Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

BAROMIĆ, Blaž (Baromov sin), glagoljaški pisar i tiskar (Vrbnik, poslije 1440 — Senj, poslije 1505). Prvi podatak o njemu nalazi se u glagoljskom brevijaru koji je kao đakon počeo prepisivati »Lêt gospodnih 1460. mêseca pervara ... i poče ga Blaž žakan dominu Mavru za nega pinezi«. Prvu je misu služio 27. listopada 1471. u Vrbniku (»... služi pop Blaž’ Baromov sin mladu misu«), po čemu se zaključuje da je u Vrbniku i rođen, a to i on sâm potvrđuje u eksplicitu Spovidi općene. (U jednom natpisu u Senju iz 1496. spominje se »domino Blasio de Besca«, tj. iz Baške, a u Baški je u XV i XVI st. potvrđeno prezime B.) U razdoblju od 1484. do 1505. bio je B. u Senju kanonik i pravni zastupnik senjskog biskupa i kaptola (pred modruškim biskupom fra Antunom 22. X 1484, 11. IV 1485. i 5. VI 1495). U međuvremenu boravi 1493. u Veneciji gdje uči tiskarstvo, priređuje tekst te u tiskari Andrije de Torresanisa de Asula nadzire rezanje glagoljskih slova i tiskanje, a provodi i korekture Brevijara (544 lista). Knjiga sadrži kalendar, psaltir, brevijar (dnevni časovi) pod naslovom Početie brviela po zakonu rimskoga dvora te nekoliko misnih i obrednih obrazaca. Na kraju je zapis: »Svršenie brviêli hrvackih ... korežani po pre Blaži Baromići, kanoniki crikve sen’ske«. Ta je knjiga treća po redu hrvatskoglagoljska inkunabula, a ujedno je to i drugo izdanje Brevijara u kojem se nalazi tradicionalan tekst Rimskoga brevijara na staroslavenskom jeziku hrvatske redakcije. Poznato je 5 primjeraka te edicije (dva u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu, jedan u Državnoj biblioteci u Münchenu, jedan u Biblioteci Parma u Schwarzau u Austriji i jedan nekatalogizirani primjerak u Sibiu, Muzej Brukenthal, Rumunjska). Na povratku u Senj iste godine B. je donio glagoljsku tiskaru i u kolovozu 1494, u društvu arhižakna Silvestra Bedričića i žakna Gašpara Turčića, izdaje Rimski misal, četvrtu hrvatskoglagoljsku inkunabulu (214 listova). Misal sadrži tradicionalni tekst rimske crkve na staroslavenskom jeziku hrvatske redakcije (jedini potpuni primjerak nalazi se u Nacionalnoj knjižnici Széchenyi u Budimpešti, a nepotpuni u franjevačkoj biblioteci konventualaca u Cresu, identificiran 1982. i u Publičnoj knjižnici u Lenjingradu). God. 1496. tiskao je B. Spovid općenu, djelo talijanskog pisca Michelea Carcana poznato pod naslovom Confessionale, a koju je na hrvatskočakavski dijalekat glagoljskim slovima preveo Jakov Blažiolović. Na kraju knjige u kolofonu stoji: »Ja popъ Blažъ Baromovъ sinъ z Vrbnika štampah ovu Spovidъ a stumači ju s knigъ latinskihъ počtovani gospodinъ Êkovъ Blažiolovićъ na letъ gospodnih 1496 aprila 25 danъ«. Jedini se primjerak Spovidi čuva u samostanu franjevaca trećoredaca u Zagrebu. To je ujedno sve što se zna o izravnoj Baromićevoj tiskarskoj djelatnosti, iako se on spominje još i kasnije: 1503, kad u ime senjskog kaptola u Lagodušićima preslušava svjedoke zbog zlodjela kneza Mihovila, i 1505. kad preslušava svjedoke u sporu oko desetine između Otočačke i Senjske biskupije. — Glagoljska slova Torresanisove i senjske tiskare različita su, jedino ih povezuje posebna (Baromićeva) lomljena tehnika horizontalnih ligatura, a s njegovim rukopisnim Brevijarom iz 1460. isti elementi i način oblikovanja glagoljskih inicijala. On je prvi poznati tiskar i osnivač glagoljske tiskare na domaćem tlu, u kojoj je objavljen mali repertorij od 7 glagoljskih knjiga.

LIT.: Oskar Ásbóth: Das zu Zengg im Jahre 1494 gedruckte glagolitische Missale. Archiv für slavische Philologie, 19(1897) 1/2, str. 214–229. — Đuro Šurmin: Hrvatski spomenici, 1. Zagreb 1898, 300, 305. — Vatroslav Jagić: Hrvatska glagolska književnost (uvod u: Branko Vodnik, Povijest hrvatske književnosti). Zagreb 1913, 37 i 39. — Petar Kolendić: Karaćolov »Quadragesimale« u srpskohrvatskom prevodu. Godišnjak Skopskog filozofskog fakulteta, 1(1930) str. 172. — Gesamtkatalog der Wiegendrucke. Leipzig 1932, V, br. 5171; 1934, VI, br. 6127. — Mirko Breyer: Senj – kolijevka hrvatskog tiskarstva. Zagreb 1940, 53–55. — Vjekoslav Štefanić: Jedna hrvatskoglagoljska inkunabula iz god. 1491. Rad JAZU 1951, 285, str. 53–59. — Isti: Oporuka Matija Baromića od god. 1527. Radovi Staroslavenskog instituta, 1955, 2, str. 231–234. — Josip Badalić: Inkunabule u Narodnoj Republici Hrvatskoj. Zagreb 1952, 23, 79 (br. 267) i 85 (br. 308). — Isti: Le prime stamperie in terra iugoslava e Venezia. Ricerche slavistiche (Roma) 1959, III str. 133–138. — Isti: Karakter i struktura najstarije jugoslavenske štampe (XV-XVI st). Umjetnost riječi, 3(1959) 1/4, str. 21–38. — Vjekoslav Štefanić: Glagoljski rukopisi otoka Krka. Zagreb 1960, 339 i 354. — Valentin Putanec: Prilozi za proučavanje hrvatskih antroponima: 1. Baromov, Barom, Barum, Baromić; 2. Zuvela, Žuvela, Žuvelić. Filologija, 3(1962) str. 125–137. — Marija Pantelić: Glagoljski brevijar popa Mavra iz godine 1460. Slovo, 1965, 15/16, str. 106–107. — P. Olteanu: Sur les anciennes oeuvres croato-glagolitiques chez les Roumains. Ibid, 1971, 21, str. 282–285. — Marija Pantelić: Kulturni ambijent djelovanja Blaža Baromića, pisca i štampara glagoljskih knjiga. Senjski zbornik, 6(1975) str. 31–43. — Anica Nazor: Zagreb, riznica glagoljice. Katalog izložbe. Zagreb 1978, 62–67. — A. Benvin: U Cresu pronađen Senjski glagoljski misal (1494). Zvona, 20(1982) 6(178) str. 3.

 
Marija Pantelić (1983)