Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

MAĐAREVIĆ, Vlado (Magjarević, Vladimir), književni i kazališni kritičar, publicist (Osijek, 13. III. 1911 — Zagreb, 22. V. 1993). Gimnaziju polazio u Osijeku i Karlovcu, maturirao kao privatist u Zagrebu 1938. Studirao pravo u Zagrebu 1938–40. i na Sorbonni, u Parizu polazio i Visoku novinarsku školu te Visoku školu društvenih znanosti; na Filozofskom fakultetu u Zagrebu apsolvirao južnoslavenske jezike i književnosti 1956. Od 1933. član SKOJ-a, od 1939. KPJ, iz koje je isključen 1940. Zbog političkoga djelovanja uhićivan, 1940. zatvoren u Lepoglavi, 1941. u Kerestincu i 1949. na Golom otoku. Od 1942. činovnik u Osijeku, od 1943. suradnik partizanskoga pokreta, na poč. 1945. priključio se partizanima. Bio urednik kulturne rubrike u Glasu Slavonije u Osijeku 1945. i u Narodnom listu u Zagrebu 1945–49, urednik dopisništva Politike 1945–47, sekretar Komiteta za kulturu i umjetnost NRH 1947, tehnički urednik i redaktor u MH 1950–60. te dramaturg i urednik kulturne i književne redakcije Radio-Zagreba 1961–67; zbog bolesti umirovljen 1966. U književnosti javio se pjesmom Smiješak proljeća (Mladost, 1930, 3). U zbirci Ogledalo vremena (1936) objavio ciklus pjesama Nalaženje smisla, koji u uspjelijim ostvarajima s humorom oslikava urbanu svakidašnjicu. Aktivizam u književnosti, za koji se zauzimao od 1931. kao suosnivač Književne akcije, promicao kao urednik 1933. mjesečnika Književni krug i suurednik almanaha Periferija (ondje objavio programatski članak Književnost i društvo o borbi protiv umjetničkoga primitivizma i malograđanštine), odgovorni urednik Književne kovačnice 1934 (zabranjeno nakon prvoga broja), izdavač i urednik Glasa omladine 1935–37. te urednik Novoga studenta 1939–40. Plodan kritičar, osvrtima, studijama, polemikama, memoarskim i dokumentarnim prinosima ostvario je znatan publicistički opus. Među ostalim je objavljivao u periodicima Hrvatska sloboda (1930), Karlovački glasnik (1930), Mladost (1931–34), Hrvatska revija (1932–34), Hrvatsko kolo (1933, 1952–53), Ce Soir (Pariz 1938–39), LʼHumanité (Pariz 1938–39), Nova riječ (1938–39), Izraz (1939), Glas Slavonije (1954–60), Republika (1947, 1955–65, 1975–82, 1985), Vjesnik (1948, 1954–57, 1959–60, 1965–67, 1972–73, 1975, 1978–83, 1985–86), Krugovi (1955, 1957–58), Teatar (1955–58), Studentski list (1955, 1959, 1976), Izraz (1956–60, 1962, 1977–79, 1985), Književne novine (Beograd 1957–60, 1962–64, 1965–68, 1975–76, 1978–79, 1981–82, 1988), Kulturni radnik (1957, 1960–65, 1971–74), Telegram (1960–65, 1972–73), Borba (Beograd 1965, 1971, 1973–74, 1977–78, 1983), NIN (Beograd 1965–66, 1976–78), Odjek (1973, 1976–80, 1982, 1985–88), Oko (1973–74, 1982, 1986–87), Naše teme (1974–75, 1977–79), Most (1975, 1977, 1980, 1982, 1985–86), Student (Beograd 1975) i Gesta (1982–83) te u izdanjima Hrvatsko narodno kazalište. Zbornik o stogodišnjici 1860–1960 (Zagreb 1960), Hrvatska lijeva inteligencija M. Ivekovića (1. Zagreb 1970), Kultura i umjetnost u NOB-u i socijalističkoj revoluciji u Hrvatskoj (Zagreb 1975), Polemika o socijalnoj literaturi V. Kalezića (Novi Sad 1977), Marksizam i književna kritika u Jugoslaviji 1918–1941 (Beograd 1978), Zbornik sjećanja Zagreb 1941–1945, 1 (Zagreb 1982), Revolucionarni omladinski pokret u Zagrebu 1941–45, 2 (Zagreb 1984) i Socijalistička misao i književnost u Bosni i Hercegovini između dva rata (Sarajevo 1985). U monografijama, dijelom s prije objavljenim prilozima, bavio se društvenim funkcioniranjem književnosti, osobito analizom tzv. sukoba na književnoj ljevici. Tako u knjizi Književnost i revolucija (1974), polemizirajući sa S. Lasićem, nalazi povijesno opravdanje za obje strane te daje vrijedan prinos istraživanju književnih procesa u međuraću. Knjiga Stvaranje i svijest (1982) sadržava analizu teorijskih pitanja, prikaze književnih zbivanja i kritičke interpretacije djelâ u svjetlu obračuna s »nesporazumima« glede umjetnosti kao autonomne kvalitete i čina otpora svakomu totalitetu, pa i socijalističkomu, uključujući 1967. tiskanu osudu Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika te uopće kulturnoga utjecaja »nacionalističkih elemenata«, nakon koje je 1968. isključen iz DHK. U djelu Krleža i politika (1984) donio je priloge tumačenju misli M. Krleže i komentare tuđih interpretacija, poprativši ih izborom Krležinih političkih i polemičkih eseja. Zbog dogmatskih i teorijski slabo utemeljenih stajališta nije držan »smjerodatnim estetsko-dramaturškim čimbenikom« (N. Batušić) u povijesti kazališne kritike, no, iako fasciniran komunističkom idejom, »nije bio ideološki slijepac ni nekakav prepisivač socijalističko-realističkih autoriteta« (Lasić), pa je polazišta dijalektičkoga materijalizma i teorije odraza te političke imperative znao spojiti u uvidima koji su rezultirali tezama prihvaćenima u književnokritičkoj literaturi. Dio kazališnih kritika i priloga o teoriji drame, među kojima se ističu oni o Krležinu dramskom razvoju (Izraz, 1960, 3) te odnosu dramskih i izvedbenih tipova, skupio je u knjizi Kazališne studije (1953), a tridesetak godina praćenja Dubrovačkih ljetnih igara sažeo izborom Otvorene igre (1978), s pregledom i popisom izvedba, autora, redatelja, scenografa i kostimografa 1950–77. Napisao pogovor Dječurliji Ž. Gumhaltera (Zagreb 1935) te predgovor i pogovor Virovitoj rijeci Đ. Kosaka (Zagreb 1983). Uvršten u izbor Hrvatska književna kritika, 10 (Zagreb 1960). Prevođen je na engleski i slovenski. Potpisivao se pseudonimima J. Draženović, Josip Draženović i Ratko Ognjen, šiframa m., mc, R. O., -vić. i inicijalima. — Otac Franjo (Fran; 1883–1956) doktorirao je pravo u Zagrebu rigorozom 1911. te službovao u Vukovaru, Osijeku i Novoj Gradiški. Bio je amaterski glumac u Osijeku (1903), u Novoj Gradiški suosnivač šahovskoga kluba (1926) i član HPD »Graničar«. Preveo je s njemačkoga Nacrt socijalne filozofije L. Gumplowicza (Osijek 1912) i Državu kao životni oblik R. Kjelléna (Beograd—Sarajevo 1923), s engleskoga djela Zlatni kukac. Ubojica sam ja E. A. Poea i E. D. Biggersa (Osijek 1937) i Cezar Amerike K. Méray-Horvátha (Osijek 1939), s mađarskoga Rajska i zemaljska ljubav i druge novele F. Molnára (Zagreb s. a.) te s francuskoga Pod plaštem noći C. Farrèrea (Osijek 1937).

DJELA: Ogledalo vremena (suautor). Zagreb 1936. — Kazališne studije, 1. Zagreb 1953. — Književnost i revolucija. Zagreb 1974. — Otvorene igre. Zagreb 1978. — Stvaranje i svijest. Zagreb 1982. — Krleža i politika. Zagreb 1984. — Izabrana djela. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 121/II. Zagreb 1985, 225–282.
 
LIT.: J. Berković: (O knj. Ogledalo vremena). Savremeni pogledi, 2(1936) 8/9, str. 238–239. — N. Škrgić: (Razgovor). Pravda (Beograd), 34(1938) 12 083, str. 7. — M. Mimica: »Hrvatsko kolo« o Krležinom referatu. Politika (Beograd), 50(1953) 18. I, str. 6; 2. II, str. 4. — D. Cvitan: Poslijeratni hrvatski kritičari. Kolo, 2(1964) 10, str. 550–551. — V. Pavletić: Panorama hrvatske književnosti XX stoljeća. Zagreb 1965. — S. Dvoržak: Studentski dani. Zagreb 1970. — N. Batušić: Hrvatska kazališna kritika. Zagreb 1971. — (O knj. Književnost i revolucija): N. Čačinović-Puhovski, Kulturni radnik, 28(1975) 3, str. 176–180. — J. Pavičić, Večernji list, 19(1975) 7. I, str. 11. — Z. Stipetić, Časopis za suvremenu povijest, 7(1975) 2, str. 165–169. — A. Hetzer, Südost-Forschungen (München), 35(1976) str. 349–351. — (O knj. Otvorene igre): S. Dvoržak, Oko, 6(1978) 170, str. 20. — S. Radonjić Ras, Odjek, 32(1979) 6, str. 25. — P. Blažek: Hrvatska poslijeratna kazališna kritika. Prolog, 12(1980) 43, str. 98. — Hronologija radničkog pokreta i SKJ 1919–1979, 1. Beograd 1980. — (O knj. Stvaranje i svijest): M. Jurišić, Večernji list, 26(1982) 2. XII, str. 5. — S. Dvoržak, Školske novine, 34(1983) 3, str. 14. — M. Šicel: Vlado Mađarević. U: Izabrana djela. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 121/II. Zagreb 1985, 213–222. — S. Lasić: Krležologija, 1, 3. Zagreb 1989; 4–5. 1993. — (Nekrolog). Novinar, 47(1993) 5/6, str. 21. — Z. Malbaša: Mađarević, Vlado (s bibliografijom). Leksikon pisaca Jugoslavije, 4. Novi Sad 1997. — V. Kalezić: Krleža i akteri sukoba na ljevici, 1. Beograd 2000, 219–237. — B. Novak: Hrvatsko novinarstvo u 20. stoljeću. Zagreb 2005.
 
Klara Pranjko (2019)