LJUBAVAC, Šimun

LJUBAVAC, Šimun (Gliubavaz, Gliubavac; Simon, Simeone, Šime), povjesničar (Zadar, 26. VI. 1608 — Zadar, 20. I. 1663). Pripadnik zadarske plemićke obitelji. Početnu izobrazbu stekao je u Zadru, potom potporom zaklade A. Ciprianisa od 1631. studirao u Padovi, postignuvši doktorat obaju prava 1637. Nakon povratka u Zadar bio odvjetnik i sudac te se bavio poučavanjem arheologije i povijesti. Pripadajući krugu oko V. Pontea, bio član društva Accademia cinica (u literaturi se navodi da je u dvorani toga društva do kraja XVIII. st. stajao njegov kip s natpisom). Napisao je više povijesnih djela, kojih je dio sačuvan u rukopisnim prijepisima. Na poticaj I. Lučića, kojemu je poziv isprva upućen, generalni providur za Dalmaciju G. Foscarini povjerio mu je pisanje djela o pravu Venecije na kraljevski naslov Dalmacije u slučaju gubitka Krete. God. 1652. napisao je tako Prerogative di Dalmazia i proširenu inačicu na talijanskom i latinskom jeziku Discorso sulla Dalmazia (Znanstvena knjižnica u Zadru, ms. 519). Glavno mu je djelo povijesno-geografski spis iz 1662. Agri Jadrensis illustrator. Memorie istoriche, znan i kao Storica dissertazione del contado e territorio di Zara, sačuvan u rukopisnim primjercima u Zadru (Znanstvena knjižnica, ms. 459), Zagrebu (Arhiv HAZU, II d 127; NSK, R 7233) i Veneciji (Muzej Correr) te dijelom objavljen (La Domenica, 1890–91). U njem je opisao Zadar i njegovu povijest te zadarski distrikt, donijevši iscrpne topografske prikaze pojedinih krajeva i mjesta. Blizak Lučićev suradnik, slao mu je podatke te prijepise isprava, kronika i natpisa, koje je sustavno prikupljao. Predao mu je 1647. prijepise isprava iz zadarskih arhiva i tekst Kolomanova natpisa na zvoniku crkve sv. Marije u Zadru (Lučić objavio u Vita B. Ioannis confessoris episcopi Traguriensis, 1657). U Britanskoj knjižnici u Londonu (add. ms. 8606) u prijepisu su, uz Ljubavčev rkp. Della Dalmazia (1652), sačuvana dva njegova pisma Lučiću 1653; u jednom je priopćio tekst zapisa o smrti kralja Zvonimira (objavio F. Šišić 1914). Njegovim se ispravama i prijepisima Lučić služio i u drugim djelima (De Regno Dalmatiae et Croatiae, 1666; Memorie istoriche di Tragurio, 1673), a 45 natpisa iz Zadra i okolice (Ex collectaneis quondam d. Simeonis Gliubauac, izvorni rkp. bio naslovljen Romanorum inscriptionum illustrator) uvrstio je u Inscriptiones Dalmaticae (1673), te je prema tim prijepisima korigirao i dopunio natpise preuzete od drugih autora. Druga su Ljubavčeva djela poznata samo po navodima suvremenika i prema popisu njegove ostavštine što ga je sastavio sin mu Petar Marija 1663. Tako bi bio autor nedovršenoga geografsko-povijesnoga spisa De situ Illyrici, povijesnih djela Rivoluzioni di Clissa, Cronica di Zara (Diarii di Zara), Defensiones Dalmatiae i Bellum Dalmaticum te popisa zadarskih biskupa i nadbiskupa (Serie di vescovi e arcivescovi di Zara). Njegov i Lučićev prijepis djela De rebus Dalmaticis libri quinque D. Zavorovića čuva se u Znanstvenoj knjižnici u Zadru (ms. 616). Posjedovao je mnoge umjetnine te knjižnicu od približno 380 djela iz prava, povijesti, arheologije, geografije, matematike i astronomije. Pokopan je u obiteljskoj grobnici u crkvi sv. Marije u Zadru.