MARKOVIĆ, Vilim, skladatelj i dirigent (Zagreb, 15. XI. 1902 — Zagreb, 1. VI. 1992). U Zagrebu 1936. završio trombon u srednjoj školi Muzičke akademije, na kojoj je potom do 1940. studirao kompoziciju u F. Lhotke, F. Dugana st. i K. Odaka. Bio trombonist u zagrebačkom vojnom orkestru 1920–28, Zagrebačkoj filharmoniji (neko vrijeme umjetnički ravnatelj) i orkestru HNK 1928–45; usporedno honorarno predavao u srednjoj školi Muzičke akademije 1938–44. i na Muzičkoj akademiji 1941–42. Djelovao kao nastavnik u Muzičkoj školi JA u Rijeci 1945–47, dirigent orkestra Sarajevske vojne oblasti 1947–49. te dirigent i voditelj glazbenoga kolektiva Zagrebačkoga vojnoga garnizona odn. Zagrebačke vojne oblasti od 1949. do umirovljenja 1960 (poslije povremeno gostujući dirigent). Za njegova je vodstva zagrebačka vojna glazba proživjela jedinstven zamah – obuhvaćala je puhački, gudački i simfonijski orkestar te dva jazz-ansambla, koji su izvodili repertoar u rasponu od klasičnih simfonijskih i glazbeno-scenskih djela (u suradnji s profesionalnim vokalnim i plesnim umjetnicima) do zabavne i narodne glazbe te ostvarili mnogobrojna gostovanja u zemlji i inozemstvu. Marković je organizirao glazbenu izobrazbu članova vojnih i amaterskih sastava kojima je ravnao. Znatan prinos glazbenomu amaterizmu dao je kao dirigent puhačkoga orkestra Zagrebačkoga električnoga tramvaja 1936–80. i usporedno, nakon rata, simfonijskoga orkestara RKUD »Joža Gmajnić« te puhačkih orkestara KUD »Vinko Jeđut« i Narodne milicije u Zagrebu. Skladateljski mu opus obuhvaća orkestralna i vokalno-instrumentalna djela privržena tonalitetnoj tradiciji, uglavnom neoklasičkoga stila, a motiviku je često crpao iz folklornoga izričaja. Uz pretežno programna orkestralna djela iz ranijega stvaralačkoga razdoblja (Preludij, Zlatni dol, In modo antico, Rondo), glavninu opusa čine djela vojnoga i paradnoga karaktera – koračnice, uvertire i kantate (Praznik vazduhoplovstva, Heroju slavni, Krvava bajka, Pokošena mladost). Na gramofonske ploče snimljene su mu skladbe za puhački orkestar Svečana sportska koračnica (1957), Jugoslovenskoj armiji (1966) i Bosanska narodna koračnica (1967, 1971), sve Jugoton, te Teškoto (Produkcija gramofonskih ploča RTV Beograd, 1972), a skladbe Sportska koračnica, Svečana koračnica i Nova zora na CD Hrvatske koračnice (Ministarstvo obrane RH, 2004). U Fonoodjelu Hrvatskoga radija sačuvano je tridesetak snimka njegovih skladba, među njima nekoliko kojima sam ravna. Za puhački ansambl vrsno je obradio mnogobrojna djela hrvatskih (B. Bersa, Sunčana polja; K. Baranović, suita iz baleta Licitarsko srce; J. Gotovac, Simfonijsko kolo; N. Devčić, Istarska suita; Dugan st., Toccata) i inozemnih skladatelja (G. Gershwin, A. Lara, C. Porter) te masovne i borbene pjesme. Skladao glazbu za kratki igrani film Tajna dvorca I. B. (M. Katić, 1951) i za animirano-igrani Historija jedne… ah ljubavi (B. Ranitović, 1959). Autor je udžbenika za vojnu glazbenu školu Analiza muzičkih forma (Rijeka 1946).
DJELA (praizvedbe i tisak, izbor): Preludij za veliki orkestar. Tiskano Zagreb 1931. — Zlatni dol, simfonijska poema za veliki orkestar. Beograd 1936. — Rondo za gudački orkestar u g-molu. Zagreb 1938. — In modo antico, suita za komorni orkestar. Zagreb 1940. — Hrvatska narodna koračnica. Tiskano u: Ustaške koračnice za limenu glazbu. Zagreb 1942. — Rapsodija u A-duru za simfonijski orkestar. Zagreb 1943. Tiskano Zagreb 1973, Beograd 1975 (inačica za veliki puhački orkestar). — Čempresi, simfonijska idila. Zagreb 1948. — Partizanska truba sa Grmeča trubi. Tiskano u: Kompozicije za duvaći orkestar. Zagreb 1950. — Iz Bosne, rapsodija/kantata za soliste, zbor i orkestar. Zagreb 1953. — Vlaška šestorka, simfonijski ples. Beograd 1955. — Dramatična uvertira 1941–1945 za puhački orkestar. Beograd 1956. Tiskano Zagreb 1957 (glasovirski izvadak), Beograd 1966 (partitura). — Heroju slavni, kantata. Beograd 1961. — Jubilarna uvertira za veliki orkestar. Zagreb 1972. Tiskano Zagreb 1973. — Nova zora, koračnica za puhački orkestar. Tiskano Beograd 1978. — Notturno za glas i glasovir. Tiskano Zagreb (s. a.).
LIT.: (Uza skladbu Zlatni dol). Novosti, 31(1937) 24, str. 14. — (Uz praizvedbu skladbe In modo antico): Ž. Hirschler (-žh-), Jutarnji list, 29(1940) 10071, str. 12. — B. Ivakić (Dr. B. I.), Obzor, 80(1940) 31, str. 2. — M. Majer (M. M.), Hrvatski dnevnik, 5(1940) 1355, str. 8. — L. Šafranek Kavić (L. Š. K.), Morgenblatt, 55(1940) 33, str. 6. — M. Katić (-mk): Nova simfonijska skladba Vilima Markovića. Nova Hrvatska, 2(1942) 266, str. 9. — V. Ciprin: (Uz praizvedbu Rapsodije u A-duru). Hrvatski narod, 5(1943) 648, str. 2. — Skladbe Vilima Markovića. Hrvatski krugoval, 4(1944) 27, str. 22. — (Uz izvedbu skladbe Zlatni dol): Hrvatski narod, 7(1945) 1303, str. 2. — V. Kovačić (vk), Nova Hrvatska, 5(1945) 81, str. 5. — B. Širola, Ibid., 85, str. 4. — N. Turkalj (N. T.): Rad muzika Zagrebačkog vojnog garnizona u protekle dvije godine. Muzičke novine, 1(1952) 9, str. 3. — A. K.: Vilim Marković. Dramatična uvertira. Narodna armija (Beograd), 12(1956) 10. V. — A. Obradović: Masovne i borbene pesme na pločama Jugotona. Zvuk, 1959, 30, str. 524–525. — K. Kovačević: Hrvatski kompozitori i njihova djela. Zagreb 1960. — B. Karakaš: Muzika u vojnim ansamblima. Zvuk, 1966, 68, str. 419–421. — J. Andreis: Povijest glazbe, 4. Zagreb 1974. — L. Županović: Stoljeća hrvatske glazbe. Zagreb 1980. — (Nekrolozi): J. Martinčević, Vjesnik, 53(1992) 3. VI, str. 30. — N. Njirić, Bilten Hrvatskog društva skladatelja, 1992, 73/74, str. 33. — T. Čunko: Hrvatska glazba i Hrvatski radio. Zagreb 2012. — Hrvatsko društvo skladatelja (1945–2015). Članovi. Zagreb 2015.
Sanja Kiš Žuvela (2018)
