BAROMIĆ, Blaž

BAROMIĆ, Blaž (Baromov sin), glagoljaški pisar i tiskar (Vrbnik, poslije 1440 — Senj, poslije 1505). Prvi podatak o njemu nalazi se u glagoljskom brevijaru koji je kao đakon počeo prepisivati »Lêt gospodnih 1460. mêseca pervara … i poče ga Blaž žakan dominu Mavru za nega pinezi«. Prvu je misu služio 27. listopada 1471. u Vrbniku (»… služi pop Blaž’ Baromov sin mladu misu«), po čemu se zaključuje da je u Vrbniku i rođen, a to i on sâm potvrđuje u eksplicitu Spovidi općene. (U jednom natpisu u Senju iz 1496. spominje se »domino Blasio de Besca«, tj. iz Baške, a u Baški je u XV i XVI st. potvrđeno prezime B.) U razdoblju od 1484. do 1505. bio je B. u Senju kanonik i pravni zastupnik senjskog biskupa i kaptola (pred modruškim biskupom fra Antunom 22. X 1484, 11. IV 1485. i 5. VI 1495). U međuvremenu boravi 1493. u Veneciji gdje uči tiskarstvo, priređuje tekst te u tiskari Andrije de Torresanisa de Asula nadzire rezanje glagoljskih slova i tiskanje, a provodi i korekture Brevijara (544 lista). Knjiga sadrži kalendar, psaltir, brevijar (dnevni časovi) pod naslovom Početie brviela po zakonu rimskoga dvora te nekoliko misnih i obrednih obrazaca. Na kraju je zapis: »Svršenie brviêli hrvackih … korežani po pre Blaži Baromići, kanoniki crikve sen’ske«. Ta je knjiga treća po redu hrvatskoglagoljska inkunabula, a ujedno je to i drugo izdanje Brevijara u kojem se nalazi tradicionalan tekst Rimskoga brevijara na staroslavenskom jeziku hrvatske redakcije. Poznato je 5 primjeraka te edicije (dva u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu, jedan u Državnoj biblioteci u Münchenu, jedan u Biblioteci Parma u Schwarzau u Austriji i jedan nekatalogizirani primjerak u Sibiu, Muzej Brukenthal, Rumunjska). Na povratku u Senj iste godine B. je donio glagoljsku tiskaru i u kolovozu 1494, u društvu arhižakna Silvestra Bedričića i žakna Gašpara Turčića, izdaje Rimski misal, četvrtu hrvatskoglagoljsku inkunabulu (214 listova). Misal sadrži tradicionalni tekst rimske crkve na staroslavenskom jeziku hrvatske redakcije (jedini potpuni primjerak nalazi se u Nacionalnoj knjižnici Széchenyi u Budimpešti, a nepotpuni u franjevačkoj biblioteci konventualaca u Cresu, identificiran 1982. i u Publičnoj knjižnici u Lenjingradu). God. 1496. tiskao je B. Spovid općenu, djelo talijanskog pisca Michelea Carcana poznato pod naslovom Confessionale, a koju je na hrvatskočakavski dijalekat glagoljskim slovima preveo Jakov Blažiolović. Na kraju knjige u kolofonu stoji: »Ja popъ Blažъ Baromovъ sinъ z Vrbnika štampah ovu Spovidъ a stumači ju s knigъ latinskihъ počtovani gospodinъ Êkovъ Blažiolovićъ na letъ gospodnih 1496 aprila 25 danъ«. Jedini se primjerak Spovidi čuva u samostanu franjevaca trećoredaca u Zagrebu. To je ujedno sve što se zna o izravnoj Baromićevoj tiskarskoj djelatnosti, iako se on spominje još i kasnije: 1503, kad u ime senjskog kaptola u Lagodušićima preslušava svjedoke zbog zlodjela kneza Mihovila, i 1505. kad preslušava svjedoke u sporu oko desetine između Otočačke i Senjske biskupije. — Glagoljska slova Torresanisove i senjske tiskare različita su, jedino ih povezuje posebna (Baromićeva) lomljena tehnika horizontalnih ligatura, a s njegovim rukopisnim Brevijarom iz 1460. isti elementi i način oblikovanja glagoljskih inicijala. On je prvi poznati tiskar i osnivač glagoljske tiskare na domaćem tlu, u kojoj je objavljen mali repertorij od 7 glagoljskih knjiga.