Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

BARAC, Antun, književni povjesničar i kritičar (Kamenjak, kod Crikvenice, 20. VIII 1894 — Zagreb, 1. XI 1955). Osnovnu školu završio je u Grižanima (1901–1905), gimnaziju u Sušaku (1905–1913), a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je jugoslavensku književnost, njemački i filozofiju (1917). Doktorirao je u Zagrebu 1918. monografijom o Vladimiru Nazoru. Kao srednjoškolski profesor službovao je u Sušaku (1918–1924) i Zagrebu (1924–1930). Od 1930. je docent, a od 1938. redoviti profesor jugoslavenskih književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Za okupacije (od kraja 1941. do svibnja 1942) bio je zatočen u logorima Jasenovac i Stara Gradiška. Školske god. 1945/1946. bio je dekan Filozofskog fakulteta, a 1950/1951. rektor zagrebačkog Sveučilišta. God. 1947. izabran je za redovitog člana JAZU. Bio je predsjednik Hrvatskoga filološkog društva i direktor Seminara za strane slaviste. Osnovao je Institut za jezik i Institut za književnost JAZU (1952) te bio tajnik Akademijina odjela za suvremenu književnost. Njegov portret izradio je J. Miše. — Javio se 1910. u Pobratimu zagonetačkim tekstovima, a zatim i prvom pjesmom Sjeta (br. 19). Književni rad počinje impresionističkom post-matoševskom lirikom, a od 1914. piše recenzije i kritike uglavnom iz hrvatske i srpske književnosti. Barčev rad na preocjenjivanju novije hrvatske književnosti i postavljanju temelja našoj znanosti o književnosti počeo je člankom Naša književnost i njezini historici (Jugoslavenska njiva, 1923, 4) te teorijskom raspravom Između filologije i estetike (Savremenik, 1929, 1). U njima je iznio pregled stanja u hrvatskoj znanosti o književnosti te pokazao zablude pozitivističke i filološke metode ali i jednosmjerna estetizma. Njegova književnopovijesna istraživanja široka su raspona i kreću se od kritičko-esejističkih napisa o manjim piscima (L. Botić, G. Martić, I. Perkovac, F. Horvat Kiš) do monografija o vrhunskim stvaraocima (V. Nazor, 1918; A. Šenoa, 1926; V. Vidrić, 1940; I. Mažuranić, 1945). Dao je i povijesnu sintezu hrvatske književne kritike XIX st. (1938), nastojeći kritiku znanstveno obraditi kao zaseban književni rod. Napisao je dvije (Književnost ilirizma, Književnost pedesetih i šezdesetih godina) od zamišljenih pet knjiga povijesti novije hrvatske književnosti. Tu je došao do izražaja otpor jednoobraznom prenošenju gotovih shema iz tzv. velikih u tzv. manje književnosti. Služio se posebnim nacionalnim mjerilom, smatrajući da svaka manja književnost u većoj mjeri odražava društveni život svog naroda, negoli velika. Odatle i njegova krilatica »veličina malenih«. Služeći se književnopovijesnom metodom B. uz društvenu naglašava i estetsku odrednicu djela. Svoje estetske sudove osniva na dvjema osobinama: humanističkim vrijednostima teme i savršenstvu oblika, što određuje pojmovima »konciznost izraza« i »plastičnost prikazivanja«. Pisao je i o vezama između hrvatske i srpske književnosti, a bavio se i komparativnim istraživanjima odnosa hrvatske književnosti prema evropskima. Posmrtno su tiskana autobiografsko-dnevnička zapamćenja i feljtoni iz ratna vremena, Bijeg od knjige. Svoje znanstvene, kritičarske i književne radove objavio je u publikacijama: Pobratim (1910–1913), Hrvatski đak (1911), Vienac (1913), Vihor (1914), Primorske novine (1916–1919), Književni jug (1919), Savremenik (1919, 1928, 1929, 1931, 1937, 1940, 1941), Riječ (1920, 1926, 1927, 1929–1931), Nova Evropa (1921, 1922), Mladost (1923, 1924, 1927–1934), Hrvatsko kolo (1929, 1932, 1936–1941, 1946, 1948, 1950, 1951, 1953), Hrvatska revija (1930, 1931, 1938, 1940, 1943, 1944), Republika (1945, 1949–1952), Riječki list (1948–1950), Jezik (1953), Zbornik Filozofskog fakulteta u Zagrebu (1951, 1954) i dr. Pisao je pod pseudonimima i šiframa: J. Božić, M. Vajvarski, P. Mitrović, Tone Kamenjak, A., Bc, A. B., A. B. C. Bavio se i uredničkim radom. Kao srednjoškolac uređivao je u Sušaku omladinski list Novi život, zatim je bio član redakcije Jugoslavenske njive (1924–1926), urednik časopisa Mladost (1925–1934) i edicija JAZU Građa za povijest književnosti hrvatske (1947–1953) te Noviji pisci hrvatski (1949–1955). Priredio je nekoliko antologija (S. Gregorčič, 1924; A. Harambašić, 1926), jubilarno izdanje djelâ A. Šenoe (1931–1934), A. G. Matoša (1934–1938), Nazora (1946–1950). Za ediciju Djela hrvatskih pisaca uredio je djela E. Kumičića (1950) te 1. i 2. svezak Hrvatske književne kritike (1950–1951). S V. Nazorom priredio je čitanke iz hrvatskog ili srpskog jezika za niže razrede srednje škole (od 1928. više ponovljenih izd.). Prevodio je s njemačkog. Njegova knjiga Jugoslavenska književnost prevedena je na više jezika. — Barca je kao književnog povjesnika najprije zapazio J. Bogner ukazujući na njegove napore da sociološkom metodom ispravi zablude i otkrije mnoštvo novih književnopovijesnih činjenica, otvarajući put nejednostranoj estetskoj analizi. I. Frangeš je pisao o Barcu kao tvorcu naše moderne znanosti o književnosti te naglasio njegovo nastojanje da je uz pomoć filologije i estetike oslobodi pozitivističkih stega te utvrdi nacionalne književnopovijesne koordinate. Po S. Lasiću za njega je primjeran metodski eklekticizam koji se osniva na principima sociološkog tumačenja književnosti, organskog tumačenja njezina razvoja te stvaralačkog tumačenja naše književne povijesti. Ukazuje se i na Barčeve napore da kritiku uvede u područje znanosti o književnosti, ali ujedno da tu znanost oslobodi metodologije književne kritike (D. Brozović).

DJELA: Vladimir Nazor. Zagreb 1918. — Knjiga eseja. Zagreb 1924. — August Šenoa. Zagreb 1926. — Članci o književnosti. Zagreb 1935. — Hrvatska književna kritika. Zagreb 1938, 19622. — Vidrić. Zagreb 1940. — Književnost i narod. Zagreb 1941. — Mažuranić. Zagreb 1945. — Veličina malenih. Zagreb 1947. — Hrvatska književnost od Preporoda do stvaranja Jugoslavije. Knj. 1: Književnost ilirizma. Zagreb 1954, 19642; knj. 2: Književnost pedesetih i šezdesetih godina (nadopisala Višnja Barac). Zagreb 1960. — Jugoslavenska književnost. Zagreb 1954, 19592, 19633. — Hrvatska književna kritika, 7. Zagreb 1962. — Izabrana djela. Knj. 1: Problemi književnosti; knj. 2: Rasprave i kritike. Beograd 1964. — Bijeg od knjige. Zagreb 1965. — Članci i eseji. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 101. Zagreb 1968. — Književnost Istre i Hrvatskog primorja. Zagreb—Rijeka 1968. — KZSTG. Jasenovac 1978.
 
LIT.: Boško Novaković: A. Barac, Vladimir Nazor. Književni jug, 1(1918) II/8, str. 309–310. — Niko Bartulović: Umetnost i filozofija. Ibid., 2(1919) III/7, str. 289–298. — Dragutin Prohaska (h): (O pjesmi Vladimira Nazora, Čovjek onkraj vode i o članku A. Barca, Književno jedinstvo.) Jugoslavenska njiva, 3(1919) 9, str. 143–144. — Krešimir Georgijević: »Knjiga eseja« od dra Antuna Barca. Venac, 10(1924–25) 8, str. 605–608. — Ivo Delalle: Naša nova kritika. Eseji od A. Barca. Novo doba (Split), 8(1925) 65, str. 2–3. — Velibor Gligorić: Antun Barac, Knjiga eseja. Raskrsnica, 2(1925) 23/24, str. 70–71. — Albert Haler: Problemi kritike i literarne historije. Jugoslavenska njiva, 9(1925) I/2, str. 67–70. — Fran Ilešič: S. Gregorčić, Antologija. Ibid., 3, str. 103–104. — Vladimir Lunaček: A. Harambašić, Antologija. Obzor, 67(1926) 210, str. 2–3. — Ljubomir Maraković: Književna kritika. Hrvatska prosvjeta, 15(1928) 10, str. 219–221. — Boško Novaković: A. Barac, K. Š. Gjalski. Život i rad, 1(1928) I/3, str. 227–228. — Albert Haler: Naša književna kritika. (»Između filologije i estetike«.) Nova Evropa, 1929, XIX/9, str. 273–280. — Branislav Miljković: A. Barac, Knjiga eseja. Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor, 1930, X/2, str. 288–292. — Ljubomir Maraković: Studija o Mirku Bogoviću. Hrvatska prosvjeta, 20(1933) 10, str. 390–392. — Josip Bogner: A. Barac, Članci o književnosti. Hrvatska revija, 8(1935) 7, str. 386–388. — Boško Novaković: Antun Barac, Članci o književnosti. Srpski književni glasnik, NS, 1935, XLVI/2, str. 141–144. — Branko Krmpotić: Historijski prikaz hrvatske književne kritike. Hrvatska revija, 11(1938) 5, str. 261–264. — Ljubomir Novaković: Hrvatska književna kritika. Hrvatska prosvjeta, 25(1938) 5/6, str. 238–243. — Milan Marjanović (M. M.): A. Barac, Hrvatska književna kritika. Vidici, 1(1938) 3, str. 92–93. — Stjepan Parmačević: Hrvatska književna kritika. XX vek, 1938, I/5, 121–125. — Zlatko Milković: Pjesnik zanosa i bola. Hrvatska revija, 14(1941) 9, str. 503–504. — Vice Zaninović: A. Barac, Vidrić. Savremenik, 29(1941) I/3, str. 135–136. — Stanko Gašparović: Književnost i narod. Hrvatska revija, 16(1942) 6, str. 336–337. — Milan Selaković: Hrvatska književna kritika. Republika, 7(1951) 11/12, str. 904–917. — Stanislav Šimić: Prve hrvatske kritike. Krugovi, 1(1952) 2, str. 124–131. — Dalibor Brozović: A. Barac, Jugoslavenska književnost. Letopis Matice srpske, 130(1954) CCCLXXIV/6, str. 522–523. — Bruno Popović: Antun Barac kao književni povjesnik. Krugovi, 3(1954) 6, str. 444–452. — Emil Štampar: Antun Barac, Narodni list, 10(1954) br. 2845. — Branislav Zeljković (Z.): A. Barac, Jugoslavenska književnost. Krugovi, 3(1954) 8, str. 622–623. — Mate Hraste: A. Barac. Jezik, 6(1955) 2, str. 33–36. — Nikola Ivanišin: Antun Barac. Krugovi, 4(1955) 8, str. 521–524. — Stanko Lasić: O literarnohistorijskom metodu u djelima prof. dr Antuna Barca. Pogledi, 1955, str. 3–69. — Šime Vučetić: A. Barac, Republika, 11(1955) 11/12, str. 969–972. — Milan Crnković: Antun Barac književni historičar. Riječka revija, 5(1956) 3, str. 93–99. — Vice Zaninović: Antun Barac. Savremenik, 2(1956) 2, str. 209–213. — Krešimir Georgijević: A. Barac, Hrvatska književnost od Preporoda do stvaranja Jugoslavije. Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor, 23(1957) I/2, str. 123–130. — Stjepan Musulin: Hrvatska književnost od Preporoda do stvaranja Jugoslavije. Filologija, 1957, 1, str. 229–239. — Fran Petrè: Antun Barac. Südostforschungen 1, 1957, str. 151–155. — Vlatko Pavletić: Prije svega kritičar. Izraz, 2(1958) 4, str. 384–400. — Ilija Kecmanović: A. Barac o književnom radu u Bosni i bosanskoj problematici u djelima nekih hrvatskih pisaca. Riječka revija, 9(1960) 5/6, str. 251–256. — Milorad Živančević: Antun Barac, Hrvatska književnost od Preporoda do stvaranja Jugoslavije, 2. Letopis Matice srpske, 137(1961) CCCXXXVIII/1, str. 71–75. — Ivo Frangeš: Djelo Antuna Barca. Umjetnost riječi, 6(1962) 3, str. 139–159. — Dubravko Jelčić: Marginalije uz dvije knjige hrvatske književne kritike. Izraz, 6(1962) 10, str. 294–301. — Petar Lasta: Antun Barac, Hrvatska književna kritika, 7 (predgovor). Zagreb 1962, 5–18. — Vinko Antić: Antun Barac u ogledalu zavičaja. Riječka revija, 13(1964) 7, str. 499–558. — Josef Matl: Antun Barac. Zur Methodik und Geschichte der neueren südslawischen Literaturwissenschaft (u: Südslawische Studien). München 1965, 282–294. — Branimir Donat: Antun Barac, Bijeg od knjige. Delo, 12(1966) 7, str. 996–1002. — Ivo Frangeš: Barčev »Bijeg od knjige«. Forum, 5(1966) 1/2, str. 168–174. — Jure Kaštelan: Samotnički put u visine (predgovor u knjizi: Bijeg od knjige). Zagreb 1965, 5–9. — Mirjana Strčić: Zbornik radova Antuna Barca. Istarski mozaik, 6(1967) 4, str. 241–248. — Miroslav Vaupotić: Bijeg od knjige u knjigu. Kolo, NS, 5(125) 1967, 11/12, str. 484–491. — Isti: Nerazrješive niti zavičajmh spona. Ibid., 6(126) 1968, 12, str. 609–612. — Ivo Frangeš: Antun Barac (s bibliografijom). Članci i eseji. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 101. Zagreb 1968, 7–27. — Predrag Protić: Pozorišne kritike Antuna Barca. Pozorište, 13(1971) 3, str. 294–300. — Dragomir Babić: Antun Barac o piscima Hrvatskog primorja i Istre. Dometi, 7(1974) 6, str. 68–82. — Milivoj Solar: Između lingvistike i filozofije. Treći program, 6(1974) 2(21), str. 359–375. — Mirjana Strčić: Antun Barac i Fran Mažuranić. Dometi, 7(1974) 1/2, str. 67–75. — Gvozden Eror: Dva pisma Antuna Barca Milošu Savkoviću. Zbornik Matice srpske za književnost i jezik, 1975, 23, str. 380–382. — Nikola Ivanišin: O analizi i sintezi u književnopovijesnom i kritičkom djelu A. Barca. Mogućnosti, 22(1975) 12, str. 1392–1398. — Miroslav Šicel: Antun Barac u svjetlu današnjice. Forum, 14(1975) 12, str. 962–969. — Ivo Frangeš: Antun Barac. Kritički portreti hrvatskih slavista. Bibliografiju sastavili: Višnja Barac i M. Vaupotić. Zagreb 1978.
 
Miroslav Šicel (1983)