Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

PAPANDOPULO, Boris, skladatelj, dirigent i glazbeni pisac (Honnef na Rajni, danas Bad Honnef, 25. II. 1906 — Zagreb, 16. X. 1991). Sin pjevačice Maje Strozzi-Pečić. U Zagrebu od 1921. studirao kompoziciju na Muzičkoj akademiji (teorijske predmete u F. Lhotke i F. Dugana st., glasovir u Antonije Geiger-Eichhorn) i diplomirao u B. Berse 1929; u međuvremenu, na preporuku obiteljskoga prijatelja I. Stravinskoga, 1925–28. u Beču studirao dirigiranje, isprva privatno u D. Focka, potom na Novom bečkom konzervatoriju u R. Niliusa. Zarana počeo skladati – glasovitu je Contradanzu za glasovir, prema vlastitoj izjavi, skladao za studija, a skladbu s oznakom op. 1, In petto degli amanti za sopran i komorni orkestar, 1924, kad i Prvi gudački kvartet (revidirao ga 1927). God. 1928. u Beču mu je uspjelo praizvedena kantata Slavoslovije (Laudamus) za sole, mješoviti zbor i orkestar, a 1930. u HGZ održan prvi autorski skladateljski koncert (A. Geiger-Eichhorn praizvela Prvu sonatu za glasovir, op. 10, a M. Strozzi-Pečić sudjelovala u praizvedbi za nju skladanoga antologijskoga djela Concerto da camera, op. 11). Kao dirigent debitirao 1927. u Zagrebu ravnajući izvedbom vlastite skladbe Veče mladosti za mješoviti zbor i orkestar s HPD »Kolo« i Zagrebačkom filharmonijom. God. 1929–34. bio umjetnički voditelj i dirigent »Kola«, ujedno 1930–35. dirigent Društvenoga orkestra HGZ i 1932–35. Učiteljskoga pjevačkoga zbora »Ivan Filipović«. Često je nastupao i kao pijanist u komornim sastavima, a ponajviše kao glasovirski pratilac pjevačâ. Nezadovoljan statusom u Zagrebu, odlazi u Split, gdje je 1935–38. nastavnik u Gradskoj glazbenoj školi i zborovođa Splitskoga muzikalnoga društva »Zvonimir«, ujedno 1936–38. nastavnik glazbe u dominikanskoj gimnaziji u Bolu. U Zagrebu 1938–46. ponovo vodi HPD »Kolo«, istodobno je u HNK od 1938. korepetitor, 1940–45. dirigent i 1943–45. ravnatelj Opere te na Hrvatskom krugovalu 1942–45. dirigent Simfonijskoga orkestra. Zaposlen na Radio-stanici Zagreb od kolovoza 1945. do svibnja 1946, kad mu je, zbog dužnosti koje je obnašao ratnih godina, odlukom Suda časti Udruženja kompozitora Hrvatske četiri mjeseca zabranjeno javno djelovanje. Potom je pozvan da preuzme neku od ponuđenih funkcija. Odlučio se za mjesto direktora Opere Narodnoga kazališta »Ivan Zajc« u Rijeci, gdje je za prvoga mandata 1946–48. obnovio ansambl i postavio opsežan repertoar. God. 1948. imenovan je direktorom Opere Narodnoga kazališta u Sarajevu, gdje je, zadržavši se do 1953, ostavio trag na svim glazbenim područjima; od 1949. bio i nastavnik u sarajevskoj Državnoj muzičkoj školi. U Rijeci je ponovo na čelu Opere 1953–59; iznimno pridonosi glazbenomu životu grada, usmjeruje opernu i koncertnu repertoarnu politiku i prema manje poznatim djelima, intenzivno sklada, često nastupa kao dirigent i pijanist te drži predavanja kako bi glazbenu umjetnost približio što većemu broju slušatelja. God. 1959–65. dirigent je Opere HNK u Zagrebu, 1968–74. Opere HNK u Splitu, a istodobno gostuje ravnajući različitim ansamblima u nas (Simfonijski i Tamburaški orkestar RTV Zagreb, orkestar Zagrebačkoga gradskoga kazališta »Komedija«) te u Mostaru, Beogradu, Sarajevu i Kairu. Posljednjih desetljeća života aktivan podjednako kao skladatelj i dirigent, putuje i prati izvedbe svojih djela, surađuje s interpretatorima i nerijetko za njih sklada, uzimajući pritom u obzir njihove značajke. — Skladajući nesmanjenim intenzitetom gotovo šest desetljeća, stvorio je opus od približno 440 djela. Skladao je orkestralnu (simfonijske pjesme, baletne suite, dvije simfonije), koncertantnu (za glasovir, violinu, fagot, čembalo, kontrabas, timpane), komornu, glasovirsku, vokalnu (solo-popijevke, zborovi), vokalno-instrumentalnu (16 kantata), glazbeno-scensku (osam opera, 12 baleta) i filmsku glazbu. Snažnu potrebu za istraživanjem zvukovnosti iskazuje zarana u trima tematskim krugovima: folklornom, sakralnom te onom temeljenom na tradicionalnim oblikovnim uzorima (ta će se načelna podjela vidjeti u cijelom opusu, premda ima i znakovito vrijednih otklona). Čitkost ishodišnih tematskih krugova povezana je s narativnim karakterom tematskoga zadatka, ako takav postoji, pa će glazba zadobiti tematskom polazištu sukladno obličje, jer je Papandopulov odnos prema fenomenu zvučanja, katkad i prema obliku, u tijesnoj vezi s tematskim krugom od kojega polazi. Kompleksnost postupanja s glazbenom građom te niz rješenja netipičnih u usporedbi s djelima proizašlim iz folklorne tematike drugih hrvatskih skladatelja istoga razdoblja temelj su strukture njegovih vokalnih i vokalno-instrumentalnih djela. Tretirajući glazbeni folklor kao samo jedan od izvora različitih elemenata glazbe, nikad se nije podvrgnuo ideološkim pravilima koja su bitno obilježila neonacionalni stil u hrvatskoj glazbi između dvaju svjetskih ratova. Ta neobvezatnost odnosa dopustila mu je mogućnost odabira, vlastitost što će se očitovati u svim etapama, od melodijske i ritmičke invencije do konačnoga oblika partiture (romantični ep Utva zlatokrila, tekst V. Nazor, 1932). Tijekom godina njegov će odnos prema glazbenom folkloru sve više apstrahirati tako što će se ishodišni predložak prepoznavati isključivo kao zvukovna, tonska građa lišena izvanglazbenoga sadržaja i razloga, ali često vezana uz kakvu specifičnu temu (Istarske freske iz Berma, 1973; Osorski requiem, 1977). Njegovo se stvaralaštvo temeljilo na uvjerenju da sve »stvari života« uvijek mogu biti i »stvari glazbe« i to je neprestano interferiranje funkcioniralo neovisno o tom je li pojedino djelo imalo i vlastitu, autonomnu priču. Komorni mu opus podrazumijeva skladbe za tradicionalne sastave, ali i djela s neobičnim sastavima, kojima kao da je uloga realizirati neku posve novu predodžbu zvučnosti. Istraživački poriv prema zvukovnoj boji iskazivao je već 1930-ih, što će, pokazat će se poslije, biti jedno od temeljnih obilježja njegova svekolikoga opusa. Zvučanje kao temeljni zakon podvrgava se jedino kretanju kao svojoj vremenskoj koordinati. U kretanju se sažimlju parametri melodijskoga crteža i njegove ritmičke razvedenosti te čine ustroj skladbe unutar formalnoga okvira. Taj pak okvir iskazuje stanovitu dvoznačnost iz koje se na jednoj strani raspoznaju temelji tradicionalnoga oblika, a na drugoj oblik ovisi o izdržljivosti, o kapacitiranosti tematske građe, katkad čak i motiva, da reproducira, mijenja, obrađuje, transponira vlastite elemente. Česta je procjena njegove glazbe kao izrazito motorične, iako intencija prema ponavljanju segmenata građe može biti i u svezi s tradicijom ponavljanja kao obilježja folklornoga glazbenoga idioma. Izazov zvučanja svakako je nadređen svim skladateljskim postupcima bez obzira na to o kakvu je parametru riječ i jesu li posrijedi folklorom obojeni stavci ili se temelje na kakvu modusu ili možda čak i na dvanaestotonskom redoslijedu. Često se to vidi i u izboru glazbala, jedinstvenom za onodobnu skladateljsku praksu. U nekonvencionalne instrumentalne kombinacije upuštao se već u ranim djelima, a osobito je u tom bio inventivan u poslijeratnim godinama (Concertino za trubu i timpane, 1950; Na teferiču za zbor, klarinet i veliki bubanj, 1952; kantata Romaniji za zbor, četiri trube, četiri trombona i dva para timpana, 1953; Groteska za tubu, glasovir i udaraljke, 1964; Razgovor ugodni za flautu i čembalo, 1969). Osim neobičnih zvukovnih kombinacija, prostor zvučnosti proširuje i čestim odabirom velikih vokalno-instrumentalnih sastava, poduprtih neuobičajenim glazbalima, većim brojem solista, otvarajući pritom i mnogobrojne mogućnosti u realizaciji formalnih zamisli. U istoj su ovisnosti o zvučnom učinku posljedično i česte promjene tonaliteta, njegovo proširenje ili pak potpuno napuštanje, uravnoteženo, ekonomično, ali i potpuno korištenje opsega i mogućnosti pojedinih glazbala, dok se od izvođačâ zahtijeva maksimum, jednako na razini umijeća kao i na suptilnijoj, kreativnijoj razini, koja će igri sa zvukovnom bojom udahnuti umjetnički život. Oblik u Papandopulovu djelu ovisi o njegovoj potrebi da sitnjenjem i ponavljanjem motiva, ili čak njegovih dijelova, u doslovnom, a češće u variranom obliku postigne dinamizam kretanja (neobarokna motoričnost). Očituje se to i u građenju velike forme nizanjem malih, u sebi zatvorenih oblika. Rijetko će se u tom golemom opusu susresti sonatni oblik, a uočljivo je pretežno baratanje s malim oblikom vrlo često jednostavnoga trodijelnoga ustroja. Slijed malih cjelina nerijetko je povezan u zbroj međusobno korespondentnih, gotovo samostalnih, zaokruženih odjeljaka kakva velikoga vokalno-instrumentalnoga djela. Živost glazbenoga protoka katkad zaokuplja pozornost na štetu melodijskoga tijeka, osobito kad se služi plesnim pokretom kao polazištem, a svaka ritamski složenija horizontalna linija teži ornamentiranju (triole, kvintole, sekstole, septole). Načelu vertikalnoga ritmičkoga kontrastiranja pogoduje intenzivna i gusta promjena metra, njegov omiljeni postupak, a krajnji je učinak na trenutke upravo fascinantna dinamičnost. Sve te sastavnice skladateljskoga izraza moguće je slijediti u njegovu stvaralaštvu koje sadržava gotovo sve tradicijom naslijeđene oblike, ali i mnoge nestandardne formacije koje su pokrenule spoznajne skladateljske vizure u hrvatskoj glazbi prve pol. XX. st., a da nisu zakoračile u prostore avangardnih glazbenih procesa koji su prodrli u hrvatsku glazbu potkraj 1950-ih. Papandopulov opus, jedan od najvećih u cjelokupnoj hrvatskoj glazbenoj povijesti, ne samo opsegom nego i umjetničkom vrijednošću snažno je obilježio hrvatsku glazbenu umjetnost XX. st. Skladao je glazbu za igrane filmove Barok u Hrvatskoj i Lisinski (O. Miletić, 1942, 1944), Bakonja fra Brne i Stojan Mutikaša (F. Hanžeković, 1951, 1954), U oluji (V. Mimica, 1952), Milioni na otoku (B. Bauer, 1955) i Pustolov pred vratima (Š. Šimatović, 1961), za 14 dokumentarnih filmova (Vlak broj 51, R. Sremec, 1947; Jadran kroz vjekove, Melita Filipović, 1948; Vincent iz Kastva, M. Katić, 1956) te animirani Susret na pijesku (B. Brajković, 1959). Obrađivao je božićne pjesme za zbor i orkestar, redigirao djela V. Lisinskoga i I. Zajca, skladatelja koje je promovirao i kao dirigent. Objavljeno mu je više autorskih zvučnih izdanja: kaseta Poljička misa (Kršćanska sadašnjost i Jugoton, s. a.), LP ploče u izdanju Jugotona (Osorski requiem, 1977; Legende o drugu Titu, 1978; Muka Gospodina našega Isukrsta, 1979; Hrvatska misa, 1982; Pavica Gvozdić, 1984) te CD Hrvatska misa (Croatia Records, 1992, 2006), Hrvatska misa u d-molu, op. 86 (Ganga Music i Etiprint, 1995; Cantus, 2004), Zagrebački solisti. Papandopulo (Hrvatski katolički radio, 1998), Dodolice. Podnevna simfonija (Cantus i Koncertna direkcija Zagreb, 2002), Iz komornoga opusa (Hrvatsko društvo skladatelja i Cantus, 2003), Djela za glasovir (Orfej, 2006), Treći koncert za klavir i orkestar. Koncert za violinu i orkestar (Aquarius Records, 2008), Piano music (Albany Music Distribution, 2011), Iz opusa (Cantus, 2012), Piano Concerto No. 2. Sinfonietta op. 79. Pintarichiana (CPO, 2014), a Osorski rekvijem i Osorski misterij snimljeni su na DVD Osorska trilogija (Cantus, 2013). Pojedinačne su mu skladbe snimljene na desetak LP ploča u izdanju Jugotona te od 1992. na sedamdesetak CD različitih izvođača, pretežno u izdanju izdavačkih kuća Croatia Records, Cantus, Aquarius Records i Orfej. U Fonoodjelu Hrvatskoga radija sačuvano je više od 300 snimka njegovih skladba i oko 200 snimka njegovih dirigentskih interpretacija s različitim orkestrima i ansamblima. Osim Zbirke zborova a cappella (Rijeka 1986), tiskano mu je stotinjak skladba u zasebnim izdanjima, pretežno zagrebačkih izdavača: JAZU (1959–86), HGZ (1961–83), Muzički informativni centar (1996–2015), Hrvatska udruga orkestralnih i komornih umjetnika (od 2002), Cantus (od 2004). — Od gotovo 250 članaka s glazbenim temama (popis Sanja Majer Bobetko, Spomenica preminulim akademicima, 1994, 70) većinu je objavio u listu Novosti, kao njegov redoviti izvjestitelj i glazbeni kritičar 1931–35. te sporadični 1936–40. i 1944, a manji broj u periodicima Međimurski glasnik (1932), Slovenski narod (Ljubljana 1932), Grlica (1933–34), Jevrejski glas (1933), Jugoslovenska reč (1933), Jugoslovenski film-kurir (1933), Pravda (Beograd 1933–35), Zvuk (Beograd 1933–34, 1936), Ideje (Beograd 1934–35), Ćirilometodski vjesnik (1935), Novo doba (1935–38), Jadranska straža (1937), Glasnik Primorske banovine (1938), Kölnische Zeitung (1938), Komedija (1939–40), Mariborer Zeitung (1939), Hrvatska pozornica (1940–44), Sarajevska hrvatska pozornica (1942–43), Hrvatski krugoval (1943), Nova Hrvatska (1943–44) i Spremnost (1945). Pretežno se potpisivao inicijalima. Surađivao i u Zborniku radova sa znanstvenog skupa održanog u povodu 150. obljetnice rođenja Ivana Zajca (Zagreb 1982). Redoviti član JAZU (HAZU) od 1965, počasni član HGZ od 1977. Dobitnik je nagrada grada Zagreba 1961. i 1962, »Vladimir Nazor« 1963 (za kantatu Legende o drugu Titu) i 1968 (za životno djelo), »Josip Štolcer Slavenski« 1970. i »Lovro pl. Matačić« 1990. Ostavština mu se od 2006. čuva u knjižnici HGZ. — U povodu obljetnice 2006. organizirana je serija koncerata (uz autorski koncert u HGZ postavljena izložba), u HNK praizveden balet Maestro nadahnut njegovim životom i glazbom (libreto N. Fabrio, koreografija Ljiljana Gvozdenović) te snimljen istoimeni dokumentarni film o njem (J. Sedlar i Erika Krpan). Njegovo ime nose osnovne glazbene škole u Kutini (od 1993) i Splitu (od 1996) te kvartet saksofona u Zagrebu (od 2013). Hrvatsko društvo skladatelja utemeljilo je 1997. i po njem nazvalo godišnju nagradu za autorsko stvaralaštvo na području ozbiljne glazbe. Portretne karikature načinili su mu J. Kljaković (oko 1925) i Klementina Požgaj-Schwarz (crtež ugljenom, Grafička zbirka NSK), a portretirali su ga i Truda Braun-Šaban (crtež ugljenom, 1945), J. Marinović (reljef, od 1996. u HNK u Zagrebu) i K. Kovačić (poprsje, od 2003. u Aleji hrvatskih skladatelja u Osoru; odljev od 2006. u zagrebačkom i splitskom HNK). God. 2006. izdana je poštanska marka s njegovim likom (serija Hrvatska glazba).

DJELA (praizvedbe i tisak, izbor): Sa ladanja, impresije za osam puhačkih instrumenata, op. 3. Zagreb 1926. — Veče mladosti, simfonijska slika za mješoviti zbor i orkestar, op. 4. Zagreb 1927. — Slavoslovije (Laudamus), kantata za soliste, mješoviti zbor i orkestar, op. 6. Beč 1928. — Svatovske za mješoviti zbor i sopran solo, op. 2. Zagreb 1928. Tiskano Beč 1928. — Prvi gudački kvartet, op. 7. Zagreb 1929. — Concerto da camera za sopran solo, violinu, glasovir i sedam drvenih puhačkih instrumenata, op. 11. Zagreb 1930. Tiskano Beč 1941. — Dva preludija za klavir, op. 13. Zagreb 1930. — Previranje, simfonijska slika za veliki orkestar, op. 5. Zagreb 1930. — Sonata za klavir, op. 10. Zagreb 1930. Tiskano Zagreb 2010. — Zlato, pantomima-balet s pjevanjem i orkestrom, op. 8. Zagreb 1930. — Contradanza za glasovir, op. 21. Tiskano Zagreb 1931. — Dodolice, pučki obred za sopran solo, djevojački zbor i glasovir, op. 27. Ljubljana 1931. Tiskano Zagreb 2012. — Partita za klavir, op. 18. Tiskano Zagreb 1931. — Suita za violinu i klavir, op. 12. Poitiers 1931. Tiskano Zagreb 2012. — Fantazija za klavir i orkestar, op. 14. Radio Bratislava 1933. — Kolo za glasovir, op. 16. Tiskano Beč 1935. — Horoskop, baletna suita za dva glasovira, op. 52. Beograd 1936. Tiskano Zagreb 2013. — Muka Gospodina našega Isukrsta (po Ivanu), oratorij za soliste i muški zbor a cappella, op. 61. Split 1936. Tiskano Zagreb 1974. — Splitske pučke pjesmice za muški zbor a cappella, tenor i bariton solo, op. 64. Tiskano Imotski 1937. — Sinfonietta za gudače, op. 79. Zagreb 1938. Tiskano Mainz 1939. — Amfitrion, komična opera (libreto M. Štimac i E. Golisciani), op. 65. Zagreb 1940. — Kvintet za klarinet i gudački kvartet, op. 90. Zagreb 1940. — Hrvatska misa za soliste i mješoviti zbor a cappella, op. 86. Zagreb 1942. Tiskano Zagreb 2004. — Sunčanica, romantična opera (libreto M. Soljačić), op. 50. Zagreb 1942. — Koncert za violinu i orkestar, op. 125. Zagreb 1943. — Sonatina za klavir, op. 103. Zagreb 1943. Tiskano Zagreb 1965. — I. koncert za klavir i orkestar, op. 124. Zagreb 1944. — II. simfonija za veliki orkestar i alt solo. Zagreb 1946. — II. koncert za klavir i gudalački orkestar. Zagreb 1948. Tiskano Zagreb 1959. — Praeludium za veliki orkestar. Zagreb 1949. — Stojanka, majka Knežopoljka, kantata za sopran, mješoviti zbor i orkestar (tekst S. Kulenović). Zagreb 1950. Tiskano Zagreb 1985. — Žetva, balet. Sarajevo 1950. — Fantazija za violinu i klavir. Subotica 1951. Tiskano Zagreb 2007. — Obnova. Simfonijski pokret za veliki orkestar. Sarajevo 1951. Tiskano Zagreb 1958. — Poema o Neretvi za simfonijski orkestar. Zagreb 1951. — Intermezzo, balet (libreto F. Horvat). Sarajevo 1952. — Divertimento za gudački orkestar. Zagreb 1954. Tiskano Zagreb 2007. — Rona, opera (libreto F. Delak prema A. Leskovcu). Rijeka 1956. — Osam studija za klavir. Tiskano Zagreb 1958. — Sonata za violu i klavir. Zagreb 1958. Tiskano Beograd 1963. — Iz moje muzičke bilježnice za gudače. Radio Zagreb 1960. — Igra. Scherzo fantastico za glasovir, op. 31. Tiskano Zagreb 1961. — III. koncert za klavir i orkestar. Zagreb 1961. — Beatrice Cenci, suita iz baleta, za gudače, dva glasovira i udaraljke. Zagreb 1963. Tiskano Zagreb 1978 (glasovirski izvadak). — Čakavska suita za glas i orkestar (tekst D. Gervais). Tiskano Zagreb 1963. — Koncert (dodekafonski) za dva glasovira. Zagreb 1963. — Mozaik za gudački i jazz kvartet. Zagreb 1963. — Boje i kontrasti, varijacije na dva dodekafonska redoslijeda, za simfonijski orkestar. Zagreb 1964. Tiskano Zagreb 1964. — Koncertantna muzika za flautu, harfu, gudački orkestar i udaraljke. Zagreb 1965. — Srce od ognja, kantata za soliste, mješoviti zbor i orkestar (tekst J. Kaštelan). Dubrovnik 1965. — Dr Atom, balet (libreto N. Fabrio). Rijeka 1966. — Koncert za clavicembalo i gudački orkestar. Zagreb 1966. Tiskano Zagreb 1971. — Menschen im Hotel, balet (libreto P. Struck prema V. Baum). Beč 1967. — Legende o drugu Titu, kantata za soliste, mješoviti zbor, dvije flaute, tri trube i udaraljke (tekst V. Nazor). Tiskano Zagreb 1968. — Koncert za kontrabas i gudače. Zagreb 1969. Tiskano Zagreb 2005. — Koncert za timpane i orkestar. Zagreb 1969. —Marulova pisan, svečani glazbeni prikaz u dva dijela (libreto V. Rabadan). Split 1970. — U početku bijaše ritam. Simfonijski pokret za veliki orkestar. Zagreb 1970. — Vrzino kolo, simfonijski scherzo za glasovir i veliki orkestar. Zagreb 1970. — Plesna suita za dva klavira. Zagreb 1971. Tiskano Zagreb 2009. — Hommage à Bach za simfonijski orkestar. Opatija 1972. — Razgovor ugodni za flautu i čembalo. Tiskano Köln 1972. — Istarske freske iz Berma, triptihon za mješoviti zbor i simfonijski orkestar. Zagreb 1973. — Džentlmen i lopov, operna burleska (libreto A. Aranicki prema B. Nušiću). Split 1974. — Kaleidoskop 74 za glasovir. Opatija 1974. — Libertas, kantata za bas solo, mješoviti zbor i orkestar (tekst S. Stražičić). Dubrovnik 1974. — Pintarichiana, suita za gudače. Dubrovnik 1974. Tiskano Zagreb 2014. — Pop-koncert za dva glasovira i orkestar. Opatija 1974. — Sekstet za 2 violine, violu, violončelo, kontrabas i klavir. Zagreb 1974. — Tri kavalira frajle Melanije, balet (libreto B. Rakić prema M. Krleži). Zagreb 1976. — Osorski requiem za četiri solista, mješoviti zbor, orgulje, udaraljke, sopele i električnu gitaru. Osor 1977. — Per aspera ad astra za orgulje i simfonijski orkestar. Zagreb 1977. — Nadsviravanje za puhački trio. Opatija 1978. Tiskano Zagreb 2002. — Osorski misterij za tri solista, mješoviti zbor, orgulje i instrumentalni sastav. Osor 1978. — Passacaglia za orgulje. Tiskano Köln 1978. — Toccata cromatica za orgulje. Tiskano Zagreb 1978. — Credo – Legenda o mojoj zemlji, poetsko-glazbena vizija (tekst I. Krajač). Zagreb 1979. — Kentervilski duh, komorna opera (libreto N. Turkalj prema O. Wildeu). Osijek 1979. — Lapadski soneti za bariton i gudače (tekst I. Vojnović). Dubrovnik 1979. Tiskano Zagreb 2008. — Teuta, balet (libreto F. Horvat prema D. Demetru). Novi Sad 1979. — Introduzione, Arioso e Danza za violončelo i glasovir, op. 78. Tiskano Zagreb 1980, New York 1988 (Rapsodia Concertante). — Koncert za violinu, violončelo i orkestar. Sarajevo 1980. Tiskano Zagreb 2013. — Srce slobode, oratorij za soliste, recitatora, mješoviti zbor i orkestar (tekst Đ. Radišić). Jasenovac 1981. — Concertino za obou i orkestar. Zagreb 1982. — Koncert za trombon i orkestar. Opatija 1983. Tiskano Zagreb 2010. — Požar u operi, komična opera (libreto F. Hadžić). Zagreb 1983. — Duhački oktet. Osor 1985. — Peti gudački kvartet. Osor 1985. Tiskano Zagreb 2004. — Stari crkveni kalendar, ciklus pjesama za sopran i puhački trio (stihovi D. Erić). Zagreb 1985. — Svečana uvertira za simfonijski orkestar. Rijeka 1985. — Triosonata za 2 gitare i kontrabas. London 1986. — Kolo mažurane, ciklus pjesama za bariton i glasovir (stihovi D. Kabalin). Zagreb 1987. Tiskano Zagreb 2011. — Mala suita za 4 trombona. Tiskano Crans-Montana 1987. — Carmen Boscovichianum, kantata za sopran, alt, tenor, bariton, bas i orgulje (tekst V. Rabadan). Zagreb 1988. — Koncert za saksofon i orkestar. Beograd 1988. Tiskano Zagreb 2011. — Kraljevo, balet (libreto J. Lešić prema M. Krleži). Zagreb 1990. — Prsten, pučka baletna igra. Split 1991. — Sonata za violinu i klavir. Zagreb 1991. Tiskano Zagreb 1999. — Tri stavka za Orlanda za glasovirski trio. Osor 1991. Tiskano Zagreb 2011. — Concerto grosso II za puhački kvintet i gudački orkestar. Zagreb 1992. — Monolog za violinu. Tiskano Zagreb 1996. — Mala suita za flautu, obou, klarinet, fagot i rog. Tiskano Zagreb 2001. — Mala suita za puhački trio. Tiskano Zagreb 2002. — Pet studija za dvije violine. Tiskano Zagreb 2002. — Podnevna simfonija za soliste i mješoviti zbor a cappella. Zagreb 2002. — Suita za dvije flaute. Tiskano Zagreb 2002. — Tri dijaloga za violinu i kontrabas. Tiskano Zagreb 2002. — Varijacije na popularnu božićnu temu za obou, klarinet i fagot. Tiskano Zagreb 2002. — Komorna simfonija. Zagreb 2003. Tiskano Zagreb 2007. — 10 x 1. Deset muzičkih impresija za klavir. Osor 2004. Tiskano Zagreb 2008. — Oproštaj za sopran solo, ženski zbor i instrumentalni ansambl (stihovi T. Ujević). Zagreb 2005. Tiskano Zagreb 2010. — 3. sonata za klavir. Zagreb 2006. — II. gudalački kvartet, op. 20. Tiskano Zagreb 2007. — Gospi od Zdravlja, kantata za tenor, sopran, mješoviti zbor i mali orkestar. Tiskano Split 2007. — Tri dijaloga za flautu i gitaru. Tiskano Zagreb 2007. — Tri stavka za kvartet flauti. Tiskano Zagreb 2007. — Dodekafonska studija za gitaru. Tiskano Zagreb 2008. — Kokonješće za violončelo solo. Tiskano Zagreb 2008. — Koncert za fagot i gudački orkestar. Tiskano Zagreb 2008. — Himna suncu, kantata za bariton solo, mješoviti zbor i orkestar (tekst L. Paljetak). Zagreb 2010. Tiskano Zagreb 2011. — Concertino in modo antico za dvije violine, violončelo i glasovir, op. 56. Tiskano Zagreb 2011. — Mali koncert za piccolo i komorni gudački ansambl. Tiskano Zagreb 2011. — Pet orkestralnih pjesama za duboki glas, gudački orkestar i harfu. Tiskano Zagreb 2011. — Vier Inventionen für die Camerata za gudački orkestar. Tiskano Zagreb 2011. — Nad grobom ljepote djevojke za mješoviti zbor a cappella, op. 39. Tiskano Zagreb 2012. — Sonata u a-molu. Tiskano Zagreb 2012. — Suita za čembalo. Tiskano Zagreb 2012. — III. gudački kvartet. Narodni, op. 126. Tiskano Zagreb 2012. — Varijacije i fuga na popularnu hrvatsku temu za klavir, op. 37. Tiskano Zagreb 2012. — Capriccio za violinu i jazz-kvartet. Rijeka 2013. Tiskano Zagreb 2012. — Trio za trubu, rog i trombon. Zagreb 2013. — Koncert za čembalo i gudački orkestar. Tiskano Zagreb 2015. — Madame Buffault, opera. Zagreb 2015. — Sinfonia brevis za simfonijski orkestar. Zagreb 2015. Tiskano Zagreb 2014. — Potpuniji popis djela: E. Krpan, Popis skladbi Borisa Papandopula. Spomenica preminulim akademicima, 1994, 70, str. 20–55.
 
LIT.: B. Ivakić: Papandopulov Laudamus. Riječ, 24(1928) 276, str. 3–4. — K. Kovačević: Hrvatski kompozitori i njihova djela. Zagreb 1960. — M. Cipra: Stvaralački put Borisa Papandopula. Telegram, 7(1966) 4. III, str. 5. — Z. Hudovsky: Boris Papandopulo kao muzički pisac i kritičar. Arti musices, 4(1973) str. 133–147. — L. Županović: Svijet umjetnosti Borisa Papandopula. Muzika, 20(1975) 1/2, str. 26–28. — I. Bošković: Boris Papandopulo i Split. Zbornik radova sa skupa muzikologa i glazbenih pisaca. Zagreb 1976, 16–18. — K. Kos: Hrvatska narodna i umjetnička književnost u djelima Brkanovića, Cipre i Papandopula. Ibid., 4–8. — P. Z. Blajić: Hrvatska glazbena baština. Crkva u svijetu, 14(1979) 3, str. 283–285. — A. Petrušić: Boris Papandopulo kao operni kompozitor s posebnom analizom opere Kentervilski duh. Revija, 20(1980) 6, str. 116–123. — P. Z. Blajić: Nova misa Borisa Papandopula. Crkva u svijetu, 19(1984) 2, str. 199–201. — M. Riman: Boris Papandopulo – život i rad. Dometi, 18(1985) 4/5, str. 29–36. — S. Hribar: (Intervju). Glas Istre, 43(1986) 1–2. III, str. 9. — E. Krpan: Stvaralaštvo za zbor Borisa Papandopula do godine 1940. Arti musices, 19(1988) 2, str. 113–136. — M. Riman: Dodekafonski postupci u djelima Borisa Papandopula. Rijeka 1988. — Repertoar hrvatskih kazališta, 1–3. Zagreb 1990–2002. — K. Kovačević: Hrvatski glazbeni trenuci. Zagreb 1990. — E. Krpan: Papandopulov Krleža. Danas, 9(1990) 25. I, str. 44–45. — B. Polić: Kraljevo kao sinteza Papandopulovih odrednica. Bilten Hrvatskog društva skladatelja, 1990, 67, str. 17. — I. Bošković: Papandopulova Muka. Crkva u svijetu, 26(1991) 4, str. 325–328. — (Nekrolozi): M. Grgić, Ibid., str. 315–317. — L. Županović, Sv. Cecilija, 61(1991) 4, str. 87–90; Ljetopis HAZU, 1991, 95, str. 342–344. — (Prilozi o B. Papandopulu): L. Županović, E. Sedak, E. Krpan, N. Turkalj, A. Tomašek, S. Majer-Bobetko, B. Perić-Kempf, Bilten Hrvatskog društva skladatelja, 1991, 71, str. 1–12. — I. Bošković: Sjećanja maestra Borisa Papandopula na rad u SMD »Zvonimir«. Sv. Cecilija, 62(1992) 2, str. 33–35. — T. Gaćeša: Prva sonata za klavir B. Papandopula. Tonovi, 7(1992) 2, str. 15–20. — Z. Berković: Papandopulo i Šulek. Erasmus, 1993, 2, str. 75–77. — L. Županović: Boris Papandopulo. Spomenica preminulim akademicima, 1994, 70, str. 11–17. — E. Krpan: Uz Osorski requiem Borisa Papandopula. Osorske glazbene večeri (programska knjižica). Osor 1996. — I. Paulus: Boris Papandopulo, skladatelj filmske glazbe. Hrvatski filmski ljetopis, 2(1996) 5, str. 56–61. — M. Bergamo: Kozmopolitizam s folklornim likom. Cantus, 1998, 99, str. 9–10. — M. Škunca: Mostovi građeni glazbom: splitske epizode glazbenog djelovanja Jakova Gotovca (1895–1982) i Borisa Papandopula (1906–1991). U: Zagreb 1094–1994. Zagreb 1998, 511–530. — E. Krpan: Deset godina od smrti Borisa Papandopula. Cantus, 2001, 111, str. 36–38. — (Prilozi o B. Papandopulu): L. Ruck, D. Grgurić, R. Palić-Jelavić, M. Riman, Zbornik Ivan Matetić Ronjgov, 6(2002) str. 245–301. — I. Paulus: Glazba s ekrana. Zagreb 2002. — V. Vuletin: Veze velikana hrvatske glazbe maestra Borisa Papandopula s Kaštelima i Kaštelanima. Kaštelanski zbornik, 7(2003) str. 317–338. — M. Bergamo: Šulek — Papandopulo: sučeljavanja u sukladnom. U: Između moderne i avangarde. Hrvatska glazba 1910–1960. Zagreb 2004, 91–97. — E. Krpan: Hrvatska misa Borisa Papandopula (predgovor notnom izdanju). Zagreb 2004. — Hrvatsko društvo skladatelja 1945–2005. Zagreb 2005. — A. Čemeljić: (Razgovor s M. Papandopulo-Mijač). Sušačka revija, 14(2006) 54/55, str. 62–72. — E. Krpan: Papandopulijana. Zagreb 2006. — V. Požgaj: Papandopulijana. Vijenac, 14(2006) 313, str. 23. — E. Sedak: Papandopulovih prvih stotinu godina. HaGeZe, 9(2006) 5, str. 2. — Ista: Tri fragmenta. Cantus, 2006, 137, str. 15–18. — Z. Vidačković: (Razgovor s M. Papandopulo-Mijač). Ibid., str. 3–4. — F. Vidović: Papandopulo u Dubrovniku. Theoria, 8(2006) 8, str. 33–35. — (Prilozi o B. Papandopulu): E. Krpan, N. Fabrio, D. Grgurić i L. Ruck, Novi Kamov, 7(2007) 2, str. 5–28. — I. Paulus: O filmskom opusu Borisa Papandopula: Pustolov pred vratima. Arti musices, 38(2007) 2, str. 259–265. — M. Rusković-Krištić: Dubrovačke ljetne igre i Boris Papandopulo. Dubrovački horizonti, 36(2007) 45, str. 189–194. — (Prilozi o B. Papandopulu): E. Sedak, S. Majer-Bobetko, E. Krpan, M. Bergamo, Generacija 1906 (zbornik). Zagreb 2008, 19–86. — Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije. Zagreb 2010, passim. — E. Krpan: Riječ između tonova. Zagreb 2011, passim. — R. Spasova i S. Georgieva: Unknown Letters of Jakov Gotovac, Boris Papandopulo and Josip Štolcer Slavenski in Boris Gaidarov’s Archives. Arti Musices, 42(2011) 1, str. 5–35. — T. Čunko: Hrvatska glazba i Hrvatski radio. Zagreb 2012. — Potpunija lit. do 1941. u: Bibliografija rasprava i članaka LZ, 13–14. Zagreb 1984–1986.
 
Erika Krpan (2016)