Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

JARNEVIĆ, Dragojla, književnica i pedagoginja (Karlovac, 4. I. 1812 – Karlovac, 12. III. 1875). Pučku školu na njemačkom jeziku polazila u Karlovcu; od 13. godine samouka. U Grazu 1839. uči krojački i kitničarski zanat, u Trstu i Veneciji služi u plemićkim obiteljima kao pratilja i odgojiteljica. Pod utjecajem I. Trnskoga počinje pisati domoljubne stihove. Nakon povratka u Karlovac (1840) uzdržava se šivanjem, piše pjesme, okušava se u prozi te surađuje u preporodnim časopisima. Od 1849. do 1853. vodila je privatnu djevojačku školu, potom u Pribiću i Krašiću poučavala seosku djecu. Povremeno je boravila u Mariji Bistrici u opata I. Krizmanića te u Zagrebu, gdje se kretala u krugu hrvatskih preporoditelja. Od 1866. ponovo je u Karlovcu te se druži s istaknutim prvacima hrvatskoga učiteljskoga pokreta (D. Trstenjak, S. Fabković, J. Tomić), upoznaje se s pedagoškim problemima, piše stručne članke, drži predavanja, sudjeluje u radu Hrvatskoga pedagoško-književnoga zbora i 1872. postaje njegovom pravom članicom. Objavila je nekoliko stručnih priloga o praktičnim pitanjima u Narodu (1872), Slovanskom pedagogu (Prag 1872), Napretku (1873), Obzoru (1873) i Narodnim novinama (1874). Iako odgojena na njemačkom jeziku i književnosti (prva joj je pjesma Fantasien eines gequälten Herzens), u književnom se stvaralaštvu domoljubnim i ljubavnim pjesmama pridružila hrvatskoj preporodnoj lirici objavljujući ih u Danici ilirskoj (1839–40, 1842–43), Kolu (1842) i Der Pilger (1843). U tim jezično nedotjeranim, metrički krutim stihovima, uglavnom ispod suvremenih pjesničkih dosega, postupno povećava udjel subjektivnosti (raslojavanje osjećaja, odmjerivanje erotike s prijateljstvom i domoljubljem), a uočljiva je i blaga crta romantičarske ironije te fantastike. Uspješnija je bila kao pripovjedačica. U jedinoj za života tiskanoj knjizi Domorodne poviesti (1843) uz naglašenu preporodnu tezu prevladava složeno fabuliranje s melodramskim učincima. Za razliku od većine suvremenika, koji su fabulom zahvaćali prošlost pomoću hajdučko-turske motivike, ona je sklonija temama iz suvremenoga života, te u prepoznatljivo vrijeme i prostor (Karlovac i okolica s klišejiziranim krajolicima) usađuje rekvizite tzv. trivijalnoga pripovijedanja (otmice, osvete, prerušavanja). Tijekom 1850-ih i 1860-ih u periodicima Neven, Leptir, Glasonoša i Naše gore list objavila je desetke sentimentalno-pustolovnih pripovijesti bizarnih zapleta i niskoromantičnih sižea. U nekim su proznim djelima, npr. Strašnoj ženitbi (Dragoljub, 1868) i Tamburašu (Hrvatski sokol, 1870), zamjetljivije naznake protorealizma: motivi i likovi uzeti iz svakidašnjice smješteni su u objektivizirani povijesno-politički kontekst. Napisala je i nekoliko priča za djecu (Smilje, 1875). Roman Dva pira (Domobran, 1864), koji sažimlje autoričino novelističko iskustvo, jedan je od prvih u novijoj hrvatskoj književnosti. U usporedbi s godinu dana starijim Požeškim đakom I. Kraljevića, u njezinoj se prozi uočuje određeni pomak: unatoč sentimentalističkoj i melodramatskoj fabularnoj kombinatorici, likovi djeluju u prepoznatljivu društvenom prostoru, a njihov je psihološki ocrt, napose ženâ, prožet subjektiviziranim refleksijama (epistolarni umetci s jakom autoreferencijalnom, gotovo dnevničkom crtom). U svojem Dnevniku, koji sustavno piše 1833–74 (započet na njemačkom, od 1841. na hrvatskom jeziku; do 2000. u rkp.), u introspekcijski tijek dnevničke pripovijesti umrežuje visokoreferencijalni sloj, koji ima putopisno, kulturno, povijesno, političko i metafizičko naličje, a unutarnju dramu, osjećajne i stvaralačke dileme prepleće s oštrim sudovima o suvremenicima i književnosti. Taj opsežan tekst ocrtao je granice autoričina svijeta i otkrio posebnu svezu književnosti i života, što će na poč. XX. st. postati čestom pripovjedačkom strategijom tzv. ženskoga pisma u hrvatskoj književnosti. Iz Dnevnika se doznaje da je napisala i tri nikad uprizorene ni u cijelosti objavljene drame: Duvna, Veronika Desinićeva (1851. na natječaju za izvornu hrvatsku dramu) te Marija, kraljica ugarsko-hrvatska (Hrvatska prosvjeta, 1918; ulomci). Njezin pripovjedački model temeljio se na miješanju romantičarskoga trivijalnoga fabuliranja i prosvjetiteljske pouke s ranorealističkim psihološkim postupkom, čime su naznačeni neki narativni uzorci koje će poslije kanonizirati A. Šenoa. Bavila se i planinarstvom; uspela se na Martinščak kraj Karlovca (1836) i stijenu Okića (1843) te se drži prvom hrvatskom planinarkom i alpinisticom. Ponekad se potpisivala Dragoila J……ćeva, Ilirkinja iz Karlovca, Il. iz K., Dragoila J., Drag. Jarnj. te Drag. Jarnevićeva.

DJELA: Domorodne poviesti. Karlovac 1843. – Život jedne žene. Odabrane strane Dnevnika. Zagreb 1958. – Dnevnik. Karlovac 2000.
 
LIT.: I. Trnski: (Osvrt na pjesmu Želja za Domovinom). Danica ilirska, 5(1839) 31, str. 122. – (Đ. Deželić): Dragojla Jarnevićeva. Dragoljub (kalendar), 4(1865) str. 73–84. – A. Tomić (Al. T.): Ženske u europskoj, napose u slovinskoj književnosti. Vienac, 5(1873) 8, str. 124. – J. Tomić: Dragojla Jarnevićeva. Hrvatska lipa, 1(1875) br. 36–41 i 43. – I. Trnski (I. T.): Vjekopis Dragojile Jarnevićeve. Vienac, 7(1875) 14, str. 229–232. – Isti: Dragojila Jarnevićeva, pisateljica hrvatska. Zora (Maribor), 6(1877) 21, str. 332–333; 22, str. 349–351; 23, str. 365–367. – Dragojila Jarnevićeva, hrvatska spisateljica. Svjetlo, 1(1884) 11, str. 1–2. – S. Širola: (Dragojla Jarnevićeva). Vienac, 29(1897) 33, str. 534. – N. Andrić: Književni portrait Dragojle Jarnevićeve. Novosti, 72(1906) 148, str. 1–3. – D. Trstenjak: Dragojla Jarnevićeva. Savremenik, 1(1906) II/11–12, str. 451. – A. Milčinović: Dragojla Jarnevićeva. Životopisna studija. Zagreb 1907. – A. Cuvaj: Građa za povijest školstva kraljevinâ Hrvatske i Slavonije, 4. Zagreb 1910. – A. Milčinović: Zaboravljene pjesme. Srpskohrvatski almanah za god. 1911. Beograd–Zagreb 1911, 90–98. – V. Kesterčanek: Stanko Vraz o Dragojli Jarnevićevoj. Narodne novine, 78(1912) 5, str. 4. – S. V.: Pisma Dragojle Jarnevićeve. Večer, 4(1923) 715, str. 6; 716, str. 6. – R. Horvat: Dragojla Jarnevićeva, hrvatska književnica. Jutarnji list, 14(1925) 4707, str. 4–5. – N. Zec (Z.): Tragična ličnost Ilirkinje Dragojle Jarnevićeve. Novosti, 26(1932) 321, str. 14–15. – H. Wolf: Dragojla Jarnević. Hrvatski ženski list, 2(1940) 9, str. 1–3. – A. Barac: Hrvatska novela do Šenoine smrti. Rad JAZU, 1952, 290, str. 5–64. – S. Dvoržak: Mjesto i uloga Dragojle Jarnević u našoj književnosti (predgovor). U: Život jedne žene. Zagreb 1958, 5–20. – Isti: Karlovački portreti. Zagreb 1963. – S. Lasić: Roman Šenoina doba (1863–1881). Rad JAZU, 1965, 341, str. 163–230. – J. Ravlić (J. R.): Dragojla Jarnević (predgovor). U: Pet stoljeća hrvatske književnosti, 29/II. Zagreb 1965. – S. Dvoržak: Dragojla Jarnević. Karlovac 1975. – I. Ott: Karlovačko planinarstvo. Povijest sporta, 10(1979) 39, str. 3333. – D. Miljković-Vuletić: U povodu 110. godišnjice smrti Dragojle Jarnevićeve (feljton). Karlovački tjednik, 32(1985) br. 39–45. – D. Zečević: Dragojla Jarnević. Zagreb 1985. – I. Lukšić: Izabrati svoju sudbinu. Žena, 45(1987) 4, str. 85–89. – D. Jelčić: Preporod književnosti i književnost preporoda. Zagreb 1993. – K. Nemec: Povijest hrvatskog romana od početaka do kraja 19. stoljeća. Zagreb 1994. – Ž. Poljak: Hrvatska planinarska književnost. Zagreb 1994. – D. Miljković-Vuletić: Neshvaćena u svom vremenu. Školske novine, 44(1995) 5, str. 10. – G. Nikić: Život za hrvatsku uljudbu i kulturu. Hrvatsko slovo, 3(1997) 29. VIII, str. 12. – D. Detoni-Dujmić: Ljepša polovica književnosti. Zagreb 1998. – I. Lukšić: Dnevnik Dragojle Jarnević. Knjiga obilja i očaja (pogovor s bibliografijom). U: Dnevnik. Karlovac 2000, 771–779. – D. Jelčić: Hrvatski književni romantizam. Zagreb 2002. – Potpunija lit. u: Bibliografija rasprava, članaka i književnih radova, 1. Zagreb 1957.    
 
Dunja Detoni-Dujmić (2005)