MARJANOVIĆ, Vjera

MARJANOVIĆ, Vjera (Marjanović-Krajovan, Krajovan), kemijska inženjerka (Petrinja, 15. X. 1898 — Krapinske Toplice, 1. VI. 1988). Završila Višu djevojačku školu u Karlovcu 1914. i ženski licej (pedagoški smjer) u Zagrebu 1918. te počela raditi kao učiteljica. Kako bi nastavila školovanje, 1920. maturirala u gimnaziji te počela studirati na Kemičko-inženjerskom odjelu Tehničke visoke škole u Zagrebu. Državni ispit položila 1922, diplomu inženjera kemijske struke stekla 1924. te doktorirala 1928 – kao prva doktorica tehničkih znanosti u Hrvatskoj – tezom O kvantitativnom određivanju sulfat-iona s pomoću barium-sulfata. Usavršivala se u kemijskim institutima u Milanu i Padovi. U Zavodu za analitičku kemiju Tehničke visoke škole (od 1926. Tehnički fakultet, od 1956. Tehnološki fakultet) bila asistentica V. Njegovana od 1925, stalna asistentica od 1927, a nakon polaganja državnoga stručnoga ispita 1929. napredovala je u višestupanjskom asistentskom zvanju. Docentica od 1946, izvanredna profesorica od 1950. i redovita od 1959. do umirovljenja 1970. Bila voditeljica Kemijsko-tehnološkoga odjela 1953–56. i 1962–64. te predstojnica Zavoda za analitičku kemiju 1946–70 (i poslije njegova počasna članica). Bitno je pridonijela razvoju i modernizaciji nastave. U nastavi analitičke kemije sudjelovala je još kao asistentica, predavanja iz kvalitativne i kvantitativne kemijske analize preuzela 1943, anorgansku kemiju s laboratorijskim vježbama predavala 1945–46, analitičku kemiju III (tehničku analizu) od 1962, a uvela je i izborni kolegij specijalne metode kemijske analize. Suosnivačica poslijediplomskih studija na Tehnološkom fakultetu, na studiju iz kemije i tehnologije silikata predavala je analitičku kemiju silikatnih sirovina i proizvoda i odabrana poglavlja anorganske kemije, a na studiju iz korozije i zaštite materijala u suradnji organizirala eksperimentalnu nastavu. Bavila se kvantitativnim taloženjem sulfata, fosfata i magnezija iz ekstremno visokih koncentracija, što je rezultiralo novim spoznajama o utjecaju sutaloženja na pogrješku u gravimetrijskoj analizi, određivanjem tragova nečistoća u kemikalijama čistoće pro analysi i primjenom organskih reagensa u kvantitativnoj i kvalitativnoj analizi – osobito kao voditeljica Odjela za analitičku kemiju sveučilišnoga Instituta za anorgansku i analitičku kemiju u 1960-ima – te među prvima u nas ispitivala kromatografski proces i njegovu primjenu u odjeljivanju i identifikaciji analita. Surađivala je u izdanjima Godišnjak Sveučilišta Kraljevine Jugoslavije u Zagrebu (1924/25–1928/29), Arhiv za hemiju i farmaciju (1927, 1931–32, 1935), (Freseniusʼ) Zeitschrift für analytische Chemie (München 1928, 1930, 1932–33, 1937, 1939, Berlin 1962–63, 1968, 1971–72, 1975), Chemické listy (Prag 1932), Kemija u industriji (1957–58, 1960–61, 1969, 1971), Croatica chemica acta (1958, 1971), Analytical Chemistry (Washington 1964, 1968), Cement (1968), Chimie analytique (Pariz 1968–70), Journal of Chromatography (Amsterdam 1968–69) i Mikrochimica acta (Beč 1969–70) te sudjelovala na domaćim i inozemnim skupovima. Sastavila je skripta odn. sveučilišne udžbenike Kvalitativna kemijska analiza (1947; 1955². Kvalitativna analitička kemija; 1962². prerađeno izd.) i Kvantitativna kemijska analiza (1949, 1960, 1961, 1964²; 1968³. Kvantitativno analitička kemija), tiskane u Zagrebu, kojima su se služili i studenti srodnih fakulteta. S njemačkoga u suradnji prevela Anorgansku kemiju A. F. Hollemana i E. Wiberga (Zagreb 1952). Djelatna i pri osnivanju Prehrambeno-biotehnološkoga fakulteta u Zagrebu, sisačkoga Odjela Tehnološkoga fakulteta u Zagrebu i Kemijsko-tehnološkoga fakulteta u Splitu; za potrebe industrije sa suradnicima razvijala analitičke metode za praćenje kvalitete sirovina i proizvoda. Dobila Nagradu grada Zagreba 1967. Po njoj je nazvana nagrada koja se od 2013. dodjeljuje najboljim studentima zagrebačkoga Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije.