JELENA

JELENA (Elena, Elina, Ellena, Gruba, Helena, Jelena Gruba), kraljica (?, o. pol. XIV. st. — ?, nakon 18. III. 1399). Nakon stručnih prijepora o problemu kraljica Jelene i Grube, u novijim djelima prevladava mišljenje V. Klaića da je Gruba narodno ime odn. nadimak Jelene, žene i nasljednice bosanskoga kralja Stjepana Dabiše, koje je upotrebljivala nakon zbacivanja s prijestolja 1398. Bilo je, međutim, i drukčijih mišljenja, npr. G. Čremošnik je Grubu identificirao s Kujavom, ženom kralja Stjepana Ostoje. Danas se u povijesnoj literaturi nju, jedinu poznatu bosansku kraljicu, obično naziva Jelenom Grubom. O njezinu podrijetlu nema pouzdanih podataka. Prema F. Šišiću i M. Perojeviću ona »bez sumnje« potječe iz neke domaće velikaške obitelji, a M. Gecić njezinim rođacima naziva humsku vlastelu Nikoliće i Radivojeviće. Prvi se put J. kao Dabišina žena i kraljica spominje u ispravi od 17. VII. 1392. kojom je kralj u Lušcima na području sjeverozapadne Bosne, gdje je s njim »va čestitoi voi(s)ci kra(le)v’stva mi u Dol’njih Kraih’« i ona bila, potvrdio Dubrovčanima trgovačke povlastice svojih prethodnika. Sudjelovala je u donošenju njegovih odluka. Tako Dabiša u ispravama od 17. VII. 1392. i 29. IX. 1393. ističe da se savjetovao s »b(o)goljubimo(m) g(os)poio(m) b(o)godarovan’no(m) mi kraljico(m) ky(r) Elino(m)«, a kralj Žigmund u ispravi od 11. VII. 1394. naglašava kako mu se knez Vukmir Semković s braćom, Dabišinom i Jeleninom privolom i voljom, pismom obvezao na vjernost te da će ga nakon Dabišine smrti priznati svojim zakonitim vladarom. Na vijest o smrti bosanskoga kralja 8. IX. 1395. Žigmund je pokušao omesti Jelenino ustoličenje, jer se sam nadao zavladati Bosanskim Kraljevstvom. Protivno tom nastojanju, njezin izbor podupirali su najmoćniji bosanski velikaši, vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić, knez Pavao Radinović, vojvoda Sandalj Hranić i Juraj Radivojević. Nakon stupanja na prijestolje, najvjerojatnije već u rujnu 1395, J. je do polovice prosinca uspjela konsolidirati svoj položaj. S Dubrovnikom je bila u dobrim odnosima. Dubrovčani su joj tako na njezine zahtjeve redovito isplaćivali godišnje dohotke (mogoriš), posljednji u ožujku 1398, a polovicom svibnja 1397. dokinula je carine na Maslini i u Slanom. Između 3. travnja, kada je zahvaljivala Dubrovčanima na poslanom dohotku, i 10. svibnja 1398, kada se u Dubrovniku znalo da je Stjepan Ostoja novoizabrani kralj Bosne, J. je detronizirana i nakon toga više se ne spominje pod svojim vladarskim imenom. Iako je u pismu Dubrovčanima od 5. III. 1399. potpisana kao »kralica Gruba«, nije titulirana vladarskim naslovom »po milosti Božjoj kraljica Srbljem, Bosni i k tomu«, kao što su to u svojem odgovoru od 18. ožujka učinili Dubrovčani. Potom joj se u izvorima gubi svaki trag. D. Mandić upozorava na mogućnost da je uskoro umrla od zarazne bolesti, koja je tada harala u Zahumlju i dubrovačkim predjelima. Za Jelenine vladavine u Bosni je pun zamah dobilo osamostaljivanje vlastele u njihovim zemljama, zbog čega je bilo unutarnjih trvenja i sukoba, osobito 1398, a J. nije bila kadra suzbiti takav proces i braniti ugroženu središnju vlast.