BARBARIĆ, Mladen

BARBARIĆ, Mladen, pisac (Ilok, 17. VI 1873 — Zemun, 5. IX 1936). Podrijetlom Bunjevac iz Baje. Osnovnu školu polazio je u Iloku, gdje mu je otac bio učitelj, a gimnaziju u Osijeku. God. 1887. ušao je u Franjevački red. Studirao je filozofiju i bogosloviju u Baji te za svećenika bio zaređen 1896. Bio je vjeroučitelj, župnik i samostanski poglavar u Koprivnici, Cerniku, Iloku i Osijeku, a posljednje godine života proveo je u Zemunu. — Još kao student objavio je zbirke rodoljubnih i religioznih pjesama, a pripovijestima, putopisima, pjesmama i vjerskopoučnim člancima javljao se u publikacijama: Neven (1889, 1891, 1893, 1896), Smilje (1889–1891), Sriemske novine (1891–1896, 1911, 1917), Glasnik Županije požeške (1892, 1893, 1895), Hrvatski branik (1893–1899, 1901), Ibrišimoviću franjevački bogoslovi (1893), Seljak (1893); Subotičke novine (1893, 1894), Glasnik Biskupija bosanske i sriemske (1895), Franjevački glasnik (1898), Narodna obrana (1909, 1915–1919), Anđeo čuvar (1917, 1918, 1925–1927, 1934, 1935), Jeka od Osijeka (1919), Hrvatske novine (Subotica 1927), Jubilarni almanah Kluba hrvatskih književnika i umjetnika u Osijeku (1929), Hrvatski list (1934, 1935), Franjevački vjesnik (1935, 1936), Kalendar sv. Ante (1938). God. 1893. uređivao je Književni prilog gospodarskog lista Seljak, a osnivač je i dugogodišnji urednik (1901–1916) dječjeg časopisa Anđeo čuvar. Baveći se domaćom, navlastito franjevačkom prošlošću, pisao je priloge o slavonskim crkvama, školama, franjevačkim samostanima u Zagrebu, Iloku, Šarengradu, Baču, Olovu i dr. te ih objavljivao u spomenici Ibrišimoviću franjevački bogoslovi (1893), Subotičkoj Danici (1906), Vjesniku Hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoga zemaljskog arkiva (1906, 1917), Hrvatskoj obrani (1915), kalendaru Jeka od Osijeka (1918, 1919–1921, 1923), Vjesniku Županije virovitičke (1922), Glasniku Biskupija bosanske i sriemske (1924), Obzoru (1935). U Franjevačkom vjesniku vrijedni su mu prilozi: Zadnji fratri olovski (1934, 1936) i Bivši beogradski fratri (1935), a u Zborniku Arheološkog kluba »Mursa«, rad Mihajel Summa, nadbiskup skopljanski i primas Srbije (1936).