BANOVAC, Josip

BANOVAC, Josip, vjerski pisac (Cista kod Skradina, oko 1703 — Šibenik, 5. VII 1771). U Franjevački red primljen je 1717. Nakon završena školovanja obavljao je različne službe u provinciji Presvetog Otkupitelja. God. 1725. postao je lektor moralnog bogoslovlja u Sinju, a 1736. u Karinu. U Šibeniku je dvaput bio župnik (1727–1730, 1754–1755), a 1732. imenovan je gvardijanom samostana Sv. Lovre. Službu gvardijana obavljao je (poslije 1736) i u karinskom samostanu te ujedno bio definitor provincije. God. 1745. spominje se kao odgojitelj studenata teologije u Karinu, a 1747. u Šibeniku. — Istaknuo se kao vrstan govornik propovijedajući u mnogim mjestima Dalmacije. Priredio je za tisak nekoliko izdanja svojih propovijedi, namijenivši ih svećenicima nevještim latinskom jeziku. Razgovore duhovne pastira s’otara složio je »za lašnju službu pastirah seljanski«, a propovijedi izdane 1747. i 1759. za »milu braću Hrvaćane, redovnike hrvatskoga slova«, tj. za popove glagoljaše. Iz različnih latinskih knjižica sastavio je molitvenik Prisvete obitoli skazanje i probuđenje bogoljubstva. Pisac je najopširnije, na hrvatskom jeziku tiskane »duhovne obrane«, tj. zbirke blagoslovnih i zaklinjalačkih molitava. Ako je točan navod fra Luke Vladimirovića u predgovoru djelu Slavodobiće kršćansko (Venecija 1768) da B. »uštampa više od dvadeset razliki Knjiga od nauka duovnoga«, onda je danas poznat tek dio Banovčevih djela. Nekima se možda zameo trag ili su uporabom bila uništena, a možda je gdjekoje izdano anonimno te mu autorstvo nije utvrđeno. Budući da je B. običavao preuzimati i izdavati tekstove drugih autora, mogao mu je Vladimirović pripisati i neko djelo koje je on samo izdao. Tako mu se još danas pridaje djelce Ispitanja svarhu svetih redovah (Ancona 1764), za koje je u naslovnim podacima sâm naveo da je »izvađeno iz Bogoslovice, kako se ondi nahodi, i stavljeno u ove male knjižice po ocu f. Josippu Banovczu«, a koje je zapravo ulomak iz djela splitskog nadbiskupa Antuna Kačića Bogoslovje diloredno, oliti Rukovod slovinski na poznavanje svetoga reda (Bologna 1729). Ispovjedni priručnik Ubojstvo duše razložito i molitvenik Novena alliti Devetnica na poštenje s. Paškvala potpisao je anagramom »Zavonab Pisoj arf«.