BARIČEVIĆ, Josip

BARIČEVIĆ, Josip, pripovjedač i novinar (Sveti Jakov-Šiljevica, danas Jadranovo, 13. VI 1884 — Zagreb, 7. IX 1919). Sin Ivana, financijskog stražara i podvornika, i Filomene, rođ. Mikuličić. Osnovnu školu polazio je u Kraljevici i Bakru (1891–1896), nautičku školu u Bakru (1896/1897. i 1900–1902), gimnaziju u Sušaku (1897–1899). Već u srednjoškolskim danima pristupio riječkomu omladinskom pokretu te zajedno s J. Polićem Kamovom i M. Radoševićem bio član revolucionarnog kluba Cefas. God. 1902. prekida školovanje u nautičkoj školi, kratko boravi u Zagrebu, a zatim se vraća u Rijeku i od 1907. je korektor, reporter, feljtonist i prevodilac u Supilovu Novom listu (Riečkomu novom listu). God. 1910. objavljuje jedinu knjigu Novele i portreti. Iste godine napušta obitelj i Rijeku te odlazi u Beograd. Za I svjetskog rata stupa u srpsku vojsku te se povlači preko Albanije u Francusku. Do kraja rata bohemski živi u Parizu. Vraća se u Zagreb 1919. U književnosti se javio pjesmom Milom drugu Nikoli Plavšiću (Pobratim, 1904/1905, 7), a prvu pripovijetku, Branko V., objavio je u Novom listu (1907, 139–141). Kao pripovjedač formirao se u bohemskom krugu oko Polića Kamova. Pripovijetke, kritike, feljtone i političke osvrte objavio je u publikacijama Novi list (Riečki novi list, 1907–1912), Narodne novine (1910, 1912), Slobodna riječ (1910), Hrvatski đak (1911), Savremenik (1911) i posmrtno u Republici (1962) te Riječkoj reviji (1963). Potpisivao se pseudonimima i šiframa Josip Jablančanin, Josip B., Jos. B., J. B., B. J. U Riečkomu novom listu (1907) izlazio je u nastavcima njegov prijevod romana norveškog pisca Johana Bojera Moć laži. Navodi se da je izgubljen rukopis njegova romana Glupko Tuka kojega je odlomak (Sa mog ladovanja) tiskan u knjizi Novele i portreti. Za boravka u Parizu pisao je političke članke i književne priloge u iseljeničkom tisku Slovenski jug (Odesa 1916), Jugoslavenska domovina (Punta Arenas 1918), Jugoslavenski svijet (New York), Jugoslavenska država (Antofagasta, Valparaiso). Bio je jedan od potpisnika Memoranduma jugoslavenske omladine W. Wilsonu u Parizu (1917). — Baričevićeva bizarna i satirička proza u sjeni je Matoševe i Kamovljeve novelističke feljtonistike (V. Antić), a politička publicistika izrasla je u krugu jugoslavenski orijentirane revolucionarne omladine (M. Vaupotić).