Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

JEAN IVANOVIĆ, Robert, kipar (Sarajevo, 5. VIII. 1889 – Zagreb, 25. IV. 1968). Francuskoga podrijetla, 1918. prezimenu dodao hrvatski prijevod. Obrtnu školu završio 1908. u Zagrebu, gdje je studirao 1908–09. na Akademiji likovnih umjetnosti (R. Frangeš Mihanović) te 1909–10. u Münchenu (F. Bernauer). God. 1910. zaposlio se u Sarajevu kao dekorativni kipar u građevinskom poduzeću »Horvat i Scheldig«, 1911. nastavio studij u Zagrebu i 1914. diplomirao kiparstvo, a 1915/16. usavršivao se na praškoj Akademiji u specijalki J. V. Myslbeka. Nastavnik je 1920–32. i 1937–45. u zagrebačkoj Obrtnoj školi, a 1936. u Srednjoj tehničkoj školi u Splitu. Predaje modeliranje 1920–33. na arhitektonskom odjelu Tehničkoga fakulteta u Zagrebu, a od 1946. kao vanjski suradnik oblikuje modele i makete za katedru građevinskih konstrukcija. S Lj. Babićem i M. Rašicom osnovao 1919. Društvo za podizanje radiona i domova mlađim umjetnicima. Prve radove, stilizirane i meko modelirane ženske glave (Sjeta, nekoliko inačica 1914) te animalističke skulpture (Ruski hrt, 1914, Mladi medvjed, do 1917), izradio je pod utjecajem Frangeša i Jugendstila. Za I. svjetskoga rata, pred kraj kojega je mobiliziran kako bi za potrebe vojske radio nadgrobne spomenike, oblikovao je ciklus figura i kompleksnijih kompozicija Rad (1915–18; Kopač, Radnici na poluzi, Radnici na koloturu, U rudokopu) na temu fizičkoga rada te djela izražene socijalne tematike (Smrt radnika, Bijednici, Skitnica, Proštenjari), u kojima je uz literarnost klasicističke Myslbekove škole vidljiv i utjecaj C. Meuniera. Potom izvodi ciklus Ljubav, alegorijske skulpture u duhu simbolizma (Ljubav, Zavođenje, Život, Tragači za istinom, sve 1918–19), a 1920-ih okreće se intimističkim studijama ženskoga tijela te oblikuje ciklus drvenih reljefa (Plesačica, 1923) s likovima ljupkih, jednostavnih, secesijskih linija i stilizirane, ženske aktove i torza prigušene senzualnosti (Žena s rogom obilja, Žetelica, Klečeći akt, sve 1925), od kojih se posebice ističu dva stojeća akta s činelama iz Gradske kavane u Zagrebu (1925–31). U pol. 1930-ih vraća se literarno-alegorijskim prikazima (Poslije kupanja, 1935; Diana, 1943) i anatomskim studijama muškoga tijela u naglašenom pokretu te pod formalnim utjecajem A. Bourdellea oblikuje strijelca u više inačica (1936–37). Veliki dio njegova opusa čine portreti (Marija Ružička Strozzi, 1923; nekoliko portreta supruge, oko 1935; Karlo Mijić, 1935/40; Apotekar Brodjovin, 1936; A. Gavranić, 1936; Željko Mažuranić, 1936). Oblikovao je i više nadgrobnih spomenika na zagrebačkom Mirogoju (skulptura Madone s Isusom, idealizirane ljepote i klasičnih proporcija, u kapelici obitelji Rabus, 1927; reljef za spomenik glumca Josipa Papića, 1928; skulptura žene koja kleči za grob B. Šuleka, 1928) te spomen-ploče i plakete (Vatroslav Lisinski, 1919; Žena s ogledalom, 1920–1925; Portret mlade djevojke, 1921; Majka i kći, 1922–30; Stjepan Radić, 1924–26; Šandor pl. Aleksander, 1928; Edo Šen, 1962, u auli Arhitektonskoga fakulteta). Sudjelovao u natječajima za spomenik kralju Petru u Sarajevu i kovani novac Kraljevine Jugoslavije (oboje 1937) te za spomenik palim ratnicima na Mirogoju (1939). U Zagrebu izlagao samostalno 1918. i 1928, a 1999. priređena mu je retrospektivna izložba. Djela su mu izlagana na Izložbi umjetnika iz BiH (Sarajevo 1917), izložbama »Lade« (Rijeka 1918, Zagreb 1920, Osijek 1921, Beograd 1922), Izložbi jugoslavenskih umjetnika u Parizu (1919), Međunarodnoj izložbi dekorativne umjetnosti (Pariz 1925, 1935), na izložbi Pola vijeka hrvatske umjetnosti (Zagreb 1938–39), Godišnjoj izložbi hrvatskih umjetnika (Zagreb 1940), izložbama Hrvatski umjetnici u NDH (Zagreb 1941–1943) i Hrvatska umjetnost (Beč, Berlin 1943), izložbama ULUH-a (od 1946), Suvremena medalja u Hrvatskoj (Zagreb 1969), Lik žene u suvremenom hrvatskom kiparstvu (Zagreb 1979), na izložbama Kiparsko stvaralaštvo Proljetnog salona i »Lade« (Borovo 1981) i Umjetnost BiH 1924–1945 (Sarajevo 1985). Nalaze se u Gliptoteci HAZU i MG u Zagrebu te Narodnom muzeju u Beogradu i Umjetničkoj galeriji BiH u Sarajevu.

LIT.: I. Baljić (Bohem): Naši mladi umjetnici. Hrvatski dnevnik, 5(1910) 2. XI, str. 2. – V. Lunaček: Izložba umjetničke škole. Obzor, 57(1916) 18. VII, str. 2. – B. J.: Umjetnička izložba u Sarajevu. Hrvatska njiva, 1(1917) 3, str. 647–648. – I. Kršnjavi: Izložba kipara Roberta Jeana. Narodne novine, 84(1918) 22. V, str. 3. – V. Lunaček: Izložba Roberta Jeana. Obzor, 59(1918) 25. V, str. 2. – V. Dvorniković (Vl. Dć.): O umjetnosti Roberta Jeana-Ivanovića. Jugoslavenska njiva, 3(1919) 46, str. 738–739. – A. Schneider: Robert Jean. Savremenik, 14(1919) 2, str. 109. – V. Lunaček: Rad naših umjetnika. Obzor, 61(1920) 12. IX, str. 1. – Isti: XV izložba »Proljetnog salona«. Ibid., 63(1922) 19. X, str. 1. – A. Jiroušek (A. J.): Robert Jean-Ivanović. Vijenac, 1(1923) I/7, str. 129, 133, 137–138. – I. Pasarić (Connaisseur): Robert Jean-Ivanović. Riječ, 24(1928) 289, str. 3. – A. Novak (n.): Kipar Robert Jean Ivanović u Splitu. Novo doba (Split), 19(1936) 220, str. 9. – A. Mandl: U atelieru našeg majstora Roberta Jeana Ivanovića. Novosti, 31(1937) 354, Pr., str. 32. – V. Maleković: Mirogoj, galerija umjetnina. U: Mirogoj Zagreb. Zagreb 1974, 65. – B. Gagro: Hrvatska skulptura građanskog perioda. U: Jugoslovenska skulptura 1870–1950 (katalog izložbe). Beograd 1975, 40, 231–232. – M. Radić: Skulptura. U: Umjetnost Bosne i Hercegovine 1894–1923 (katalog izložbe). Sarajevo 1978. – V. Zlamalik: Memorijal Ive Kerdića (katalog izložbe). Osijek–Zagreb 1980, 77–78. – V. Mažuran-Subotić: Plakete Roberta Jeana Ivanovića. Numizmatičke vijesti, 32(1990) 43, str. 75–79. – Z. Vrkljan: Sjećanja. Zagreb 1995, 35, 115, 128–130. – G. Gamulin: Hrvatsko kiparstvo XIX. i XX. stoljeća. Zagreb 1999, 188–192. – V. Mažuran-Subotić: Kiparstvo Roberta Jeana Ivanovića kao jedna od trajnih veza Zagreba i Sarajeva. Hrvatska misao, 3(1999) 10, str. 55–59. – Ista: Robert Jean Ivanović (katalog izložbe s potpunijom bibliografijom). Zagreb 1999. – A. Vranković: Dostojanstveni povratak Roberta Jeana-Ivanovića. Hrvatsko slovo, 5(1999) 4. VI, str. 20. – Sveučilište u Zagrebu – Arhitektonski fakultet, 1919./1920.–1999./2000. Zagreb 2000. – Potpunija lit. do 1941. u: Bibliografija rasprava i članaka JLZ, 12. Zagreb 1977.  
 
Vesna Mažuran-Subotić (2005)