BANJAVČIĆ, Ivan

BANJAVČIĆ, Ivan, političar i dobrotvor (Barilović kraj Karlovca, 29. V 1843 — Heidelberg, 7. X 1913). Rođen je u siromašnoj zemljoradničkoj obitelji. Osnovnu školu pohađao je u rodnom mjestu, gimnaziju u Karlovcu i Rijeci, gdje je upoznao A. Starčevića. Studirao je pravo na Pravoslovnoj akademiji u Zagrebu te doktorirao u Grazu. Kraće je vrijeme službovao kao odvjetnički perovođa u Zagrebu. God. 1874. otvorio je vlastitu odvjetničku kancelariju u Karlovcu, gdje je djelovao do smrti. Umro je na liječenju u Heidelbergu; pokopan je 14. X 1913. u Karlovcu. Njegov nadgrobni spomenik izradio je kipar I. Kerdić. — B. je bio član Stranke prava i odlučni pristaša A. Starčevića. Od početka boravka u Karlovcu slovio je kao vođa karlovačkih pravaša. Njegova odvjetnička kancelarija, u kojoj je neko vrijeme radio i književnik Ante Kovačić, davala je više od tri desetljeća pečat pravaškom političkom životu u Karlovcu. God. 1876–1908. bio je gradski zastupnik u Karlovcu, a 1887–1906. narodni zastupnik Karlovca u Hrvatskom saboru kao pripadnik pravaške stranke. Za raskola u Stranci prava 1895, B. se priključio struji F. Folnegovića, odn. pristao je uz tzv. domovinašku frakciju Stranke prava te s njom ušao u Hrvatsko-srpsku koaliciju. Kao član Koalicije izabran je 1906. za narodnog zastupnika u Koprivnici. Od 1895. do 1903, za načelnikovanja Josipa Vrbanića, bio je karlovački podnačelnik, potom gradonačelnik do 1908. B. je bio prvi načelnik Karlovca proširenog općinama Banijom i Švarčom. Njegovom zaslugom Karlovac je dobio električnu centralu na Kupi kod Ozlja (1908), izgrađen je suvremeni vodovod u karlovačkom predgrađu, izrađena regulacijska osnova grada i velika kanalizacijska mreža. Dao je sagraditi nove građanske škole u Karlovcu i pučke učionice u okolnim selima Turnju i Jelsi. God. 1894. izabran je za počasnoga građanina Karlovca. Bio je član i odbornik mnogobrojnih karlovačkih društava i mnogih hrvatskih kulturnih ustanova. Od 1893. do 1895. predsjednik je Karlovačke čitaonice, od 1887. skupštinar i član upravnog odbora Zagrebačke županije te član Društva braće hrvatskog Zmaja. Uvaženi pravaš i popularna ličnost u Karlovcu bio je sve do 1908, kad je na Skupštini gradskog zastupstva izjavio da će bana P. Raucha na njegovu prolasku kroz Karlovac primiti kao gosta u svoj dom. Većina zastupstva ustala je tada protiv Banjavčića, a karlovačko građanstvo izrazilo mu je nepovjerenje, na što je vlada raspustila gradsko zastupstvo, ban otkazao dolazak u Karlovac a B. istupio iz Hrvatske stranke prava. — Njegovi saborski govori objavljeni su u saborskom dnevniku, a polemike i drugi govori tiskani su u periodicima: Svjetlo (1884, 1894), Obzor (1903), Hrvatska (1906, 1908), Glasonoša (1908), Narodni glas (1908), Hrvatska sloboda (1910), Slovan (1913) i dr. B. je svojim radom stekao znatan imetak pa je dao velike svote za pravašku stranku i istakao se kao mecena knjige. Oporučno je svoj imetak podijelio hrvatskim društvima, đacima, seljacima i obrtnicima. Ostavio je 100 000 kruna za izdanja Matice hrvatske i za društvo »Sv. Ćirila i Metoda« u Istri. — B. je bio istaknuta ličnost u političkom i komunalnom životu Karlovca od 1874. do 1908, kada se ogorčen povukao te prestao politički i javno djelovati.