Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

LOPAŠIĆ, Vatroslav, fizičar (Pakrac, 9. XII. 1911 — Zagreb, 17. XII. 2003). Unuk pjesnika Stjepka Ljuboja, praunuk pjesnika Imbre. U Zagrebu završio gimnaziju 1930. te na Filozofskom fakultetu diplomirao 1934. matematiku, teorijsku i eksperimentalnu fiziku i doktorirao 1938. tezom Ultrazvučni interferometar s promjenljivom frekvencijom (Rad JAZU, 1939, 263). Nakon studija bio je asistent dnevničar u fakultetskom Fizikalnom zavodu (S. Hondl), od 1939. pravi asistent (D. Pejnović i M. Katalinić), 1943–45. izvanredni profesor. U Fizičkom institutu novoosnovanoga Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta i na Višoj pedagoškoj školi honorarni nastavnik od 1946, profesor od 1947. Na Tehničkom odn. Elektrotehničkom fakultetu (od 1995. Fakultet elektrotehnike i računarstva) od 1950. izvanredni i od 1958. redoviti profesor te predstojnik Zavoda za fiziku 1950–67; dekan 1959–60. Nakon umirovljenja 1982. nastavio surađivati s fakultetskim Zavodom za električna mjerenja. Suosnivač Instituta za fiziku JAZU 1950 (poslije Institut »Ruđer Bošković«), pročelnik njegova Elektrotehničkoga odjela 1952–56. i počasni znanstveni savjetnik od 1976. Usavršivao se u 1950-ima na Sveučilištu u Birminghamu, u Laboratoriju za nuklearna istraživanja u Liverpoolu, Atomskom centru u Harwellu, Elektroničkom zavodu Tehničke visoke škole u Stockholmu te radio na ciklotronima u Saclayu kraj Pariza, Londonu i Zagrebu. Glavna su mu područja rada eksperimentalno istraživanje ultrazvuka, mjeriteljstvo (posebice elektromagnetska mjerenja) i termodinamika. Svojim je radovima utirao put eksperimentalnoj fizici čvrstoga tijela u nas. Surađivao u periodicima Nastavni vjesnik (1940–41), Priroda (1940), Glasnik matematičko-fizički i astronomski (1946, 1955), Radio (1946), Schweizerische Zeitschrift für allgemeine Pathologie und Bakteriologie (Basel 1952) i Zbornik radova JUREMA (1965) te u Hrvatskoj enciklopediji HIBZ-a. Posebno je vrijedan njegov nastavni rad, koji je temeljio na eksperimentalnoj metodi s vlastitim demonstracijskim pokusima. Autor je skripata Predavanja iz fizike, 1 (Zagreb 1956, više od 8 izd. do 1969), Predavanja iz fizike, 2 (Zagreb 1959, 4 izd. do 1966), Predavanja iz fizike, 3 (Zagreb 1962, više od 4 izd. do 1968) i Mjere i mjerenja u fizici (suautor; Zagreb 1975, 1977) te autor ili suautor dijelom iz njih proizašlih udžbenika (1976, 1979, 1981). Matematičke zagonetke objavljivao u časopisu The Listener (London 1973–79; potpisan kao Slavko) i u Matematičko-fizičkom listu (1992–97). Uza zapaženi intervju o nadopunjivanju vjere i prirodnih znanosti (Glas Koncila, 1967), tiskani su mu prinosi o značenju prijedloga u Otkrivenju (Bogoslovska smotra, 1987), o rječnicima hrvatskoga jezika (Večernji list, 1992; Mjeriteljski vjesnik, 1998; Marulić, 2005) te pogovor u knjizi B. Benzije Kraj refula (Senj 1995). Dobio Nagradu grada Splita 1960. i Zlatnu plaketu Instituta »Ruđer Bošković« 1981. te bio izabran za počasnoga člana Hrvatske akademije tehničkih znanosti 1994 (Akademija tehničkih znanosti Hrvatske od 1997), u sjedištu koje mu je u Zagrebu postavljeno poprsje u bronci 2016 (B. Leiner). Bio i počasni član Saveza inženjera i tehničara Hrvatske te Hrvatskoga katoličkoga društva prosvjetnih djelatnika. Na Fakultetu elektrotehnike i računarstva posvećeni su mu skupovi 2004. i 2011. te postavljena spomen-ploča s reljefnim portretom u bronci 2010 (M. Mikulin).

DJELA: Predavanja iz fizike, 4 (suautorica V. Henč-Bartolić). Zagreb 1976 (4 izd. do 1986). — Predavanja iz fizike. Elektromagnetsko polje. Zagreb 1979, 19862. — Mjere i mjerenja u fizici (suautorice V. Kos i V. Henč-Bartolić). Zagreb 1981 (4 izd. do 1990). — Predavanja iz fizike, 1 (suautorice V. Henč-Bartolić i V. Kos). Zagreb 1981 (4 izd. do 1991).
 
LIT.: Spomenica Prirodoslovno-matematičkog fakulteta 1874–1974. Zagreb 1974. — Institut »Ruđer Bošković« 1950–1980. Zagreb (1980), 5. — 25. godina Elektrotehničkog fakulteta u Zagrebu 1956–1981. Zagreb 1981, 88, 98, 260, 270. — Tehnički fakulteti 1919–1994. Zagreb 1994, 75, 82, 84, 86. — Spomenica. 40. obljetnica Fakulteta elektrotehnike i računarstva 1956–1996. Zagreb 1996, 9, 82, 84, 128, 140, 144–145, 285. — N. Trinajstić: Institut Rugjer Bošković i Prirodoslovno-matematički fakultet. Polimeri, 17(1996) 2, str. 99. — B. Klaić: Pedeset godina Instituta »Ruđer Bošković« (1950–2000). Kemija u industriji, 49(2000) 7/8, str. 340. — (Nekrolozi): V. Henč-Bartolić, Matematičko-fizički list, 53(2002–03) 3 (korice). — B. Hanžek, Marulić, 37(2004) 4, str. 751–755. — M. Lapaine, Tehničke znanosti, 11(2004) 1, str. 15. — D. Pevec, Priroda, 94(2004) 6/7, str. 5–7. — B. Hanžek: Vinko Dvořák i Vatroslav Lopašić i današnja ajnštajnska tehnika. Ibid., 95(2005) 6/7, str. 24–25. — Isti: Pobornici i protivnici Einsteinove teorije relativnosti u Hrvatskoj 1905–1955. Matematičko-fizički list, 56(2005–06) 4, str. 224. — T. Petković: Lopašić u Einsteinovoj godini fizike. Vjesnik, 66(2005) 9. I, str. 28. — S. Kaučić: Zagrebački ciklotron. Zagreb 2006, 9, 38. — N. Trinajstić i dr.: Hrvatska kemija u XX. stoljeću. Kemija u industriji, 58(2009) 7/8, str. 320. — Ž. Dadić: Egzaktne znanosti u Hrvatskoj u ozračju politike i ideologije (1900–1960). Zagreb 2010. — B. Hanžek i Z. Benčić: Vatroslav Lopašić, klasik hrvatske fizike (s popisom i pretiscima radova). Zagreb 2011. — Isti: Profesor Vatroslav Lopašić – njegova znamenita predavanja i dalje žive. U: Povijest i filozofija tehnike. Radovi EDZ sekcije 2012–2016. godine. Zagreb 2017, 86–93.
 
Stipe Kutleša i Redakcija (2018)