MARKOVIĆ, Vilim

MARKOVIĆ, Vilim, skladatelj i dirigent (Zagreb, 15. XI. 1902 — Zagreb, 1. VI. 1992). U Zagrebu 1936. završio trombon u srednjoj školi Muzičke akademije, na kojoj je potom do 1940. studirao kompoziciju u F. Lhotke, F. Dugana st. i K. Odaka. Bio trombonist u zagrebačkom vojnom orkestru 1920–28, Zagrebačkoj filharmoniji (neko vrijeme umjetnički ravnatelj) i orkestru HNK 1928–45; usporedno honorarno predavao u srednjoj školi Muzičke akademije 1938–44. i na Muzičkoj akademiji 1941–42. Djelovao kao nastavnik u Muzičkoj školi JA u Rijeci 1945–47, dirigent orkestra Sarajevske vojne oblasti 1947–49. te dirigent i voditelj glazbenoga kolektiva Zagrebačkoga vojnoga garnizona odn. Zagrebačke vojne oblasti od 1949. do umirovljenja 1960 (poslije povremeno gostujući dirigent). Za njegova je vodstva zagrebačka vojna glazba proživjela jedinstven zamah – obuhvaćala je puhački, gudački i simfonijski orkestar te dva jazz-ansambla, koji su izvodili repertoar u rasponu od klasičnih simfonijskih i glazbeno-scenskih djela (u suradnji s profesionalnim vokalnim i plesnim umjetnicima) do zabavne i narodne glazbe te ostvarili mnogobrojna gostovanja u zemlji i inozemstvu. Marković je organizirao glazbenu izobrazbu članova vojnih i amaterskih sastava kojima je ravnao. Znatan prinos glazbenomu amaterizmu dao je kao dirigent puhačkoga orkestra Zagrebačkoga električnoga tramvaja 1936–80. i usporedno, nakon rata, simfonijskoga orkestara RKUD »Joža Gmajnić« te puhačkih orkestara KUD »Vinko Jeđut« i Narodne milicije u Zagrebu. Skladateljski mu opus obuhvaća orkestralna i vokalno-instrumentalna djela privržena tonalitetnoj tradiciji, uglavnom neoklasičkoga stila, a motiviku je često crpao iz folklornoga izričaja. Uz pretežno programna orkestralna djela iz ranijega stvaralačkoga razdoblja (Preludij, Zlatni dol, In modo antico, Rondo), glavninu opusa čine djela vojnoga i paradnoga karaktera – koračnice, uvertire i kantate (Praznik vazduhoplovstva, Heroju slavni, Krvava bajka, Pokošena mladost). Na gramofonske ploče snimljene su mu skladbe za puhački orkestar Svečana sportska koračnica (1957), Jugoslovenskoj armiji (1966) i Bosanska narodna koračnica (1967, 1971), sve Jugoton, te Teškoto (Produkcija gramofonskih ploča RTV Beograd, 1972), a skladbe Sportska koračnica, Svečana koračnica i Nova zora na CD Hrvatske koračnice (Ministarstvo obrane RH, 2004). U Fonoodjelu Hrvatskoga radija sačuvano je tridesetak snimka njegovih skladba, među njima nekoliko kojima sam ravna. Za puhački ansambl vrsno je obradio mnogobrojna djela hrvatskih (B. Bersa, Sunčana polja; K. Baranović, suita iz baleta Licitarsko srce; J. Gotovac, Simfonijsko kolo; N. Devčić, Istarska suita; Dugan st., Toccata) i inozemnih skladatelja (G. Gershwin, A. Lara, C. Porter) te masovne i borbene pjesme. Skladao glazbu za kratki igrani film Tajna dvorca I. B. (M. Katić, 1951) i za animirano-igrani Historija jedne… ah ljubavi (B. Ranitović, 1959). Autor je udžbenika za vojnu glazbenu školu Analiza muzičkih forma (Rijeka 1946).