BARBIERI, Frane

BARBIERI, Frane, novinar i publicist (Makarska, 25. XI 1923). Sin ljekarnika Marcela. Osnovnu školu polazio je u Makarskoj, gimnaziju u Splitu i Dubrovniku (maturirao 1942). Od 1941. član SKOJ-a, od 1942. u NOB-u (član MK i KK SKOJ-a u Dubrovniku, KK SKOJ-a u Imotskom i Oblasnog odbora USAOH-a za Dalmaciju), od 1943. član KPJ. God. 1947. počinje raditi kao novinar u listu Naprijed (1949, postaje zamjenik glavnog urednika). God. 1950. imenovan je glavnim i odgovornim urednikom Vjesnika, 1952. pokreće Vjesnik u srijedu (glavni urednik 1952. i 1957–1960), a 1959–1960. uređuje i list Globus. Od 1953. do 1957. bio je dopisnik Tanjuga iz Rima, 1960–1964. Vjesnika iz Moskve, 1965–1967. Politike iz Latinske Amerike sa sjedištem u gradu Méxicu. Poslije povratka u zemlju bio je u Politici urednik unutrašnjopolitičkih priloga, a glavni urednik NIN-a od 1970. do 1972, kada odlazi s te dužnosti poslije kritike kojoj je bio podvrgnut u sklopu osude liberalnog kursa u SK Srbije (bio je član GK SK Beograda). God. 1951–1953. bio je predsjednik Društva novinara Hrvatske, istodobno potpredsjednik Društva novinara jugoslavije. Dobio je nagradu vlade NR Hrvatske (1949), više nagrada »Otokar Keršovani« Društva novinara Hrvatske, godišnju nagradu Politike (1970) i dr. Više je puta bio odlikovan. — U domaćim listovima pisao je o temama s unutrašnjopolitičkog, društvenog i privrednog područja i objavljivao dopise iz drugih zemalja. Piše u talijanskim listovima: Il Punto (Rim 1955–1962), L’Espresso (Rim 1964–1970), Il Giorno (Milano 1974–1978), a od 1978. u La Stampi (Torino). Iz tog lista pretiskano je više njegovih priloga u NIN-u (1980, 1981) i Delu (1981). U stranim listovima, povremeno i u novinama The Times (London), Le Monde (Pariz) i Die Welt (Bonn), piše o socijalističkim zemljama, radničkom pokretu i odnosima Istok – Zapad. Od posebnih publikacija Raport sa Crvenog trga nagrađena je 1956, Vjera je novac objavljena u slovenskom prijevodu 1956. i u Italiji 1958, dok je publikacija Nakon Franca također tiskana u Italiji 1968; prije hrvatskog izdanja, i Španjolskoj 1969, u nastavcima u reviji Indice. U zbirci Put oko svijeta. Putopisi. (Zagreb 1961, 1962²), objavljeni su njegovi prilozi Časna i presvijetla Republika San Marino i Džepna Italija.