Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

MANDIĆ, Leopold Bogdan (Leopold iz Herceg-Novoga, Leopoldo Mandic, Leopoldo da Castelnuovo), ispovjednik (Herceg-Novi, 12. V. 1866 — Padova, 30. VII. 1942). Gimnaziju polazio u sjemeništu Venecijanske kapucinske provincije u Udinama 1882–84, filozofiju studirao u Padovi 1885–88, teologiju u Veneciji 1888–90. Želeći se kao misionar posvetiti sjedinjivanju pravoslavnih crkava s Katoličkom, učio i slavenske jezike. Kapucinima pristupio 1884, za svećenika zaređen 1890. Djelovao u Veneciji do 1897, bio gvardijan u Zadru 1897–1900, ispovjednik u Bassanu 1900–05, vikar u Kopru 1905–06, ispovjednik u Thieni 1906–07. i 1908–09. te Padovi 1907–08. Vrativši se u Padovu 1909, bio odgojitelj studenata i predavač patrologije 1910–14. Prognan na jug Italije kad je za I. svjetskoga rata odbio prihvatiti talijansko državljanstvo; boravio u samostanima u Tori, Noli i Arienzu 1917–19, nakon čega se vratio u Padovu i ondje djelovao do kraja života (kratko u Rijeci 1923). Istaknuvši se kao ispovjednik, za života je uživao glas svetosti, a nakon smrti vjernici su mu iskazivali štovanje, pa je kauza za njegovu kanonizaciju pokrenuta 1946. Blaženim ga je proglasio papa Pavao VI. 1976, a svetim Ivan Pavao II. 1983. Blagdan mu se slavi 12. svibnja. Neraspadnuto mu je tijelo, što se od 1963. čuva u padovanskom kapucinskom samostanu, bilo izloženo na štovanje u Rimu, Zagrebu i Ljubljani 2016. te u Zagrebu, Zadru, Splitu, Rijeci, Dubrovniku i Herceg-Novom 2017. Pisma su mu – pretežno duhovni poticaji i odgovori na pitanja vjernika – objavljena u izdanju Lettere scelte (Padova 1980, 19822) te, s prilozima iz glasnika Bollettino del Terz’ordine francescano (Padova 1907–11, 1916; Bollettino francescano, 1941), u zbirkama Suo umile servo in Cristo, 1–2 (Padova 1992) i Dall’ intimo del mio povero cuore (Padova 2015; hrv. prijevod Iz dubine svoga siromašnog srca. Zagreb 2018), a hrvatski izbor u djelu Spisi svetoga Leopolda Bogdana Mandića (Zagreb 1992). Hrvatska kapucinska provincija nosi njegovo ime od 1974. Posvećeni su mu kapucinski samostan u Zagrebu (1963), svetišta u Maglaju (1979) i Zakučcu (1998), misijska postaja u Shangombu (1996) te mnogobrojne crkve i kapele. Radi promicanja njegova štovanja kapucini su u Padovi 1961. pokrenuli periodik Portavoce di p. Marco e p. Leopoldo (promicao i Marka iz Aviana; Portavoce del beato Leopoldo Mandić od 1976, Portavoce di san Leopoldo Mandić od 1983), a u Osijeku 1971. Otac Leopold Mandić (Blaženi Leopold Mandić od 1976, Prijatelj ljudi od 1979, Ljudima prijatelj od 1984). G. Lazzara priredio je djelo 365 giorni con san Leopoldo alla luce della parola di Dio (Padova 2011, hrv. prijevod 365 dana sa svetim Leopoldom u svjetlu riječi Božje. Zagreb 2012) i s J. Hohmannom Preghiamo con san Leopoldo (Padova 2014, hrv. prijevod Pobožnost sv. Leopoldu Bogdanu Mandiću. Split 2016), Lj. Stipišić – Delmata i I. Delić izdanje Svetom Leopoldu (Zakučac 2006), s mnogobrojnim Stipišićevim skladbama, među kojima Misom Leopoldovom. Mise su mu posvetili i V. Glasnović (Hrvatska četveroglasna misa uz pratnju orgulja. Osijek 1975), S. Vasilj (Misa na čast bl. Leopolda Mandića. Duvno 1977), Z. Pšag (Tebi slavu pjevamo. Osijek 1983), V. Šunjić Kreševljak (Hrvatska misa. Kreševo 1983) te B. Papandopulo (Poljička pučka misa, praizvedba Gradac kraj Gata 1984), zborne skladbe D. Fio (Himna bl. Leopoldu Mandiću, 1978) i Stipišić (Ocu Leopoldu Mandiću, tiskano u Skladbe za mlade. Split 1981). A. Mateljan objavio je njime nadahnutu zbirku poetskih meditacija Kroz moje ruke teče Tvoja milost (Split 2013), V. Rožić romansirani životopis Providnosti ususret (Dubrovnik 2016), a slikovnice i priče za djecu M. Roveroni (Una creatura nascosta. Venecija—Mestre 2007) i L. Ferraresso (Padre Leopoldo. Padova 2010; ilustracije Alida Massari). Vitraje s njegovim likom među ostalima izradili su I. Dulčić (1967, crkva Hrvatske katoličke misije u Essenu; 1970, kapela Majke Božje Lurdske u Zagrebu), J. Žaja (1995, crkva sv. Vida u Vidovcu), Z. Latković (1999, kapela Doma za starije osobe Centar u Zagrebu), A. Vrlić (2000, župna crkva u Gornjim Bogićevcima), M. Jakubin (2005, župna crkva u Mrkoplju; 2006, svetište Gospe od Milosrđa u Dubrovniku) i Z. Tišljar (2007, crkva sv. Nikole Biskupa u Zagrebu), mozaike Dulčić (1974, franjevačka crkva u Kreševu), A. Starčević (1983, franjevačka crkva u Širokom Brijegu) i J. Bifel (1986, svetčeva crkva u Osijeku), slike A. Verbicki (1971, Mandićeva crkva u Herceg-Novom), B. Bulić (1977, franjevačka crkva na Košljunu; 1978, Mandićeva kapela u kapucinskom samostanu u Osijeku), Bifel (1984, crkva sv. Josipa u Zagrebu), M. Bilać (1995, svetčeva crkva u Sarajevu) i Z. Homen (2000, franjevačka crkva u Varaždinu), skulpture C. Puzzolo (1998, kraj župne crkve u Međugorju), K. Hraste (2000, svetište u Zakučcu) i N. Šeparović (2012, kraj župne crkve u Prudu), reljef u bronci M. Ostoja (1979, svetište u Maglaju). Prikazan je na poštanskoj marki u prigodi 400. obljetnice kapucina u Hrvatskoj 2010. Dokumentarne filmove o njem snimili su M. Hlevnjak (Svijetla sjena, 1983; scenarij J. Turčinović), S. Balbo (San Leopoldo Mandić, 2009) i R. Knjaz (2018; serijal Hrvatski velikani).

LIT.: P. Bernardi da Valdiporro: Pater Leopold – životopis sluge Božjega Leopolda Mandića. Rijeka 19592. — B. da Siena: Sluga Božji o. Leopold Bogdan Mandić kapucin iz Hercegnovoga i povratak nesjedinjenih kršćana u katoličku crkvu. Zagreb 1960. — P. Bernardi da Valdiporro: Sluga Božji otac Leopold Mandić. Osijek 1967. — C. da S. Maria: Padre Leopoldo profeta dell’ecumenismo. Padova 1974. — P. Bernardi da Valdiporro: Blaženi Leopold, kapucin iz Herceg-Novog. Zagreb 1976. — A. Vecchi: Čudo oca Leopolda. Zagreb—Osijek 1982. — P. Bernardi da Valdiporro: Sveti Leopold Mandić. Koper 1983. — L. Gutwenger: Pater Leopold Mandić. Stein am Rhein 1983. — T. Šagi-Bunić: Četiri poruke sv. Leopolda Bogdana Mandića. Zagreb 1983. — Isti: Euharistijski put sv. Leopolda Bogdana Mandića. Zagreb 1984. — J. Bubalo: Siromašni bogataš. Osijek—Duvno 1985. — L. da Fara: Un povero e la sua speranza. Padova 1989. — L. Fontana: P. Leopoldo visto da vicino. Padova 1989. — Il nome della misericordia. Padova 1990. — Il fascino di un volto. Biografia storico-fotografica di s. Leopoldo. Padova 19942. — C. Cattarossi: S. Leopoldo Mandić. Padova 19962. — Testimoni della santità di padre Leopoldo. Camposampiero 1999. — Veneratissimo padre! Padova 2000. — Sveti Leopold Bogdan Mandić. Zagreb 2001. — P. Bernardi da Valdiporro: Ljudima prijatelj. Zagreb 20016. — Il mio Oriente. Padova 2002. — M. Zago: Padova e padre Leopoldo. Padova 2003. — F. da Riese Pio X: Servì i peccatori per l’unità della Chiesa. Padova 2004. — Il ministero della riconciliazione nella profezia di Leopoldo Mandić. Padova 2005. — P. Crivellari: La fede illuminata di padre Leopoldo. Padova 2005. — L. da Fara: Il tempo e l’eterno. Mestre 2006. — P. Brazzale: Siate dunque perfetti. Venezia—Mestre 2007. — A. Baković: Naš Bogdan. Zagreb 20102. — P. Brazzale: Questo povero me. Padova 20102. — L. Lazzarotto: Otac Leopold Mandić. Padova 2010. — Z. da Pescantina: Un grande cuore. Padova 20122. — E. Rubaltelli: Dio è medico e medicina. Padova 20125. — L. Seferović i M. Pašeta: Bokeljska priča o mladosti sv. Leopolda iz Herceg Novog. Zagreb 2012. — G. Lazzara: Leopoldo Mandić. Padova 2013. — L. Artuso da Fara: Leopoldo Mandić. Padova 20142. — Sveti Leopold Bogdan Mandić u Zagrebu. Zagreb 2017.
 
Ivan Armanda (2019)