Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

BAN, Matija, pjesnik, dramatičar, političar i publicist (Petrovo Selo kod Dubrovnika, 16. XII 1818 — Beograd, 14. III 1903). Sin Ivana Mateja, brijača, i Katarine Scigiesciari. U Dubrovniku je završio osnovnu školu i gimnaziju. Filozofiju je slušao privatno kod dominikanca A. Maslaća, pedagogiju kod svećenika Arbanasa, a retoriku kod Tvrtka. God. 1834. stupio je u Franjevački red, ali je već 1835. napustio svećenički poziv te počeo raditi kao advokatski pisar. God. 1839. odlazi u Carigrad, a zatim na otok Kalkis, gdje u grčkom zavodu predaje talijanski jezik i književnost, uči francuski i grčki te sluša vojne discipline. Potom se vratio u Carigrad i u francuskom zavodu Bebeka na Bosporu predavao talijanski jezik i književnost, a u zavodu Sv. Benedikta u Galati povijest i zemljopis. Proputovao je dio Azije, učio turski, odbio sve ponude za službu, napustio Tursku 1844. i došao u Beograd. Knez Aleksandar Karađorđević povjerio mu je odgoj svojih kćeri (1845–1848), a ministar unutrašnjih poslova Ilija Garašanin politički ga je angažirao. Bio je među onima koji su provodili ideje njegova Načertanija (1844), nacrta rada na stvaranju velike Srbije. Kao tajni agent srbijanske vlade otputio se 1848. preko Zagreba u Dalmaciju. U Zadru je tiskao proglas Što treba Dalmaciji?, istaknuvši u njemu potrebu narodnosti, ustava i građanskih sloboda, narodne vojske i sjedinjenja Dalmacije s Hrvatskom izvan Ugarske. Putujući Dalmatinskom zagorom, propagirao je slavensku ideju, ali općenito njegova misija te godine nije imala većeg posljetka. Na povratku je u Zagrebu razgovarao s Lj. Gajem o političkim prilikama. Boraveći idućih nekoliko godina u Dubrovniku, širio je srpsku propagandu. Tamo pokreće i uređuje prva tri godišta književnog almanaha Dubrovnik (1849–1852; prvi svezak uredio je s M. Pucićem). God. 1850. vratio se u Beograd, gdje je postavljen za profesora francuskog jezika u Liceju. Tu je držao prva javna predavanja uspoređujući francusku književnost sa slavenskima. God. 1857. predavao je francuski jezik u Vojnoj akademiji i u školi telegrafista u Beogradu. Kao agent srbijanske vlade proputovao je Dalmaciju i potkraj 1860. Zbog odâ sultanu i Napoleonovoj lozi pada u nemilost srbijanske vlade, ostaje bez službe i povlači se na svoje dobro Banovac blizu Beograda. God. 1860. osnovao je u Beogradu Središnji odbor za oslobođenje Bosne i Hercegovine, ali ga je knez Mihailo raspustio (1862). Do umirovljenja 1878. bio je upravitelj presbiroa. Bio je član Društva srpske slovesnosti (od 1858), Srpskoga učenog društva (od 1864), član SAN (od 1887), dopisni član JAZU, član carigradskog društva Elšark, Accademia di scienze, lettere ed arti (Catania), društva Dei Benemeriti Italiani (Palermo) i dr. Odlikovan je Takovskim ordenom sv. Save II reda, zlatnom medaljom Napoleona III, bugarskim Ordenom za građanske zasluge Ferdinanda I, zlatnom medaljom Društva talijanskih zaslužnih ljudi i dr. — U književnosti se javio dramama na talijanskom: Il terremoto di Ragusa (1835), Dobroslavo (1836), Fingallo (1837), Il Moscovita (1839), ali ih se poslije odrekao. Kao »Slavjanin iz Dubrovnika« javio se u krugu srpskih panslavista radom Pjesma Srbii prilikom’ povratka u otečestvo, gospode Vučića i Avrama (Podunavka, 1844, 36). Pisao je ljubavnu, anakreontsku i rodoljubnu liriku, balade, romance, epske pjesme te povijesne drame. Tiskao je dvije knjige Različnih pjesama, pisanih u duhu pjesničkog tradicionalizma s moralističkim, političko-utilitarističkim i slavenofilskim značajkama. Autor je romantičnih epova Lazar, novski vojvoda (Slovinac, 1879) i Prometej (Avala, 1884). U svoje vrijeme bio je programni pjesnik srpskog nacionalizma. Zapaženiji je kao pisac 14 drama i tragedija, tematski vezanih uz slavensku, ponajviše srpsku povijest. Te povijesne i pseudopovijesne drame, kojima je naznačio probleme tragične krivnje, dramske karakterizacije i kompozicije, alegorije su društvenih napetosti u doba apsolutizma. Zbog slavenofilskog programa, istaknutog rodoljublja te pokušaja da poveže narodni duh s klasičnim, njegove su drame (Mejrima, 1849; Miljenko i Dobrila, 1850; Car Lazar, 1858; Marta Posadnica, 1871; Jan Hus, 1880 i dr.) bile često izvođene na srpskim i hrvatskim pozornicama te prevođene na slavenske jezike. Bavio se i jezikoslovnim pitanjima zastupajući Vukov pravopis i ideje o sveslavenskom jeziku. Pisao je kazališne recenzije te bio jedan od inicijatora utemeljenja beogradskog kazališta. Književne i publicističke radove objavio je u publikacijama: Podunavka (1844, 1845, 1847, 1848), Branislav (1845), Zora dalmatinska (1845, 1846, 1848, 1868, 1892), Danica horvatska, slavonska i dalmatinska (1847, 1848), Ljubitel’ prosveštenija (1847), Serbskij narodnyj list (1847), Srbske novine (1848, 1850, 1852, 1857, 1859, 1880, 1884), Dubrovnik, Cviet narodnog knjižestva (1849–1852), Neven (1852–1854), Narodne novine (1854, 1857, 1865, 1897), Glasnik dalmatinski (1859), Leptir (1859), Novice gospodarske, obertniške in narodne (1859), Pozor (1860, 1862), Vidov-dan (1862–1869, 1874), Slovinac (1863, 1867, 1878–1884), Svetovid (1864–1868), Dragoljub (1867), Dubrovnik, zabavnik (1867, 1868), Napredak (1868), Zabavnik narodne štionice dubrovačke (1868), Jedinstvo (1869), Vienac (1872), Smilje (1873), Istok (1879), Srbadija (1882), Srpski list (1883), Avala (1884), Preodnica (1884), Letopis Matice srpske (1885), Slava preporoditeljem (1885), Glas dubrovački (1886), Glas Srpske akademije (1888, 1891, 1893), Odjek (1888), Kolo (1889), Glasnik srpskog učenog društva (1890), Narodni dnevnik (1890), Videlo (1890), Godišnjak Srpske akademije (1892), Otadžbina (1893), Vojislavljeva spomenica (1895), te u listovima na stranim jezicima: L’Awenire (Dubrovnik 1849, 1880), Journal de Constantinople (Carigrad 1855), Le Nord (København 1868), Revue orientale (Venecija 1869), Le Messager d’ Athènes (Atena 1877), Il Diritto croato (Pula 1889, 1892–1893). Potpisivao se: M. B. Dubrovčanin, Jedan Srbin, M. B., #, II, ~. B. je napisao više političkih brošura, izvještaja i interpelacija o političkoj situaciji i budućnosti Balkana (npr. Les Slaves d’Autriche et de Turquie, leur vues et leur voeux dans la question d’ Orient, 1861; La Serbie avant bombardement, 1862; Državoslovna razprava s Vidovdanom, Beograd 1865; Das Recht des serbischen Volkes in ottomanischen Reiche, Wien 1867. i dr.). Autor je političkih, povijesnih i kulturoloških studija o Dubrovniku: Zércalo poviestnice dubrovačke (Dubrovnik, 1849–1851) te etičko-povijesnih zabilježaka posvećenih knezu Aleksandru, Moralne i politične iskrice iz slavenske istorije. B. je napisao i prvu knjigu o novoj strategiji u Srba (Osnovi ratni), a preveo je s poljskog i dopunio Pravila o četničkoj vojni (Beograd, 1848). Pisao je i o pitanjima prosvjete te počeo izdavati poučno-zabavni almanah Vospitatel ženski (Beograd 1847, izišle su 3 od predviđenih 30 knjiga). Pisao je i na njemačkom, talijanskom i francuskom jeziku. Djela su mu prevedena na češki, francuski, njemački, poljski, ruski i talijanski. U rukopisu je ostavio svoje memoare. — Nazivajući Bana »posljednjim bardom dubrovačkim«, J. Skerlić ga je smjestio na prijelaz srpskog racionalizma prema romantizmu. Odredio ga je kao autora konvencionalne lirike i suhih kabinetskih drama koje usprkos književnom uspjehu 50-ih i 60-ih godina, kada su ih uspoređivali čak sa Shakespeareovim, naglo padaju u zaborav nadiranjem romantične drame Đ. Jakšića i L. Kostića u srpskoj te M. Bogovića u hrvatskoj kniževnosti. I drugi kritičari (D. Prohaska, A. Barac, P. Popović) njegov dramski i pjesnički rad nazivaju eklektičkim, racionalističko-didaktičkim, oskudna nadahnuća i mašte. U svoje vrijeme bio je zapažen kao političar koji je diplomatskim utjecajem pridonio priznavanju unutrašnje nezavisnosti Srbije (S. Pjerotić).

DJELA: Osnovi ratni. Beograd 1848. — Mejrima ili Bošnjaci. Novi Sad 1851. — Različne pjesme, 1 i 2. Beograd 1853, 1861. — Car Lazar. Split 1866. — Cvieti srbske. Beograd 1866. — Marta Posadnica ili pad Velikog Novgoroda. Dubrovnik 1872. — Marojica Kaboga. Dubrovnik 1880. — Jan Hus. Dubrovnik 1884. — Solution de la question d’Orient. Beograd 1885. — Knez Nikola Zrinjski. Zagreb 1888. — Moralne i politične iskrice iz slovenske istorije. Beograd 1888. — Djela Matije Bana, 1–8. Beograd 1889–1892.
 
LIT.: Petar Marinović: Pozdrav »vospitatelju ženskom«. Podunavka, 1847, 45, str. 183. — Josip Praus (P.): Njekoliko riječih o Mejrimi i o sudu o njoj podnešenom od Adolfa Vebera. Neven, 1(1852) 50, str. 792–796. — Adolfo Veber Tkalčević: Sud o pozorišnom djelu Meirimi spisanom po Matiji Banu. Ibid., 42, str. 660–663; 43, str. 676–678; 44, str. 693–699; 45, str. 708–713; 46, str. 725–728. — Isti: Opazke na opazke o sudu o Mejrimi. Ibid., 2(1853) 2, str. 28–30. — Matia Ban. Životopisna certa. Narodne novine, 23(1857) 1, str. 1; 2, str. 5. — ъ: Različne pjesme Matije Bana. Vidov-dan, 1(1861) 72, str. 4. — ћ: Dobrila i Miljenko od Matije Bana. Narodne novine, 29(1863) 56, str. 223. — Matija Ban, Dobrila i Milenko. Matica, 1(1866) 32, str. 786–788. — ?-: Cvijeti srpske. Drama u pet razdela, napisao Matija Ban. Zora, 1(1869) 4, str. 58–63. — Laza Kostić: Dobrila i Milenko od Matije Bana. Pozorište, 1(1872) str. 94–95, 103. — August Šenoa (A. Š.): Marta posadnica ili Pad Velikog Novgoroda. Vienac, 5(1873) 3, str. 45–47; 4, str. 60–63. — Laza Kostić: Šekspir i ... Matija Ban. Otadžbina, 1875, II/7, str. 474–481. — Simon Pjerotić: Sulla vita e sulle opere di Mattia Ban. Zadar 1881. — Dor. Faustinus: Jan Hus. Tragedija M. Bana. Preodnica, 1(1884) 6, str. 94–95; 7, str. 111–112; 8, str. 126–127. — Adolfo Veber-Tkalčević: Pedesetgodišnjica srbskih književnika Đorda Maletića i Matije Bana. Vienac, 17(1885) 44, str. 700–702; 45, str. 713–715. — Matija Ban. (Životopis.) Godišnjak Srpske kraljevske akademije, 1(1887) str. 251–259. — Danilo A. Živaljević (N): Djela Matije Bana. Kolo, 1(1889) 10, str. 161–162. — Marko Car: Studi slavi di letteratura ed arte. Zadar 1890, str. 139–151. — Andra Gavrilović (A. G.): Dramski nazori, od Matije Bana. Prosvetni glasnik, 12(1891) 9, str. 514–516. — Matija Lisičar (R.): Matija Ban. Vienac, 35(1903) 7, str. 224–225; 8, str. 258–260. — (Govori na pogrebu.) Godišnjak Srpske kraljevske akademije, 17(1903) str. 326–330. — Tihomir Ostojić (Tih. O.): Matija Ban. Letopis Matice srpske, 1903, CCXVIII/2, str. 149–150. — Pavle Popović: Matija Ban i njegov književni rad u Dubrovniku. Srpski književni glasnik, 1903, VIII/6, str. 431–443. — Danilo A. Živaljević (D. A. Ž.): Matija Ban. Biografsko-bibliografske beleške. Kolo, 1903, V/6, str. 340–348. — Kamila Lucerna: U spomen Matije Bana Dubrovčanina. Ljetopis JAZU, 21(1906) str. 120–168. — L. K. V.: Matija Ban Hrvatima. Vienac, 1(1910) 11, str. 258–260. — Dragutin Prohaska: Kraljevac – republikanac u jugoslavenskoj drami. Jugoslavenska njiva, 3(1919) 3, str. 40–42. — Ferdo Šišić: Knez Miloš u Zagrebu 1848. Ibid., 8(1924) 5, str. 191–194; 6, str. 219–230. — Milan Prelog (Dr M. P-g): Poziv Matije Bana Perkovcu da dođe u Beograd. Ibid., 9(1925) II/3, str. 104. — Jelena Lazarević: Propovednici jugoslavenske ideje među Srbijankama 1847–1915. Vreme, 9(1929) 2868, str. 4; 2870, str. 4; 2875, str. 2; 10(1930) 2884, str. 6; 2885, str. 2. — Lazar Tomanović: Začeće Jugoslavije. Slobodna misao (Nikšić), 9(1930) 33, str. 1; 34, str. 1–2; 35, str. 1–2; 36, str. 1–2. — Dragoslav Stranjaković: Srbija Pijemont južnih Slovena 1842–1853. Beograd 1932. — Isti: Politička propaganda Srbije u jugoslovenskim pokrajinama 1844–1858. godine. Beograd 1936, 1–42. — Dušan D. Vuksan: Vladika Rade i Matija Ban. Zapisi, 9(1936) XV/3, str. 129–132. — Marko Car: Matija Ban. Narodna obrana, 13(1938) 38, str. 595–597. — Savić Marković Štedimlija (S. Štedimlija): Srbija i Crna Gora prema hrvatskom pokretu 1848. Obzor, 78(1938) 292, str. 1. — Petar Šimunić: Načertanije. Zagreb 1944, str. 73–97. — Ljubomir Đurković-Jakšić: Srbijansko-crnogorska saradnja (1830–1851). Beograd 1957, 66–118. — Milorad Ekmečić: Pokušaji organizovanja ustanka u Bosni 1860–1862. godine. Godišnjak Istoriskog društva BiH, 9(1957). — Vojislav Vučković: Neuspela politička akcija Matije Bana 1860–1861. Istoriski časopis SAN, 1959, 9/10, str. 381–409. — Božidar Kovaček: Jovan Đorđević. Novi Sad 1964. — Vojislav Vučković: Politička akcija Srbije u južnoslavenskim pokrajinama Habsburške monarhije 1859–1874. Zbornik za istoriju, jezik i književnost srpskog naroda, 1965, knj. 27. — Aleksandar Flaker: Književnost hrvatskog preporoda prema sentimentalizmu (Marta Posadnica u hrvatskoj književnosti). Kolo, 4(1966) 8/10, str. 223–225. — Ljubomir Đurković-Jakšić: Život i rad urednika Branislava. Beograd 1968. — Rade Petrović: Nacionalno pitanje u Dalmaciji u XIX stoljeću. Sarajevo 1968, 91–100. — Jovan Miličević: O političkim shvatanjima konzervativaca i liberala 1859. godine. Zbornik istorijskog muzeja Srbije, 1973, 10, str. 31–39. — Nikša Stipčević: Matija Ban e Niccolo Tommaseo. Italica belgradensia, 1975, 1, str. 261–271. — Jaroslav Šidak: Prilozi hrvatskoj povijesti za revolucije 1848. Radovi Instituta za hrvatsku povijest, 1976, 9, str. 43–72. — Milivoje Urošević: Matija Ban u Doba ustavobranitelja. Povelja oktobra, 6(1977) 20/21, str. 95–115. — Potpunija lit. do 1941: Bibliografija rasprava i članaka JLZ, 1–11. Zagreb 1956–1968; do 1962: Leksikon pisaca Jugoslavije, I. Novi Sad 1972, 143.
 
Martin Kaminski (1983)