Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

BARAČ, Milutin, kemičar i zoolog (Paukovec kod Donje Zeline, 14. II 1849 — Donja Zelina, 22. VII 1938). Sin Franje, tajnika Banskog stola u Zagrebu, i Matilde, rođ. Domjanić. Završio višu realku u Zagrebu 1867. Studirao je kemiju i prirodne znanosti na Kemijsko-tehničkoj školi u Grazu i na kemijskom odjelu Visoke tehničke škole u Beču, gdje je i diplomirao 1872. Do 1882. radio je u kemijskoj tvornici »Wagenmann« u Beču i u Češkoj tvornici petroleja. Zaslužan je za izgradnju Riječke rafinerije nafte (1883), prve na našem području i jedne od prvih u Evropi. Uspješno je vodio rafineriju kao direktor i glavni tehnički stručnjak 37 godina (1883–1920). Amaterski se bavio zoologijom te bio priznati ornitolog i ihtiolog. Kompletirao je muzejske zbirke Hrvatskog narodnog zoološkog muzeja u Zagrebu, dopisivao se i surađivao sa S. Brusinom i bio počasni član Hrvatskoga prirodoslovnog društva. Bavio se i pčelarstvom; konstruirao je specijalnu košnicu nazvanu »baračevka«. Radove iz prirodnih znanosti i pčelarstva objelodanio je u domaćim i stranim časopisima: Mitteilungen des Ornithologischen Vereines in Wien, 1877; Glasnik Hrvatskoga naravoslovnoga društva, 1888, 1890, 1901; Ornithologischer Jahrbuch, 1890, 1894, 1911; Hrvatska pčela, 1901; Lovačko-ribarski vjesnik, 1906. Aktivan i u društvenom životu; pomagao je narodne i kulturne ustanove i društva te sudjelovao u osnivanju Narodne čitaonice u Rijeci. Kao jedan od naših prvih kemičara tehnologa zaslužan je za utemeljenje i razvitak petrolejske industrije u nas.

LIT.: Miroslav Hirtz: Smrt Milutina Barača. Priroda, 28(1938) 8, str. 252–253. — Vladimir Njegovan: Milutin Barač. Nafta, 6(1955) 9, str. 315–316. — Hrvoje Tartalja: Život i rad Milutina Barača. Rasprave i građa za povijest nauka, 1965, 2, str. 65–86. — Danilo Klen i Marijan Kolombo: Spomenica – INA Rafinerija Rijeka. 1882–1972. Rijeka (1973). — Josip Žgaljić: I ne samo crno zlato. Kronika razdoblja Milutina Barača. Zagreb 1978.

 
Ilinka Senčar-Čupović (1983)