BARIĆ, Ljudevit

BARIĆ, Ljudevit, kristalograf mineralog (Zagreb, 20. X 1902). Gimnaziju je pohađao u Zagrebu, studij kemije, matematike, fizike i mineralogije diplomirao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1927. Radio je na gimnazijama u Slavonskom Brodu i Koprivnici, odakle je 1932. premješten u Mineraloško-petrografski muzej u Zagrebu. God. 1937. postavljen je za privatnog docenta na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je od 1941. bio izvanredni profesor fizičke mineralogije i kristalografije. Poslije oslobođenja bio geološki savjetnik u Saveznom ministarstvu rudarstva u Beogradu, a 1948–1950. radi u Odsjeku za znanstvena istraživanja Komiteta za kinematografiju Savezne vlade u Zagrebu, odakle je premješten u Mineraloško-petrografski muzej, najprije kao znanstveni suradnik, poslije kao znanstveni savjetnik i ravnatelj Muzeja (do umirovljenja 1973). God. 1929. boravio je na specijalizaciji teodolitne goniometrije kod prof. V. Goldschmidta u Heidelbergu te kod prof. Erdmannsdörffera, gdje je slušao specijalna predavanja iz petrologije. Potom je bio u Leipzigu kod prof. Schiebolda na specijalizaciji rendgenostrukturne analize kristala. Fjodorovljevu teodolitnu mikroskopiju i neke druge optičke metode proučavao je kod prof. V. V. Nikitina na Univerzi u Ljubljani. U Mineraloško-petrografskom muzeju definitivno se posvećuje znanstvenom radu na području mineralogije i kristalografije. Doktorsku disertaciju o distenu od Prilepca sa Selečke planine u Makedoniji obranio je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1935; taj rad ga je odmah uvrstio među vrhunske kristalografe toga doba (Zeitschrift für Kristallographie, Leipzig 1936). Pisao je o odnosima kemizma i optičkih elemenata, nekim strukturnim pitanjima, mineralnim paragenezama mineralnih i rudnih ležišta te o nekim ekonomskim aspektima (Geološki anali Balkanskog poluostrva, 1925, 1949; Rad JAZU, 1934, 1935; Glasnik Hrvatskog prirodoslovnog društva, 1936; Vesnik geološkog instituta Kraljevine Jugoslavije, 1938; Vjestnik Hrvatskog državnog geološkog zavoda i Hrvatskog državnog geološkog muzeja, 1944; Glasnik Prirodnjačkog muzeja, 1948, 1960, 1971, 1972, 1976; Geološki vjesnik, 1952, 1954, 1958, 1963, 1970, 1980; Spomenica Miše Kišpatića, Zagreb 1953; Trudovi na geološkiot zavod na Narodna republika Makedonija, 1956, 1971, 1972; Acta geologica, 1960, 1965, 1975; Fortschritte der Mineralogie, Stuttgart 1961; Mineralogičeskij sbornik, Lavov 1962; Geološki glasnik, Sarajevo 1962; Geološki glasnik, Titograd 1967; Berichte der deutschen Gesellschaft für geologische Wissenschaften, Berlin 1970; Acta Musei nationalis, Prag 1973; Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, 1975; Annalen des naturhistorischen Staats-Museums, Beč 1976). Uz znanstvene radove koji donose kompletne rezultate istraživanja pojedinih, ponekad rijetkih i u Jugoslaviji do tada nepoznatih minerala, B. je publicirao niz teoretskih znanstvenih radova, uglavnom iz područja kristalne optike (Glasnik Skopskog naučnog društva, 1931; Glasnik Hrvatskog prirodoslovnog društva, 1936; Vestník královské české společnosti nauk, Prag 1937; Neues Jahrbuch für Mineralogie, Abhandlungen, Stuttgart 1940, 1960; Beiträge zur Mineralogie und Petrographie, Heidelberg 1963; Berichte der deutschen Gesellschaft für geologische Wissenschaften, Berlin 1966; Tschermaks mineralogische und petrographische Mitteilungen, Beč—New York 1971; Glasnik prirodnjačkog muzeja Beograd, 1948, 1951; Geološki anali Balkanskog poluostrva, 1949; Geološki vjesnik, 1952–1954, 1958, 1968, 1971, 1973; Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, 1969, 1980). Objavio je i nekoliko radova iz petrografije (Vjestnik Hrvatskog državnog geološkog zavoda i Hrvatskog državnog geološkog muzeja, 1942; Geologija, 1954; Geološki vjesnik, 1954, 1956, 1969, 1975, 1979; Geološki glasnik, Sarajevo 1961; Vesnik zavoda za geološka i geofizička istraživanja, Beograd 1959; Tschermaks mineralogische und petrographische Mitteilungen, 1969; Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, 1970, 1971, 1976; Glasnik prirodnjačkog muzeja, 1973). B. je primjenjivao i s uspjehom prenosio na suradnike metode istraživanja refleksnim goniometrom, Fjodorovljevu teodolitnu metodu i specijalne metode određivanja indeksa loma i dvoloma minerala. Podaci koje je dao u svojim radovima citirani su u najpoznatijim djelima svjetske mineraloške literature. Naš je najeminentniji stručnjak za određivanje rijetkih minerala i procjenu dragog kamenja. Član je internacionalnoga stereološkog društva i Njemačkoga mineraloškog društva. Počasni je član Hrvatskoga geološkog društva. Član je komisije za mineralogiju i geokemiju karpatsko-balkanske geološke asocijacije i član proširenog Savjeta redakcije međunarodnog časopisa Tschermaks mineralogische und petrographische Mitteilungen. Na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu je dugogodišnji redoviti profesor, a na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu niz godina drži predavanja iz područja istraživanja opâkih minerala u reflektiranom svjetlu. Nastavnik je na trećem stupnju studija Sveučilišta u Zagrebu. Da bi odao počast Lj. Bariću za njegov znanstveni rad, A. Jurilj je jednu dijatomeju nazvao njegovim imenom: Actinodiscus barićii. Znanstveni radnici na Royal Ontario Museum u Torontu B. D. Šturman i J. A. Mandarino otkrili su pri znanstvenoj obradi terena na sjeveru Kanade novi mineral iz skupine vivijanita kojemu su u čast Bariću dali ime barićit. God. 1972. dobio je Nagradu grada Zagreba, a 1974. nagrađen je republičkom nagradom za životno djelo.