JELENA

traži dalje ...

JELENA (Helena), kraljica (? — ?, 976). Supruga kralja Mihajla Krešimira II. i majka kralja Držislava Stjepana. Prema kroničaru Tomi Arhiđakonu sagradila je i obdarila crkve sv. Marije i sv. Stjepana na Otoku u Solinu. U atriju Svetoga Stjepana bila je pokopana sa suprugom, a još u XIII. st. solinski su benediktinci obilježavali spomen na nju. God. 1898. otkrio je F. Bulić krhotine Jelenine nadgrobne ploče s epitafom u kojem je opisana kao »majka siročadi i zaštitnica udovica«. Epitaf je vrijedan povijesni spomenik, jer su u njem prvi put u kamenu zabilježeni vladarski naslov rex i genealoški podatci o vladarskoj dinastiji, a prožet je i poetičnim stilom. Na temelju natpisa s epitafa F. Šišić vidi Jelenu kao samostalnu vladaricu u razdoblju između vladavine njezina muža i sina, odn. L. Katić kao mirovnu posrednicu u vrijeme borba između muža i Miroslava. Bulić drži da se prije smrti odrekla prijestolja, a A. Jadrijević ističe da se potom povukla u samostan. Pretpostavka o njezinu podrijetlu iz roda zadarskih Madijevaca nema čvršću podlogu u izvornoj građi.

LIT.: F. Rački: Thomas Archidiaconus, Historia Salonitana. Zagrabiae 1894, 55 (hrv. prijevod Kronika. Split 1977, 54). — F. Bulić: Nadgrobni natpis hrvatske kraljice Helene u Solinu. Vjesnik Hrvatskoga arheološkoga društva, NS 3(1898) str. 19–24. — Isti: Izvještaj pete glavne skupštine »Bihaća«. Ibid., NS 5(1901) str. 193–194, 198; Izvještaj. Ibid., str. 201, 203–206, 208–209, 213–227. — V. Tomašić: Nekoliko riječi o danu pokopa hrvatske kraljice Jelene (god. 976. po Kr.). Bulletino di archeologia e storia dalmata, 25(1902) 1/3, str. 38–40. — F. Šišić: Genealoški prilozi o hrvatskoj narodnoj dinastiji. Vjesnik Hrvatskoga arheološkoga društva, NS 13(1913–14) str. 14, 49–54, 56–58, 63–64. — Isti: Priručnik izvora hrvatske historije, I/1. Zagreb 1914, 126–129. — L. Katić: Zadužbina hrvatske kraljice Jelene na Otoku u Splitu. Rad JAZU, 1955, 306, str. 192–201. — A. Jadrijević: Latinski stihovi u natpisima starohrvatskog doba. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 60(1958) str. 78, 86–89. — Ž. Rapanić: Mater (pater) pupillorum tutorque viduarum. Izdanja Hrvatskog arheološkog društva, 1978, 3, str. 83–90. — D. Rendić Miočević: Neke epigrafsko-onomastičke značajke epitafa kraljice Jelene. (U povodu tisuće obljetnice natpisa). Arheološki radovi i rasprave, 8–9(1982) str. 219–231. — F. Bulić: Izabrani spisi. Split 1984, 573, 576, 579–580, 584–585, 589–601, 605–609, 614. — M. Suić: Prilog tumačenju natpisa kraljice Jelene. Starohrvatska prosvjeta, S III, 1984, 14, str. 15–39. — N. Budak: Prva stoljeća Hrvatske. Zagreb 1994. — V. Delonga: Latinski epigrafički spomenici u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj. Split 1996. — F. Šanjek: Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. Zagreb 1996. — Hrvatska i Europa, 1. Zagreb 1997. — R. Katičić: Litterarum studia. Zagreb 1998. — Ž. Rapanić: Ponovno o epitafu kraljice Jelene. Opuscula archaeologica, 23–24(1999–2000) str. 309–315.
 
Zrinka Nikolić (2005) 

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

JELENA. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 23.4.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/136>.