Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

MARKOVIĆ, Zvonimir, skladatelj i violončelist (Zagreb, 8. X. 1925 — Zagreb, 29. VI. 1983). Sin dirigenta i skladatelja Vilima. U Zagrebu 1945. završio gimnaziju i 1946‒50. učio violončelo u A. Janigra u srednjoj školi Muzičke akademije (od 1951. Državna muzička škola); završni ispit položio 1952. Kompoziciju učio privatno u A. Vidakovića. Glazbenik u ansamblima JA 1945. i u ugostiteljskom poduzeću »Plitvice« 1948‒49; na Radio-stanici Zagreb nakon završenoga tečaja majstor tona 1946‒47. i 1949–50. Bio je član orkestra Opere HNK 1950‒64 (u sezoni 1961/62. svirao u Simfonijskom orkestru u Kairu) te zamjenik vođe dionice violončela u Simfonijskom orkestru RTV Zagreb od 1964. do umirovljenja 1981, potom povremeno urednik producent u Muzičkoj proizvodnji RTV Zagreb. Kao violončelist član više komornih sastava (Kvartet Kostadinov); 1968. osnovao i do 1975. vodio kvartet violončela, za koji je među ostalim skladao kvartete (1948, 1952) i obrađivao djela drugih skladatelja (J. S. Bach). Skladateljski mu opus obuhvaća više od 150 djela gotovo svih vrsta, obilježenih novoimpresionističkim stilom, uglavnom jasnoga tonskoga središta. Najveći dio namijenjen je klasičnim izvođačkim sastavima, u koje od 1960-ih katkad uključuje i elektrofona glazbala. Ističe se instrumentacija u djelima za velike orkestralne sastave (Suprotnosti, Kućice na žalu, Reminiscence; više koncertantnih djela; rapsodije za simfonijski orkestar), kao i rafiniran tretman gudaćih i puhaćih glazbala u komornim skladbama (Preludij za ansambl violončela; Stećci, suita za flautu i četiri violončela; Četiri preludija za flautu i gudački kvartet), osobito u gudačkim kvartetima (Preludij u spomen Jurice Tkalčića, Žute sjene, Menorah). U vokalno-instrumentalnom dijelu opusa, uz djela za veće sastave (Šibenska molitva za zbor i orkestar; Lapadski soneti za tenor i orkestar, stihovi I. Vojnović; Vi živite. Elegija za moje mrtve, kantata; Diptihon za zbor i simfonijski orkestar), ističe se dvadesetak solo-popijevka klasične forme, u kojima poseže za intimističkim stihovima hrvatskih pjesnika (A. Šenoa, Vojnović, A. G. Matoš, A. B. Šimić, V. Vidrić, T. Ujević, Đ. Sudeta, D. Domjanić, I. G. Kovačić) te suvremenika i prijatelja (Iz Jožine zbirke – Pet pjesama iz zbirke »Zvijezde izgoriše« Josipa Novosela). Među dvadesetak zbornih skladba pretežu one za četveroglasni mješoviti zbor (Noćas, posvećeno Radio-zboru Zagreb, nagrada na festivalu Mokranjčevi dani 1971; Blaženo jutro, snimljeno na CD Orfejska kolajna. Uglazbljeni stihovi Tina Ujevića, Hrvatsko kulturno društvo »Napredak«, 2000), a skladao je i dječje zborove (U svijetu ptica. 5 zborova za djecu), za neke bio nagrađen. Okušao se i u glazbeno-scenskim vrstama; autor je komičnih opera Trijumfator i Jučer-danas-sutra te baleta Trio, Ulica večeras i Petrica Kerempuh (preludij Petrica Kerempuh, nagrada za scensku glazbu na Festivalu Zagreb ’67). Skladao za revijske orkestre (Pustinjska ruža) te više orkestralnih rapsodija, često pod utjecajem suvremenoga simfonijskoga jazza. Bavio se aranžiranjem zabavnoglazbenih skladba. Više djela posvetio ansamblima i glazbenicima, među njima Vidakoviću (Dva preludija za glasovir, 1959), J. Kichlu (Tri preludija/Tri stavka za violončelo i glasovir, 1965), D. Thuneu (Svjetlo-sjena, četiri preludija za violu i glasovir, 1970), Gradskomu orkestru Dubrovnik (Dubrovačke noći, 1972), Zagrebačkim solistima i T. Niniću (Dubrovačke minijature za čembalo i gudače, 1981; Zagrebački notturno, 1983) te Tinki Muradori (Memento za flautu i glasovir; u inačici uz harfu snimljeno na CD Glazba za flautu i harfu, Hrvatsko društvo skladatelja, 1997). Znatan dio opusa skladao je po narudžbi, za potrebe programa RTV Zagreb, ansambli koje su ga praizvodili i snimali. Stotinjak skladba u rukopisu čuva se u sina Mladena u Zagrebu, a četrdesetak snimka, uglavnom simfonijskih, zbornih i komornih djela, u Fonoodjelu Hrvatskoga radija. Napisao je priručnik Violončelo i violončelisti (Zagreb 1954) i udžbenik Muzički instrumenti (Zagreb 1959, 1972), utemeljen na razredbi glazbala E. M. von Hornbostela i C. Sachsa; javljao se u Muzičkoj reviji (1950) i Zvuku (1977). Amaterski se bavio slikarstvom.

DJELA (praizvedbe i tisak, izbor): Kvartet violončela br. 2. Radiotelevisione Italiana – RAI 1953. — Trijumfator, komična opera. RTV Zagreb 1959. — Ulica večeras, balet. RTV Zagreb 1962. — Dječji vrtić (Mali klavirista. 10 preludija za djecu), suita za glasovir. RTV Zagreb 1963. — Dva preludija za glasovir. Kairo 1963. — Tri bagatele za duhački kvintet. RTV Zagreb 1963. — Tri nokturna za alt i komorni sastav (stihovi M. Krleža). RTV Zagreb 1963. — Elpis skythropos za flautu i četiri violončela. RAI 1964. — Misli za flautu, harfu i gudački kvartet. RTV Zagreb 1964. — Rapsodija za violončelo i orkestar. RTV Zagreb 1965. — Canto lugubre za violončelo i simfonijski orkestar. RTV Ljubljana 1966. — Napuštenost za bariton i komorni orkestar. RTV Zagreb 1966. — Sinfonia brevis za komorni orkestar. RTV Zagreb 1966. — Suita za orkestar. RTV Zagreb 1966. — Tri preludija (Tri stavka) za violončelo i glasovir. RTV Ljubljana 1966. — Noćas za mješoviti zbor (stihovi T. Ujević). Tiskano Zagreb 1968. — Noturno i scherzo za flautu i gudački kvartet. Tiskano Zagreb 1971. — Memento za flautu i glasovir. RTV Zagreb 1973. — Svjetlo-sjena, četiri preludija za violu i glasovir. RTV Zagreb 1973. — Scherzo za muški glas i glasovir. Tiskano u: Solo popijevka hrvatskih skladatelja, 2. Zagreb 1976. — Bratislavske minijature za orgulje i gudače. Zagreb 1977. — Hrvatski ples za violinu i glasovir. Tiskano Zagreb 1979. — Istarski puti, pet stavaka za ženski zbor (vokalize) i simfonijski orkestar. Tiskano Zagreb 1979. — Vi živite. Elegija za moje mrtve, kantata za sole, zbor, recitatora i simfonijski orkestar (stihovi N. Milićević). Zagreb 1981. — Zvijezde u visini za mješoviti zbor (stihovi Ujević). Tiskano Zagreb (s. a.).
 
LIT.: L. Županović: (O knj. Violončelo i violončelisti). Vjesnik, 15(1954) 5. IX, str. 4. — Isti: Stoljeća hrvatske glazbe. Zagreb 1980. — (Nekrolozi): Vjesnik, 44(1983) 2–4. VII, str. 13. — M. Kinel (M. K.), Bilten Društva skladatelja Hrvatske, 5(1983) 39/41, str. 33. — M. Nagy: Skladbe za violončelo u Hrvatskoj. Arti musices 14(1983) 2, str. 148, 156–157, 167–169. — J. Andreis: Povijest glazbe, 4. Zagreb 1989, 438−439. — Hrvatsko društvo skladatelja (1945–2015). Članovi. Zagreb 2015.
 
Sanja Kiš Žuvela (2018)