Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

GOTTSCHALK (Godescal, Godescalchus, Godescale, Godescaleus, Godeskal, Gotescalchus, Gotescalcus, Gotescalkus, Gothescalcus, Gotoschalk, Gotšalk, Gottescalc, Gottescalcus, Gotteschalcus, Gottesscalcus, Gottschalk der Sachse, Gottschalk von Orbais), teolog, gramatičar i pjesnik (?, o. 805 – Hautvillers kraj Épernaya, 30. X. 868. ili 869). Otac, saski grof Bern, dao ga je kao oblata u glasoviti benediktinski samostan u Fuldi (biskupija Mainz). Tadašnji opat Hrabanus Maurus ga je tonzurirao i uveo u samostansku službu. Osim u Fuldi G. se školovao u samostanu Reichenau, gdje se sprijateljio s Walahfridom Strabonom, autorom čuvenih Glossae ordinariae uza Sveto pismo, s kojim se vraća u Fuldu. Obojica se sprijateljuju s Lupom Severatom, poslije opatom Ferrirsa. Oni će podupirati Gottschalka u njegovim raspravama pred vjerskim sudovima, napose u sporovima o predestinaciji, i u sporu protiv Maurusa. G. se žalio crkvenim vlastima da je nasilno odveden u samostan te prisiljen na oblaciju pa mu je 829. odlukom crkvenog sabora u Mainzu vraćena sloboda, bez obzira na snažno Maurusovo protivljenje. No G. se nije time zadovoljio, već je pokušao ishoditi i vraćanje golemih posjeda što ih je prigodom njegova stupanja u samostan u Fuldi dao njegov otac. Tu je Maurus dobio punu potporu biskupa Mainza Otgara, koji je Gottschalkovo otpuštanje iz samostana uvjetovao njegovim odustajanjem od zahtjeva za povratom imanja. Crkvene vlasti uputile su priziv caru Ludvigu I. Pobožnom, koji presuđuje da G. može otići iz Fulde u samostan u Orbais u Soissonskoj biskupiji, dok je Maurus o tom načelno znatnom sporu sastavio spis De oblatione puerorum, u kojem se zauzima za »valjanost obveza koje preuzimaju roditelji u ime svoje djece« (Ž. Rapanić). Kada je G. napokon bio oslobođen samostanskih obveza, ali i prisiljen odreći se imovine, nije se vratio svjetovnom životu, nego je putovao od samostana do samostana, izgrađujući pod dojmom osobnog iskustva nauk o predodređenju za koji je temelj našao u učenju hiponskog biskupa sv. Augustina. Oko 840. dolazi u samostan u Orbaisu, gdje se zaređuje i potom odlazi na hodočašće u Rim, no nije poznato je li onamo stigao. Propovijeda u Veroni te Maurus pismom upozorava tamošnjeg biskupa Nottinga (Nottwinga) koji otkazuje Gottschalku gostoprimstvo pa ovaj odlazi u Furlaniju na dvor markgrofa Eberharda, zeta cara Ludviga. Prema sačuvanim pjesmama može se zaključiti da je G. tada ponešto ublažio svoja stajališta o predodređenju, ali ipak Maurus upućuje pismo upereno protiv Gottschalkova naučavanja. Nakon te opomene Eberhard otkazuje gostoprimstvo Gottschalku, koji napušta Furlaniju i dolazi na Trpimirov dvor. U Hrvatskoj boravi 846–848, zatim putuje u zemlju Bugara te se preko Panonije i Norika vraća u Mainz. Optužen za herezu, u listopadu 848. na crkvenom saboru u Mainzu brani svoj nauk i optužuje Maurusa za semipelagijanizam. Sabor odbija njegovu obranu i izručuje ga nadležnom nadbiskupu i metropoliti u Reimsu Hinkmaru. Taj saziva 849. u Quierzyju pokrajinski sabor koji iz formalnih razloga poništava Gottschalkovo zaređenje za svećenika i osuđuje ga na bičevanje sve dok se ne odrekne svojega nauka. Pod mukama G. sam spaljuje svoje rukopise. Potom je zatočen u samostanu Hautvillers, gdje piše spise u svoju obranu. U zbirci odgovora na različita pitanja u poglavlju Si Sibiliae et ceteri vates paganorum spiritum sanctum umquam meruerint mereri vel habere djela De Trina deitate G. donosi podatak o prilikama u Hrvatskoj za vladavine – kako ga naziva – »Tripemirus rex Sclauorum«. Razigranost konja pri Trpimirovu odlasku u bitku s narodom Grka i njihovim prvacima – dakle ili s bizantskom vojskom ili s Bizantu podložnim dalmatinskim gradovima – poslužila mu je kao primjer za predodređenje. Rukopisi Gottschalkova djela u kojima se spominje Trpimir, De Trina deitate, teološki radovi, gramatičarski radovi i pjesme nalaze se u knjižnici u Bernu (Cod. 584). G. također spominje neka lokalna obilježja iz jezika koji se rabe na istočnoj obali Jadrana. Time naslov rex, kako G. naziva Trpimira, dobiva na značenju. U historiografiji je otvoreno pitanje je li moguće Gottschalku pripisati pobudu za osnivanje benediktinskih samostana u Hrvatskoj (I. Ostojić), a isto je tako dvojbena pretpostavka je li G. upoznao Trpimira za njegova posjeta i upisa u Čedadski evanđelistar (I. Goldstein) ili je taj upis Gottschalkovo djelo (Rapanić). Gottschalkov Cod. 584, njegova pisma i radovi kritički su objavljeni.

DJELA: (Fragmenti pjesama): Monumenta Germaniae historica. Poetae Latini medii aevi, Poetae Latini aevi Carolini, 3/2. Berlin 1896, 724–738; 4. 1923, 934–936. – C. Lambot: Oeuvres théologiques et grammaticales de Godescalc d’Orbais (Spicilegium sacrum Lovaniense). Louvain 1945, 9–508. – Popis kritičkih izdanja s izborom historiografije vidi u: Repertorium fontium historiae medii aevi, 5. Romae 1984, 172–173.
 
LIT.: V. Borrasch: Der Mönch Gottschalk von Orbais. Thorn-Danzig 1868. – F. J. Gaudard: Gotteschalc moine d’Orbais. Saint-Quentin 1888. – F. Picavet: Les discussions sur la liberté au temps de Gottschalk, de Raban Maur, d’Hincmar et de Jean Scot. Paris 1896. – L. Traube: Prospetto biografico e bibliografia antica. Monumenta Germaniae historica, Poetae Latini aevi Carolini, 3/2. Berlin 1896, 707–720. – A. Freystadt: Studien zu Gottschalks Leben und Lehre. Zeitschrift für Kirchengeschichte (Gotha), 28(1897) 1, str. 1–12; 2, str. 161–182; 4, str. 529–545. – G. L. Perugi: Gottschalk. Roma 1911. – E. Rosa: Il monaco Godescalco e la controversia predestinaziana. Civiltà cattolica (Roma), 1911, 4, str. 188–201. – F. Šišić: Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara. Zagreb 1925. – G. Morin: Gottschalk retrouvé. Revue bénédictine (Bruxelles), 43(1931) str. 303–312. – N. Fickermann: Wiedererkannte Dichtungen Gottschalks. Ibid., 44(1932) str. 314–321. – L. Katić: Saksonac Gottschalk na dvoru kneza Trpimira. Bogoslovska smotra, 20(1932) 4, str. 403–432. – B. Lavaud: Précurseur de Calvin ou témoin de l’augustinisme. Le cas de Gotescalc. Revue thomiste (Saint-Maximin), 15(1932) str. 71–101. – M. Cappuyns: Jean Scot Erigène. Louvain 1933, 81–107. – E. Dinkler i E. Wissmann: Gottschalk der Sachse. Stuttgart 1936. – W. Kagerah: Gottschalk der Sachse. Bordesholm 1936. – E. Aegerter: Gottschalk et le problème de la prédestination au IXe siècle. Revue de l’histoire des religions (Paris), 116(1937) str. 187–223. – H. Dörries: Gottschalk, ein christlicher Zeuge deutscher Frühzeit. Junge Kirche, 5(1937) str. 670–684. – W. Peltier: Paschase Radbert, abbé de Corbie. Amiens 1938, 264–267. – D. Kadner: Aus den neuentdeckten Traktaten des Mönches Gottschalk. Zeitschrift für Kirchengeschichte, 61(1942) str. 348–358. – C. Lambot: Introduction. Oeuvres théologiques et grammaticales de Godescalc d’Orbais (Spicilegium sacrum Lovaniense). Louvain 1945, X–XXIV. – H. Dörries: Sächsische Gottschalkfragen. Jahrbuch der Gesellschaft für niedersächsische Kirchengeschichte, 48(1950) str. 29–45. – K. Vielhaber: Gottschalk der Sachse. Bonner historische Forschungen, 1956, br. 5. – J. Jolivet: Godescale d’Orbais et la Trinité. La méthode de la théologie à l’époque carolingienne. Études de philosophie médiévale (Paris), 1958, br. 47. – H. Jedin: Velika povijest crkve, 3. Zagreb 1971. – N. Klaić: Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku. Zagreb 1971. – V. Košćak: Pripadnost istočne obale Jadrana do splitskih sabora 925–928. Historijski zbornik, 33–34(1980 –81) str. 307–308. – B. Vidov: Benediktinac Gottschalk iz Orbaisa na dvoru kneza Trpimira I. Toronto 1984. – C. Dolbeau: Gottschalk, hote de la Croatie médiévale. Paris 1985, 6. – N. Klaić: Povijest Hrvata u srednjem vijeku. Zagreb 1990. – I. Goldstein: Bizant na Jadranu od Justinijana I. do Bazilija I. Zagreb 1992. – Isti: O Trpimiru i njegovu dobu. Kaštel-Sućurac od prapovijesti do 20. stoljeća. Zbornik radova sa Znanstvenog skupa u povodu 600. obljetnice Kaštel-Sućurca. (Split) 1992, 229–230. – M. Ivanišević: Povijesni izvori. Starohrvatski Solin. Split 1992, 32, 34–35, 55. – Ž. Rapanić: Solinska epizoda europske povijesti. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 1992, 85, str. 91–113. – N. Budak: Hrvatska u vrijeme Trpimira. Kaštelanski zbornik, 3(1993) str. 59. – R. Katičić: Uz početke hrvatskih početaka. Split 1993. – L. Katić: Rasprave i članci iz hrvatske povijesti. Split 1993. – N. Budak: Prva stoljeća Hrvatske. Zagreb 1994. – M. D. Grmek: Dva filozofa, Gottschalk i Hasdai ibn Šaprut, o Hrvatima u vrijeme narodnih vladara. Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, 20(1994) (39–40) 1–2, str. 435–443. – I. Goldstein: Hrvatski rani srednji vijek. Zagreb 1995. – V. Putanec: Čedadsko četveroevanđelje. Prilog lingvističkoj analizi hrvatskih antroponima u njemu. Forum, 35(1996) 9, str. 1014–1022. – Hrvatska i Europa. Kultura, znanost i umjetnost. Zagreb 1997. – T. Raukar: Hrvatsko srednjovjekovlje. Zagreb 1997. – R. Katičić: Litterarum studia. Književnost i naobrazba ranoga hrvatskog srednjovjekovlja. Zagreb 1998.
 
Mladen Švab (2002)