Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

BARANJAI, Vlasta (Baranyai), keramičarka (Zagreb, 29. X 1909). Otac Vladimir (Aladár) bio je arhitekt, a majka Zlata završila je učiteljsku školu. Nakon četiri razreda niže realne gimnazije (1921–1924) pohađala je godinu dana tečaj za umjetnički obrt kod Neli Geiger u Zagrebu. Od 1926. do 1927. bila je na Ecole des Arts décoratifs u Parizu, a od 1927. do 1928. nastavila je školovanje na Kunstgewerbliche Privatlehranstalt u Beču (Emmy Zweibrück-Prohaska). Učenica je Hinka Juhna (1928–1933) na keramičkom odjelu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. God. 1935. polaže ispit visokokvalificiranog keramičara na majstorskom odjelu Obrtne škole u Zagrebu. Godinu dana (1949/1950) radi kao dizajner u poduzeću »Uzor« u Zagrebu. Član je HDLU-a (ULUH-a, od 1948), ULUPUH-a (od 1950) i Studija za industrijsko oblikovanje (SIO, 1957). — U razdoblju do rata radi pretežno ukrasnu keramičku plastiku s motivima i scenama iz pučkog života. Poslije rata izrađuje unikatnu upotrebnu keramiku (vaze, pladnjeve, ptice) jednostavnih, često i karakterističnih asimetričnih linija s bijelo-sivo-crnim odnosima tonova. Grafički crtež se javlja u obliku uzdužnih pruga ili krakelira dok geometrijski ornament, nenametljivo prati oblik predmeta. Već kao đak Umjetničke akademije izlagala je 1929. na Međunarodnoj izložbi u Barceloni. Sudjelovala je zatim na kolektivnim izložbama od kojih su važnije: Međunarodna izložba umjetnosti i tehnike, Pariz 1937 (zlatna medalja); I zagrebački trijenale, Zagreb 1954 (III nagrada ULUPUH-a); Međunarodna izložba keramike, Cannes 1955 (srebrna medalja); Moderna hrvatska keramika, Beč 1956; Izložba hrvatske primijenjene umjetnosti, Dubrovnik 1957, Rijeka 1957; XI trijenale, Milano 1957 (pladanj Vlaste B. izložen u vitrini nacija); Svjetska izložba, Bruxelles 1958; Izložba jugoslavenske keramike, Faenza 1959 (diploma); Suvremena keramika, Ostende 1959; II zagrebački trijenale, Zagreb 1959 (I nagrada za individualno ostvarenje); Jugoslavenska keramika i tapiserija, Oslo 1964; Zagrebački salon, Zagreb 1965. i 1966; Tradicionalna izložba keramike, Poreč 1966. i 1967; Izložba »Keramika, staklo, porculan«, Zagreb 1967. i dr.

LIT.: Podjeljivanje nagrada jugoslavenskim izlagačima na Pariškoj svjetskoj izložbi. Novosti, 32(1938) 54 (24. II), str. 6. — Uspjeh naših keramičara u Kanu. Borba, 20(1955) 31. VII, str. 6. — a. n.: Echte Volkskunst hinterliess ihre Spuren. Weltpresse (Wien), 1956, 26. XI. — Olga Klobučar: Moderne kroatische Keramik (predgovor katalogu izložbe). Beč 1956. — Axl Leskoschek: Moderne jugoslawische Keramik. Österreichische Volkstime (Wien), 1956, br. 249 (25. X). — Vera Sinobad-Pintarić: XI Trijenale. Čovjek i prostor, 4(1957) 66, str. 4–5. — Josip Depolo: Nagrade na drugom zagrebačkom trijenalu. Vjesnik, 20(1959) 4492 (22. V), str. 8. — Darko Venturini: 2. zagrebački trijenale. Čovjek i prostor, 6(1959) 86, str. 1–2. — Elena Cvetkova: Uspjele realizacije. Večernji list, 6(1964) 1526 (17. VI), str. 7.

 
Vladimira Tartaglia-Kelemen (1983)