Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

MAĐER, Slavko, pjesnik (Ruma, 13. VIII. 1922 — Novi Marof, 24. IX. 1946). Brat književnika Miroslava Slavka. Gimnaziju završio u Vinkovcima 1941. i u Zagrebu započeo studirati pravo. Oboljevši od plućne tuberkuloze, nakon rata kratko radio kao novinar u Glasu Slavonije. Prvom pjesmom Djedu (poslije pod naslovom U ljetne večeri postaju mreže moga djeda srebrne) javio se u Omladini (1940–41, 6), a programatskom pjesničkom prozom Mladost u Glasu Slavonije (1945). U rukopisu je ostavio nedovršenu zbirku Kopilad, pjesnički otpor ratu, napose stradanju Roma (D. Švagelj). Izbor pjesama iz ostavštine objavio mu je brat, potpisavši ih svojim imenom i dometnuvši Slavkovo, u periodicima Izvor (1950), Književna revija (1951), Hrvatsko kolo (1953), Međutim (1953), Republika (1953), Riječka revija (1955), Književnost (Beograd 1956) i Mogućnosti (1958), u svojim zbirkama Mislim na sunce (Zagreb 1955) i Raskršće vjetra (Zagreb 1955), u izdanjima Četrdesetorica (Zagreb 1955), Lirika (Vinkovci 1955), Lirika o Slavoniji (Osijek 1956), Plitvički festival poezije (Zagreb 1956), Vrata vremena (Zagreb 1958), Novija jugoslavenska poezija (Zagreb 1962) i Antologija hrvatske poezije od XIV stoljeća do naših dana (Zagreb 1966) te, odvojivši opuse, u zbirkama Bune i bujice (1959), Izabrane pjesme (ciklus Lovac mirisa, 1969, Nagrada MH) i Izabrana djela (1984). Tiskan mu je i izbor Lovac mirisa (1994). Samo Slavkovim imenom potpisane pjesme objavljene su u Godišnjaku Ogranka Matice hrvatske Vinkovci (1966–67; Godišnjak za kulturu, umjetnost i društvena pitanja, 1992), The Bridgeu/Mostu (1967), Reviji (1971), Rukoveti (Subotica 1972) i Forumu (1992), a bratovim njegova ljubavna novela Nevoljena (Krugovi, 1955, 1). Samonikla i osebujna pjesnička osobnost, Mađer pretežno slobodnim stihom uspostavlja motivsko-tematsku vezu između doživljaja prirode i smrti, pri čem ne izostavlja ni poetski bunt protiv kaotične i represivne stvarnosti (Francuskim majkama i francuskoj djeci, Porobljena). Zaokupljen nutrinom i težnjom za oslobođenjem od sviju spona, opterećen osjećajima iskorijenjenosti i odmetnutosti od obiteljskoga kruga te nemoći prevladavanja provincijske skučenosti (Šume rijeke i kobile mene su zarobile), ispovijeda lutalački nemir (Ostavljam očinski dom), sjetnu zanesenost ljepotom rodnoga kraja (Voćnjak, Jutro i pečeni hljebovi, Pohod drveću) i zavičajnoga podneblja – obilježenoga toplim slikama, sinestetičnim senzacijama, ekstatičnim i bolnim stanjima (Konji i šume me zovu konjokradicom, U prsa vjetre) – suočenost s bolešću i slutnju vlastitoga zalaska (Ptice nad izgubljenom mladošću, Ruke na prozoru, Mlinovi, mlinovi, Odgovor na djedovo pismo), ali i put konačnoga očišćenja (Povratak samom sebi), te evocira prošlost arkadijskim slikama djetinjstva, napose suptilnim djedovim portretima (U ljetne večeri postaju mreže moga djeda srebrne, Tuga djeda, Rođeni, hajde s dejkom da bacimo mreže, Lovac mirisa). Nevelik mu, ali dorečen opus shvaćanjem stvaralačke slobode i kretanjem izvan pjesničkih struja iskoračuje iz svojega doba, ostajući otvoren novomu vrjednovanju. Među ostalim zastupljen je u zagrebačkim izdanjima Antologija hrvatske poezije dvadesetog stoljeća (1966), Zlatna knjiga hrvatskog pjesništva (1970), Hrvatska riječ u Srijemu (1995), Antologija suvremene hrvatske poezije (1997) i 100 najljepših pjesama hrvatske književnosti (2009) te u vinkovačkima Vinkovci u stihu (1999), Vječne pjesme hrvatske (2004) i Pjesnička polja (2005). Uglazbljena mu je pjesma U ljetne večeri (E. Cossetto, 1969). Prevođen je na bugarski, francuski, engleski, njemački, poljski i ruski jezik. Njegovim imenom zove se KUD iz Cerića.

DJELA: Bune i bujice (suautor). Vinkovci 1959. — Izabrane pjesme (suautor M. S. Mađer). Zagreb—Vinkovci 1969. — Izabrana djela. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 165. Zagreb 1984, 23–62. — Lovac mirisa. Vinkovci 1994.
 
LIT.: M. Mađer: Jedinstvo krvi. Krugovi, 4(1955) 3/4, str. 254–256. — A. Šoljan: Pjesme Miroslava i Slavka Mađera. Ibid., str. 258–263. — B. Mesinger: Lirika pobune i sna. Godišnjak Ogranka Matice hrvatske Vinkovci, 5(1966–67) str. 79–83. — Z. Mrkonjić: Suvremeno hrvatsko pjesništvo, 1. Zagreb 1971, 26. — Đ. Šnajder: Rodoslovlje poezije Slavka Mađera. Kritika, 4(1971) 20, str. 824–830. — B. Mesinger: Slavko Mađer. Vinkovci 1972. — D. Ređep: Sremski motivi Slavka Mađera. Rukovet (Subotica), 18(1972) 1/2, Pr., str. 5–7. — M. Hunjadi: Moj brat je grob kod pšenice i oblaka. Glas Slavonije, 33(1976) 6. XI, str. 17. — D. Ređep: Jesen je u ljudima i u svijetu. Oko, 11(1983) 284, str. 8. — V. Pavletić: Zagonetka bez odgonetke. Zagreb 1987, 43–55. — T. Šalić: Slavko Mađer (1922–1992). Godišnjak za kulturu, umjetnost i društvena pitanja, 10(1992) str. 49. — M. Mađer: Brat. Ibid., str. 50–56. — B. Bošnjak: Sugovornik iz daljine. Hrvatsko slovo, 3(1997) 133, str. 12. — C. Milanja: Hrvatsko pjesništvo od 1950. do 2000, 1. Zagreb 2000. — H. Sablić-Tomić i G. Rem: Slavonski tekst hrvatske književnosti. Zagreb 2003. — D. Švagelj: Studije i eseji, 1. Vinkovci 2005.
 
Nevenka Videk (2019)