Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

MAKJANIĆ, Berislav, geofizičar (Zagreb, 25. XI. 1922 — Split, 9. X. 1988). Brat jedriličara i športskoga djelatnika Daroslava, suprug glazbene pedagoginje Vere. Završio klasičnu gimnaziju u Splitu 1940, na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu diplomirao teorijsku matematiku 1947. i doktorirao 1958. tezom Obalni sistem cirkulacije u dnevnom periodu. Prilog matematičkoj teoriji i analiza pojava u primorju Jugoslavije. Bio je motritelj u Geofizičkom zavodu u Zagrebu 1943–44. Radio 1945–47. u meteorološkom odsjeku Hidrografskoga instituta JRM u Splitu (neko vrijeme motritelj na Brijunima), 1948–58. u Upravi hidrometeorološke službe odn. u Hidrometeorološkom zavodu u Zagrebu (načelnik Meteorološko-klimatskoga sektora i pomoćnik direktora). U Geofizičkom zavodu Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta honorarni predavač od 1950, asistent od 1958, docent od 1961, izvanredni profesor od 1966. i redoviti od 1971. do umirovljenja 1984; predstojnik Zavoda 1967–82, zaslužan za pojačanje seizmološke sastavnice nakon potresa u Skoplju 1963, izgradnju i opremanje zgrade na Horvatovcu 1974–82. te za osuvremenjivanje poslijediplomskoga studija na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu (dekan 1970–72). Meteorološke kolegije držao u Zagrebu i na Visokoj tehničkoj školi Kopnene vojske, u Školi narodnog zdravlja »Andrija Štampar« te 1966–72. na Šumarskom fakultetu, na kojem je utemeljio fitološku bioklimatologiju. Studijski boravio u Francuskoj, Velikoj Britaniji i Saveznoj Republici Njemačkoj 1955–56. te u SAD 1961–62. i 1967–68. Kao voditelj Instituta za fiziku atmosfere JAZU 1966–74. uveo 1969. mjerenje kiselosti oborina na postajama Grič i Puntijarka na Medvednici, pridonijevši pripojenju tamošnjega opservatorija Geofizičkomu zavodu 1974. Izvanredni član JAZU od 1977. Uvelike primjenjujući matematičko-statističke metode, bavio se klimatologijom, dinamičkom meteorologijom i obradbom potresa s pomoću teorije ekstrema. Prvi je prikazao i protumačio prostorne razlike u klimi na zagrebačkom području (klimatografija aerodroma u Lučkom držala se oglednom za potrebe zrakoplovstva), a obradio je i klimu Dubrovnika, otoka Hvara, Istre, Nina, Plitvičkih jezera i Senja. Proučavajući jadranske vjetrove, osobito buru i maestral, izradio je tri matematička modela strujanja zraka preko planine te za buru izračunao očekivani dnevni hod brzine. Na temelju podataka o potresima u Zagrebu i Dubrovniku postavio je izraze za procjenu pouzdanosti predviđenoga maksimalnoga intenziteta potresa te zbog neslaganja Gutenberg-Richterove relacije između magnitude i učestalosti potresa s opažanjima predložio nov način njihove razdiobe prema magnitudama. Objavljivao u izdanjima Hidrometeorološki glasnik (Beograd 1950), Vesnik Hidrometeorološke službe FNRJ (Beograd 1952–54, 1956, 1958–59), Vijesti iz Hidrometeorološke službe NRH (1952, 1955–56, 1958), Nacionalni park Plitvička jezera (Zagreb 1958), Rasprave i prikazi (1959), Zemlja i svemir (1961), Glasnik matematičko-fizički i astronomski (1963), Matematičko-fizički list (1963–64, 1966–67, 1970–71), Pomorski zbornik (1966, 1971), Radovi Geofizičkog zavoda (1966–67, 1970, 1977), Geografski glasnik (1971–72), Priroda (1971, 1977), Pure and Applied Geophysics (Basel 1972), Local Wind Bora (Tokyo 1976), Időjárás (Budimpešta 1977), Građevinar (1978), Rad JAZU (1979), Bulletin of the Seismological Society of America (Stanford 1980, 1982), Liburnijske teme (1981) i Almanah jugoslavenskog mediteranskog podneblja (Rijeka 1982) te u zbornicima skupova. Supriredio knjigu Meteorologija, 1 (Split 1947) K. M. Benua. Samostalno i u suradnji napisao udžbenike i skripta Osnove meteorologije (1967), Primjena teorije ekstrema u geofizici (1977), Uvod u opću klimatologiju (1978) i Osnovna statistička obrada podataka u klimatologiji (1980), poučno-popularnu knjižicu Kakvo će biti vrijeme (Zagreb 1951) te studiju Bura, jugo, etezija (Beograd 1978; uređivao niz Prilozi poznavanju vremena i klime SFRJ, u kojem je izdana). Suradnik LZ u izdanjima Pomorske enciklopedije (urednik struke meteorologija u drugome), Općoj enciklopediji (3. izd.) i Enciklopediji Jugoslavije (2. izd.). Bio suosnivač 1949. i višegodišnji član Upravnoga odbora Društva matematičara i fizičara NRH/SRH te potpredsjednik Saveza meteoroloških društava SFRJ 1966. i Nacionalnoga komiteta za geodeziju i geofiziku 1969. Dobio Nagradu »Ruđer Bošković« 1972. i plaketu »Andrija Mohorovičić« 1983.

DJELA: Osnove meteorologije. Zagreb 1967. — Primjena teorije ekstrema u geofizici. Zagreb 1977. — Uvod u opću klimatologiju (suautorica B. Penzar). Zagreb 1978. — Osnovna statistička obrada podataka u klimatologiji (suautorica B. Penzar). Zagreb 1980.
 
LIT.: Berislav Makjanić. Ljetopis JAZU, 1977, 81, str. 335–339. — B. Penzar i dr.: Geofizički zavod u Zagrebu i meteorološki opservatorij na Griču od 1861. do 1986. Geofizika, 3(1986) Suppl., str. 14–15, 22, 24–25, 29–31, 33, 38. — (Nekrolozi s popisom radova): D. Poje, Vijesti Republičkog hidrometeorološkog zavoda SRH, 36(1988) 4, str. 162–169. — S. Bertović, Šumarski list, 113(1989) 9/10, str. 540–543. — M. Hodžić, Vijesti Pomorskog meteorološkog centra Split, 35(1989) 1, str. 100–104. — I. Penzar, Geofizika, 6(1989) str. 123–128. — Berislav Makjanić (s popisom radova). Spomenica preminulim akademicima, 54. Zagreb 1989. — Spomenica PMF. 120 godina nastave prirodoslovlja i matematike na Sveučilištu u Zagrebu 1876–1996. Zagreb 1996. — Bibliografija 1947–2006. Državni hidrometeorološki zavod. Zagreb 2007. — M. Sijerković: Hrvatski vremenoslovci. Zagreb 2009, 249–253. — 150 godina Geofizičkog zavoda u Zagrebu. Zagreb 2011. — Z. Katušin: Sustavna mreža meteoroloških postaja na području Hrvatske od prvih početaka 1851. do 2011. Prikazi Državnog hidrometeorološkog zavoda, 2011, 22, str. 12. — 160 godina meteoroloških motrenja i njihova primjena u Hrvatskoj. Zagreb 2014, 37, 42–43.
 
Robert Krog i Redakcija (2019)