BALJKAS, Ivo

BALJKAS, Ivo, politički radnik i novinar (Šibenik, 28. V 1892 — Zagreb, 14. III 1977). Osnovnu školu polazio je u Šibeniku, a 1906. prekida školovanje i zapošljava se u odvjetničkoj kancelariji I. Krstelja. Prihvativši socijaldemokratske ideje, organizira u Šibeniku Savez među radnicima (Unione fra lavoratori). Od 1912. u redakciji je Crvenog barjaka, za njegova izlaženja u Šibeniku. God. 1914–1917. bio je interniran, a zatim pozvan u vojsku. Po završetku rata odlazi u Split, gdje radi na uključivanju Socijaldemokratske stranke Dalmacije u SRPJ (k.). Na II kongresu KPJ u Vukovaru 1920. izabran je u Centralno partijsko vijeće iz partijskog rukovodstva za Dalmaciju. Ubrzo nakon toga protjeran je iz Splita u Šibenik, a talijanske vlasti interniraju ga na Žirju do ljeta 1921. God. 1922. izabran je za političkog sekretara Pokrajinskog sekretarijata KPJ za Dalmaciju. Sredinom siječnja 1923. prisustvuje osnivačkom sastanku legalne NRPJ u Beogradu, gdje je izabran u Centralno partijsko vijeće te se vraća u Dalmaciju potičući osnivanje organizacija i vijeća NRPJ (Šibenik, Vodice, Prvić-Luka), a i nosilac je izborne liste NRPJ splitskog kotara na izborima za Narodnu skupštinu. Sljedeće godine izabran je u Zemaljsko vijeće NRPJ, a 1925. postaje njezin sekretar za zagrebačku oblast. Na III kongresu KPJ u Beču 1926. bio je delegat te je opet izabran za člana CK KPJ. God. 1929. emigrirao je u Argentinu, odakle se vraća u ožujku 1936. Boravi kratko u Parizu te se ponovno vraća u Split i opet ulazi u PK za Dalmaciju. Od 1941. do kapitulacije Italije interniran je u logoru »Ariana Iripina«, kada se pridružuje NOP-u, a poslije završetka rata radi u novinstvu; urednik je Narodnog lista i Slobodne Dalmacije te lektor u Vjesniku u srijedu. — B. je 1920. uz V. Jelasku i I. Marića bio jedan od lidera »lijeve frakcije« u Dalmaciji; prilikom izbora 1927, zbog pristajanja na suradnju s drugim političkim strankama, bio je partijski kažnjen. Na sjednici sredinom ožujka 1939. CK KPJ uz suglasnost KI isključuje Baljkasa zajedno s Jelaskom i Marićem iz KPJ, jer su bili nosioci frakcionaštva u Dalmaciji suprotstavljajući se političkom pravcu novog rukovodstva KPJ na čelu s Josipom Brozom Titom. — B. se bavio i publicističkim radom. God. 1919. pokreće zajedno s K. Brajerom i V. Matačićem Crveni vijek, a u svibnju iste godine postao je odgovorni urednik splitskog Oslobođenja, koje je izdavao sve do kraja 1920. God. 1923. uređuje šibenske novine Fabrika i njiva (list za političku i socijalističku nauku), 1925. u proljeće postaje urednik Borbe, organa NRPJ, a tijekom 1928. izdaje i uređuje Radnički odjek (1. III–15. IX, kada je list zabranjen). Prilozima i člancima javljao se u periodicima: Radničke novine (1918), Oslobođenje (1919, 1920), Borba, socijalistički kalendar (1920), Radničko jedinstvo (1922), Borba (Zagreb 1923, 1924), Radnik (1923), Hrvatska riječ (Split 1924), Okovani radnik (1924), Radnička borba (1924, 1925), Jadranska pošta (1927, 1928), Organizovani radnik (1928), Radnički odjek (1928), Književnik (1936), Kultura (1937, 1938), Pučki kalendar (1937), Nova Evropa (1938). Uglavnom je surađivao u radničkom tisku, napose pišući o Radničkoj komori u Splitu, težačkom pitanju te vodeći polemike sa S. Bućom i A. Ciligom (nakon povratka potonjega iz SSSR-a).