Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

LOVRETIĆ, Josip, etnograf i pisac (Otok, 30. VI. 1865 — Čardak kraj Gradačca, 27. X. 1948). Završio gimnaziju u Vinkovcima 1883. i studij bogoslovlja u Đakovu 1887; za svećenika zaređen 1888. Pastoralno je djelovao u Županji, Mitrovici i Vrpolju 1887–90, bio prebendar stolne crkve i ravnatelj biskupijske tiskare u Đakovu do 1902. te župnik u Gradištu do umirovljenja 1920. Prozne i pjesničke prinose te prikupljene pučke pjesme, etnografske i prigodne članke objavljivao u izdanjima Vienac (1886–87, 1889, 1891, 1897, 1900), Hrvatski branik (Mitrovica 1897–98), Nada (1897–98), Prosvjeta (1897, 1899–1901), Hrvatska domovina (1898), Preporod (1898), Glasnik biskupija bosanske i sriemske (1899, 1901), Spomen-cvieće iz hrvatskih i slovenskih dubrava (Zagreb 1900), Na domaćem ognjištu (1901), Narodna obrana (1903), Sv. Cecilija (1917), Jeka od Osijeka (kalendar, 1918–20, 1923), Narodni kalendar (1922), Hrvatski list (1924–27, 1930, 1938) i Proljeće (1941–42). Njegova skupljena građa o materijalnim, duhovnim i društvenim vrjednotama Otoka i vinkovačke okolice, tiskana u Zborniku za narodni život i običaje Južnih Slavena (1897–99, 1902, 1916), dijelom i kao p. o. (Zagreb 1902), posmrtno u monografiji Otok (1990, s dopunama B. Jurića), drži se »jednim od ponajboljih izvora za hrvatsku etnologiju« (A. Muraj); vjeruje se da je poslužila i A. Radiću u izradbi Osnove za sabiranje i proučavanje građe o narodnom životu 1897. Nasljedujući romantičarsko-protorealističku i regionalnu realističku poetiku, napisao je četrdesetak tematski raznovrsnih crtica i pripovijedaka (Na Antunovo, Dvie jetrve, Filipovčica, Kratko radovanje), u kojima, najčešće u maniri vjerskoga i moralnoga didakticizma, iznosi shematizirane ljubavne fabule s dominantnim likovima žena, nerijetko upotpunjene manifestacijama tradicijske kulture. Objavljeni su mu i roman Seoska pripoviest (1891), zbirka pučki intoniranih deseteračkih stihova Pjesmice za igru u kolu (1896), vesela dramska igra Klin se klinom izbija (1901), zbirka Crtice i pripovijesti iz narodnog života (1946) i pripovijetka Marica (1994); kao p. o. tiskani su pripovijetka Ujak Perica Rajkov (Đakovo 1901, s Đenom Lovretić) i knjižica o rukotvorinama Pozlatinski vezovi u mojim sobama (Zagreb 1902). Izlagao je na Izložbi narodnih rukotvorina u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu 1938. Zastupljen u izdanjima Antologija sriemskih pisaca (Zagreb 1944), Zaljubljenici Cibalae (Vinkovci 1976) i Život i običaji (Vinkovci 2007). Poprsja V. Radauša postavljena su mu u Otoku 1967. i Gradištu 1973. U Otoku od 1971. pod njegovim imenom djeluje KUD. O njem je priređena izložba u Zagrebu (NSK) 1990. te su održani znanstveni skupovi u Drenovcima 1998. i Otoku 2015. Ostavština mu se čuva u privatnom vlasništvu te u Odsjeku za etnologiju HAZU i u NSK u Zagrebu, Gradskom muzeju u Vinkovcima i Dijecezanskom arhivu u Đakovu.

DJELA: Seoska pripoviest. Djakovo 1891. — Pjesmice za igru u kolu. Djakovo 1896. — Klin se klinom izbija. Djakovo 1901. — Crtice i pripovijesti iz narodnog života, 1. Osijek 1946. — Otok. Vinkovci 1990 (pretisak 2016). — Marica. Vinkovci 1994.
 
LIT.: (O knj. Pjesmice za igru u kolu). Vienac, 28(1896) 27, str. 464. — A. Harambašić: Krasno djelo naše akademije. Preporod, 1(1898) 6, str. 189–190. — I. Balentović: Folklorista Josip Lovretić. Hrvatski list, 16(1935) 2. VI, str. 17. — I. Esih (ie.): 75. obljetnica rođenja hrvatskog etnografa Josipa Lovretića. Obzor, 81(1940) 21. X, str. 2. — M. Grgurovac Šimin: Život i djelo Josipa Lovretića. Županjski zbornik, 1984, 8, str. 31–67. — M. Svirac: Novija istraživanja o Josipu Lovretiću kao etnografu. Etnološka tribina, 13–14(1984) 6/7, str. 127–135. — (O knj. Otok): M. Grgurovac, Godišnjak za kulturu, umjetnost i društvena pitanja, 8(1990) str. 205–218. — A. Muraj, Narodna umjetnost, 29(1992) 1, str. 375–376. — Josip Lovretić. Prilozi sa znanstvenog kolokvija. Otok 1998. — Lj. Gligorević: Josip Lovretić – izvorište etnoloških istraživanja. Hrašće, 4(1999) 17, str. 29–35. — I. Martinović: Josip Lovretić – svećenik, etnograf i književnik. Ibid., 7(2001–02) 24/25, str. 29–40. — H. Sablić-Tomić i G. Rem: Slavonski tekst hrvatske književnosti. Zagreb 2003. — M. Lukić i M. Pilj: O ljubavi na šokački način. Šokačka rič, 3(2005) str. 89–101. — A. Bilić: Dijalektna tkanica Josipa Lovretića. Ibid., 7(2009) str. 231–264. — M. Svirac: Josip Lovretić i Milko Cepelić. Zbornik Muzeja Đakovštine, 11(2013) str. 271–284. — M. Lukić i V. Blažević Krezić: Divanimo, dakle postojimo. Osijek 2014. — M. Martinović i Ž. Batarilo: Josip Lovretić. Prilozi za biografiju. Otok 2015. — Josip Lovretić (1865–1948). Otok—Vukovar—Vinkovci 2017. — Potpunija bibliografija i lit. do 1985. u: Otok. Vinkovci 1990, 698–705.
 
Martina Kokolari (2018)