvatsko slikarstvo. Hrvatska smotra, 8(1940) 5, str. 243–244. — I. Šrepel: Hrvatska umjetnost. Zagreb 1943. — N. Smolčić: Životna tragedija slikara J. Račića. Nova Hrvatska, 4(1944) 298, str. 20–21. — Isti: Becić o Račiću. Ibid., 5(1945) 76, str. 7. — Isti: Nova otkrića iz života Josipa Račića. Ibid., 1, str. 12. — M. Krleža: Račić. Zagreb 1947. — B. Vižintin: Josip Račić. Ilustrirani vjesnik, 5(1950) 1. IV, str. 12–13. — M. Gorenc: Račićeva grafika. Zagreb 1951. — Račić – Kraljević – Becić – Herman u Ljubljani. Bulletin JAZU, 1(1953) 1/2, str. 39. — M. Bašičević: U tradiciji Josipa Račića. Narodni list, 9(1953) 2345, str. 9. — O. Herman: Sjećanja na münchensko doba. Vjesnik, 14(1953) 16. VIII, str. 6. — Z. Wyroubal: Tehnička analiza Račićevih ulja. Bulletin JAZU, 4(1956) 9/10, str. 56–59. — M. Peić: Josip Račić. Republika, 14(1958) 7/8, str. 1–5. — R. Putar: Pedeset godina poslije slikareve smrti. Narodni list, 14(1958) 4032, str. 4. — Isti: Pola vijeka akvarela. Ibid., 3929, str. 4. — V. Novak: Josip Račić (katalog izložbe s potpunijim popisom lit.). Zagreb 1961. — Lj. Babić: Tri portreta. Bulletin JAZU, 10(1962) 3, str. 219–230. — V. Becić: Josip Račić pri Ažbètu. U: Ažbè in njegova šola (katalog izložbe). Ljubljana 1962. — J. Depolo: Historijska lekcija. Vjesnik, 23(1962) 21. IV, str. 5. — Ž. Sabol: Dokumenti jednog talenta. Studentski list, 17(1962) 3. IV, str. 6. — Z. Wyroubal: Neki tobožnji raniji Račićevi radovi. Bulletin JAZU, 10(1962) 1/2, str. 113–116. — M. Peić: Hrvatski umjetnici. Zagreb 1968. — M. Gorenc: Zapisi o slikaru Račiću. Život umjetnosti, 1969, 9, str. 9. — K. Križanić: Josip Račić kao učenik osnovne škole u Zagrebu. Marulić, 2(1969) 4, str. 70–73. — Z. Maković: Josip Račić. Umetnost (Beograd), 1971, 25/26, str. 96–97. — V. Novak Oštrić: Josip Račić (katalog izložbe). Zagreb 1971. — B. Gagro: Putevi modernosti u hrvatskom slikarstvu. U: Počeci jugoslovenskog modernog slikarstva (katalog izložbe). Beograd 1972, 41–42. — Isti: Slikarstvo Münchenskog kruga (katalog izložbe). Zagreb 1973. — Z. Rus: Kako vidjeti cjelinu? Oko, 1(1973) 2, str. 14. — K. Križanić: Josip Račić kao učenik zagrebačke realne gimnazije. Marulić, 8(1975) 3, str. 193–195. — V. Maleković: Slikar tjeskobe. Vjesnik, 35(1975) 30–31. III, str. 9. — Ž. Domljan: Josip Račić. 15 dana, 18(1976) 4/5, str. 14–18. — G. Gamulin: Doprinos »münchenskom krugu«. Život umjetnosti, 1980, 29/30, str. 166–167, 172. — O. Maruševski: Povodom izložbe Minhenske škole 1850–1914. Bulletin JAZU, 1980, 1(49), str. 22, 27. — J. Biffel: Pariški akvareli Josipa Račića. 15 dana, 28(1985) 7, str. 20–23. — R. Gotthardi-Škiljan: Josip Račić – Miroslav Kraljević, crteži i grafike (katalog izložbe). Zagreb 1985. — V. Horvat-Pintarić: Miroslav Kraljević. Zagreb 1985. — M. Peić: Josip Račić. Zagreb 1985. — J. Uskoković: Izvorišta i poticaji. 15 dana, 28(1985) 7, str. 14–19. — Ista: Kratka kronika posthumne sudbine slikarstva J. Račića. U: J. Račić – M. Kraljević 1885–1985 (katalog izložbe). Zagreb 1985, 29–41. — (Znanstveni skup o životu i djelu M. Kraljevića i J. Račića). Bulletin JAZU, 1986, br. 1. — A. Deanović, D. Schneider i dr.: Tajnovite slike Josipa Račića i Miroslava Kraljevića (katalog izložbe). Zagreb 1986. — G. Gamulin: Metodologija za Josipa Račića. Život umjetnosti, 1987, 41/42, str. 49–58. — M. Pelc: Josip Račić. Ibid., str. 43–48. — K. Ambrozić: Wege zur Moderne und die Ažbe-Schule in München (katalog izložbe). Wiesbaden—Ljubljana 1989, 126, 234. — D. Šošić: Pronađen grob Josipa Račića. Nedjeljni vjesnik, 52(1990) 25. XI, str. 11. — G. Gamulin: Hrvatsko slikarstvo na prijelazu iz XIX. u XX. stoljeće. Zagreb 1995. — I. Zidić: Granica i obostrano. Zagreb 1996. — Z. Rus: Sindrom ranih radova Josipa Račića. Kontura, 7(1997) 54, str. 70–73. — R. Putar: Likovne kritike, studije, zapisi 1950–1960. Zagreb 1998. — Z. Rus: Perunike u vrču. Kontura, 10(2000) 64/65, str. 80–82. — J. Vaništa: Knjiga zapisa. Zagreb 2001. — I. Zidić: Josip Račić (katalog izložbe). Rovinj 2004. — J. Uskoković: Prvih osamdeset godina Moderne galerije u Zagrebu. U: Moderna Galerija Zagreb. Povijest palače, ustanove, obnove. Zagreb 2005, 106. — I. Kraševac, P. Prelog i Lj. Kolešnik: Akademija likovnih umjetnosti u Münchenu i hrvatsko slikarstvo. Zagreb 2008. — Z. Rus: Josip Račić (katalog retrospektivne izložbe s potpunijim popisom lit.). Zagreb 2008. — Josip Račić. Retrospektiva. Vjesnik, 69(2008) 16. XII, Pr., str. 22–28. — Đ. Vanđura: Eros i Pornos. Zagreb 2008. — I. Zidić: Nepoznati Račić. Vijenac, 16(2008) 386, str. 6–7. — N. Albaneže: Zdenko Rus (razgovor). Kontura, 19(2009) 100, str. 26–29. — F. Dulibić: Povijest karikature u Hrvatskoj do 1940. godine. Zagreb 2009. — I. Mance: Djelo između biografije i stilskog obećanja. Kvartal, 6(2009) 1/2, str. 31–32. — G. Quien: Rodonačelnik hrvatske melankolije. Kontura, 19(2009) 100, str. 21–22. — V. Srhoj: Slikar u umjetničkom limbu. Ibid., str. 23–25. — I. Zidić: Josip Račić. Zagreb 2009. — G. Gamulin: Josip Račić – život i djelo. Zagreb 2010. — P. Prelog: Josip Račić, Majka i dijete. U: Hrvatska umjetnost. Zagreb 2010. — Z. Rus: Portret djevojke s velikom mašnom. Kontura, 20(2010) 109/110, str. 103–107. — Ljubo Babić. Zagreb 2011. — N. Albaneže, D. Vokić i D. Mudronja: Multidisciplinarna provjera autentičnosti slike Josipa Račića Portret žene s kravatom. Godišnjak zaštite spomenica kulture Hrvatske, 35(2011) str. 209–218. — P. Prelog: Tragom afirmacije slikarstva Münchenskog kruga. Zbornik međunarodnog simpozija Zagreb—München. Hrvatsko slikarstvo i Akademija likovnih umjetnosti u Münchenu. Zagreb 2011, 104–117.
 
Petar Prelog i Višnja Flego (2015)