MAROHNIĆ, Zvonimir

MAROHNIĆ, Zvonimir, arhitekt i dizajner namještaja i interijera (Varaždin, 23. XI. 1915 — Zagreb, 2. I. 2003). U Zagrebu 1935. završio tehničku školu i upisao arhitektonski odjel na ALU te diplomirao arhitekturu na Tehničkom fakultetu 1948. Zaposlen u Predsjedništvu Vlade NRH od 1947, u Zagrebu radio na preuređenju reprezentativnih zgrada (današnje zgrade Hrvatskoga sabora i Vlade RH, rezidencija u Visokoj ul., kbr. 22, vile Prekrižje i Rebar, vila u Nazorovoj ul., kbr. 70), u kojima je valorizirao i obnavljao ambijente prošlih epoha, suptilno uključujući u njih suvremena interijerna rješenja. Kao pripadnik poslijeratnoga elitnoga kruga hrvatskih arhitekata, kojih se rad temeljio na predratnoj modernoj, sudjelovao je u glavnoj fazi izgradnje na području Plitvičkih jezera; ondje projektirao, s R. Marasovićem, kompleks Vile »Izvor« (1949–53), monumentalan rezidencijalni sklop republičke vlade i predsjednika J. Broza sa smještajnim, restoranskim i rekreativnim sadržajima te reprezentativnom dvoranom i radnim kabinetima, te gradio objekte javne namjene (ambulanta 1959, osnovna škola 1960). Vodio Arhitektonski projektni biro »Marohnić« u Zagrebu 1955–72; projektirao i realizirao paviljone tvornice »Rade Končar« na Zagrebačkom velesajmu (1957, s D. Korbarom) i Imunološkoga zavoda u Rockefellerovoj ul. (1961), 1961. zgrade Republičkoga sekretarijata SKH na Trgu D. Iblera, kbr. 9 (danas sjedište SDP), i u Vlaškoj ul., kbr. 50a, poslovnu zgradu »Kemikalije« u Savskoj cesti, kbr. 60–64 (1963–65, danas Geofizika d. d. i Zagrebačka banka), dvije stambene šesnaesterokatnice Y-tlocrta u Prilazu baruna Filipovića, kbr. 15 i 15a (1965), te 1963–65. vile u Jurjevskoj ul., kbr. 34, Rockefellerovoj, kbr. 55–57, Ul. I. G. Kovačića, kbr. 13, i Zamenhofovoj ul., kbr. 21–23, razgranate forme H-tlocrta s polurazinama. Autor je urbanističkoga rješenja stambenoga naselja Trstik uz Folnegovićevo naselje u Zagrebu (1965), za koje je projektirao nizove obiteljskih jednokatnica ravna krova (1967–70, s N. Brborom), te idejnoga projekta hotela »Amfora« u Hvaru (1969, danas izmijenjen). Građevine su mu oblikovno jednostavne, suvremena ali diskretna arhitektonskoga rječnika, proporcija usklađenih s okolinom. Jedan je od pokretača 1954. i do 1958. prvi glavni urednik časopisa Čovjek i prostor, u kojem je promicao industrijski dizajn i praktično stanovanje, sudjelujući u naraštajnoj inicijativi uvođenja boljih životnih uvjeta i u minimalne stambene okolnosti. U edukativnim člancima (1954–57) o kulturi stanovanja (oblikovanje interijera, uloga boje, program, raspored i namještaj prostorija) jednostavnim rječnikom nastojao potaknuti čitatelje na cjeloživotno učenje i usavršivanje svakidašnjega života; članke skupio u knjizi Suvremeno stanovanje (Zagreb 1960), ilustriravši je crtežima i fotografijama suvremenoga namještaja inozemnih i domaćih arhitekata dizajnera. I sam je dizajnirao namještaj (stropna svjetiljka od kovana željeza, s F. Rosićem, divan-kauč, ormar s mogućnošću dodavanja elemenata po visini, grupa za sjedenje i knjižnica za dnevni boravak, kreveti i cijele sobe), koji je nerijetko ostao samo prototip. Posebno su mu zapaženi monolitna minikuhinja za garsonijere i samce, vjerojatno izrađena u povodu natječaja Zavoda za unapređenje domaćinstva 1954, te naslonjač od kovana željeza i rogoza (1959, sa Slavom Antoljak, MUO). Vrhunac njegova promišljanja o stapanju suvremenoga dizajna i arhitekture vidljiv je u interijeru zagrebačke knjižare »Znanje« (Zvonimirova ul., kbr. 17, 1957–58, danas u sklopu Knjižnice Medveščak), za novu namjenu preoblikovanom prizemnom lokalu zgrade Gospodarske sloge M. Kauzlarića iz 1939; radi dodatna prozračivanja i zaštite knjiga izveo je valoviti spušteni strop, postavio je dekorativni crno-bijeli teraco pod, a interijer opremio po mjeri izrađenim namještajem (upotpunjeno zidnom slikom Povijest papira i tiskarstva M. Veže 1964). Bavio se i oblikovanjem izložba; zapažen mu je 1954. dizajn vitrine muzeja zagrebačkoga ljekarništva te 1967. postav čitave minijaturne spomen-izložbe u ljekarni u Kamenitoj ul., kbr. 9, unutrašnjost koje je i preuredio. Bitno je pridonio razvoju hrvatske arhitekture i dizajna nakon II. svjetskoga rata, osobito kao predvodnik socijalnoga aktivizma radi poboljšanja uvjeta stanovanja i života u obitelji suvremenim oblikovanjem interijera.