JAMOMETIĆ, Andrija
traži dalje ...JAMOMETIĆ, Andrija (Jamome, Jamometa, Zamometić, Craynensis, Croata, Croatus, de Croatia, de Dalmatia, Slavus, Zamometich, Zuccalmaglio, Zuccomakehius; Andreas), diplomat, teolog i pravnik (?, između 1420. i 1430 — Basel, 12. ili 13. XI. 1484). Potječe iz hrvatske plemićke obitelji. U Zadru je stupio u Dominikanski red i stekao prvu izobrazbu. Na nekom je talijanskom sveučilištu, vjerojatno u Bologni, studirao crkveno pravo i stekao bakalaureat. Potom je u Padovi studirao teologiju i oko 1445. položio doktorat. Ondje je prijateljevao s franjevcem Francescom della Rovereom (budući papa Siksto IV). Nakon studija asigniran je u udinski samostan, a 1462. povjerena mu je služba profesora i odgojitelja studenata. U srpnju 1475. izabran je i potvrđen za provincijala Grčke dominikanske provincije. Odlazak na dužnost odgađao je zbog teških političkih prilika izazvanih turskim osvajanjima, pa ga je na početku kolovoza general Reda smijenio. Na prijedlog mletačkoga kardinala Giovannija Battiste Zena papa Siksto IV. imenovao ga je na poč. 1476. nadbiskupom, ali područje njegove nadbiskupije (Craina, Cranea, Granea, Krania) nije točno utvrđeno, pa jedni drže da je bila na širem području Albanije (Kadar, Krujë), a drugi u Grčkoj (Tesalija). Posvećen je najvjerojatnije u Rimu, gdje je u veljači preuzeo sve obveze prema Apostolskoj komori, no područje svoje jurisdikcije najvjerojatnije nije nikada posjetio. Prema biografima bio je vrstan pravnik, teolog, propovjednik, poliglot (latinski, grčki, talijanski, njemački i slavenski jezici) te vješt diplomat, zbog čega ga je car Fridrik III. uzeo u diplomatsku službu. U razdoblju 1478–81. četiri puta putuje u Beč i Rim. Uređuje pitanje imenovanja biskupa, posreduje u sređivanju odnosa između Fridrika i hrvatsko-ugarskoga kralja Matije Korvina, zauzima se za suradnju cara i pape te njemačkih trgovačkih gradova i talijanskih republika u obrani od turske opasnosti. Kao nadbiskup te knez, savjetnik i izaslanik Svetoga Rimskoga Carstva Njemačke Narodnosti, u kolovozu 1479. na saboru u Nürnbergu branio je carevu i papinu politiku, ali se za četvrtoga putovanja u Rim 1480, pod nejasnim okolnostima, sukobio s papom. Neki povjesničari njihov razlaz vide u neslaganjima oko reforme Crkve i Rimske kurije, a drugi ističu osobne razloge (neispunjeno obećanje da će biti imenovan kardinalom). Otada je J. žestoko kritizirao Siksta optužujući ga za rasipan život, nepotizam, postupke kojima pridonosi podjeli kršćanskoga svijeta i umanjuje izglede u borbi protiv Turaka. Papa mu je ponudio nadarbinu u Ninskoj biskupiji, a papin ga nećak Girolamo Riario zatočio 14. VI. 1481. u Anđeosku tvrđavu, odakle je pušten zauzimanjem cara Fridrika i mletačkoga kardinala Giovannija Michielija. Odlazi u Beč te počinje raditi na sazivu općega crkvenoga koncila Katoličke crkve na kojem bi se raspravljalo o miru među kršćanskim vladarima, o ratu protiv Turaka i o reformi Crkve po cijenu papina svrgavanja. Radi toga povezao se s papinim protivnicima i 25. III. 1482. u baselskoj katedrali proglasio kao kardinal s naslovom sv. Siksta, koji si je sam dao, saziv crkvenoga koncila. Na početku travnja obratio se otvorenim pismom svim kršćanskim vladarima, biskupima i redovnicima pozivajući ih na koncil. U nizu pisama upućenih europskim sveučilištima i vladarima obrazlagao je tezu o nastavku nedovršenoga Baselskoga koncila. Posjetio je Zürich, Bern, Konstanz i Ulm kako bi pridobio crkvene i političke vlasti, a i samoga cara. Papa je upotrijebio sav svoj autoritet te pritiskom, osobito na cara, onemogućio sazivanje koncila. Papin izaslanik caru, biskup Antonio Grazia Dei, u rujnu 1482. lišio je Jamometića crkvenoga dostojanstva i od baselskih vlasti zatražio izručenje, što je odbijeno. Tek kada je papa u prosincu zaprijetio Baselu križarskim ratom, gradsko je vijeće pristalo uhititi, ali ne i izručiti Jamometića papi. Nakon dugih pregovora osuđen je na doživotnu tamnicu iz koje nije izbavljen unatoč prosvjedima i zauzimanju mletačke vlade. U tamnici je 13. XI. 1484. pronađen mrtav, a posmrtni su mu ostatci 12. I. 1485. bačeni u Rajnu. Njegovi kraći spisi, uglavnom pisma Fridriku III, Lorenzu Mediciju, bečkomu Sveučilištu, baselskomu biskupu Gasparu te objava o sazivu Baselskoga koncila od 25. III. 1482, priziv od 21. VII. 1482. nalaze se u različitim zbirkama izvorne građe i djelima u izdanju J. Schlechta, A. Stoecklina, J. H. Hottingera i L. Pastora.
članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.
JAMOMETIĆ, Andrija. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/124>.