Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

BARIŠIĆ, Slaven, fizičar (Pleternica, 26. I 1942). Diplomirao teorijsku fiziku na Sveučilištu u Zagrebu (1964), postigao doktorat III stupnja (1968) i doktorat znanosti (Doctorat d’Etat, 1971) na Faculté des Sciences, Université de Paris u Orsayu. Nastavnik Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu; 1972–1976. docent, od 1976. izvanredni profesor. Suradnik je Instituta za fiziku Sveučilišta u Zagrebu (od 1965). Za boravka u Francuskoj (1966–1972) u istraživačkoj grupi prof. J. Friedela počeo je rad na objašnjenju ponašanja temperature supravodljivoga faznog prijelaza u slitinama prijelaznih metala (Physical Review Letters, New York 1967, 19; 1970, 25; Solid State Communications, New York 1969, 7), a zatim samostalno formulirao aproksimaciju čvrste veze jezikom teorije mnoštva čestica, uključivši elektron-fonon vezanje (Annale de Physique, Pariz 1972, 7; Physical Review, New York 1972, 5). Zajedno sa suradnicima u Institutu za fiziku Sveučilišta u Zagrebu primjenjuje svoju teoriju objašnjavajući strukturne nestabilnosti legura tipa V3Si i njihovu anomalno visoku temperaturu supravodljivog prijelaza, kao i neka općenitija svojstva čvrstog stanja, posebno jednodimenzijskih sistema (Journal of Physics, London 1973, 6; Physical Review, 1973, 8; Journal de Physique, Pariz 1975, 36; 1977, 38; 1978, 39; Physical Review Letters, 1976, 37; Physics Letters, Amsterdam 1976, 56). Svoju teoriju fonon-elektron interakcije u aproksimaciji čvrste veze izlagao je u inozemstvu (Engleska, SAD, Italija, Francuska, DR Njemačka, Poljska, Mađarska). Dobio je Nagradu »Ruđer Bošković« (1976).

LIT.: D. Đ.: Uz dodjelu nagrade »Ruđer Boškovića dru Slavenu Barišiću. Njegov svijet fonona i elektrona. Oko, 4(1976) 20.V.

 
Krešimir Adamić (1983)