Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

JELIČIĆ, Živko, pripovjedač, kritičar i esejist (Split, 7. VI. 1920 – Split, 23. II. 1995). Klasičnu gimnaziju završio u Splitu 1938, u Zagrebu studirao pravo 1938–41. te od 1945. na Filozofskom fakultetu narodni jezik i književnost diplomiravši 1952. God. 1943–45. u partizanima. Glavni urednik nakladničke kuće »Novo pokoljenje« (poslije »Mladost«) 1945–53, od 1953. do umirovljenja 1978. predavao književnost na Pedagoškoj akademiji u Splitu. Bio je odgovorni urednik časopisa Mogućnosti (1954–80). Pjesme, eseje, kritike, novele i ulomke iz romana objavljivao u novinama i časopisima Republika (1947, 1949–53, 1955, 1958, 1960, 1968–69), Izvor (1948), Hrvatsko kolo (1950–51, 1953), Vjesnik (1950–53, 1971), Narodni list (1951, 1953), Slobodna Dalmacija (1952–59, 1961, 1963, 1968), Mogućnosti (1954–64, 1966–72, 1975, 1977–78, 1980–84, 1986–88), Vidik (1954, 1962, 1969), Književne novine (1959), Forum (1962–65, 1968, 1971, 1973), Zadarska revija (1964), Telegram (1965, 1967). U književnosti se javlja poezijom, uglavnom ideološkom (zbirke Bijeli kum, 1945. i Koliba u inju, 1950). Njegova fikcionalna proza dijeli značajke francuskoga novoga romana – objektivizirani opis, razvučenu naraciju, gomilanje predmeta i slučajnih likova u pripovjednom prostoru, dugo zadržavanje na detaljima i destrukciju fabulativnoga i temporalnoga sloja. Prvi roman, Mlaka koža (1960), satira je građanske političke elite prije II. svjetskoga rata. Radnja sljedećega romana, Staklenko (1964), potpuno je podređena unutarnjemu proživljavanju protagonista – pisca, sporedni likovi umetnuti su u asocijativni tijek psihološke analize pa roman, uobličen usporenom, isjeckanom i paraleliziranom radnjom ostvaruje suptilnu napetost neskladnih odnosa likova i njihovih svjetova: intelektualističkoga i pučkoga. Ljetnih večeri (1966), Šašava luna (1973) i Balada o kostima (1988) čine romanesknu trilogiju (Splitski triptih) pisanu u prvom licu, okvirno odredljivu sintagmom razvojnoga romana, ali bez rekonstruiranja pripovjedačeva (i protagonistova) djetinjstva i mladenaštva već njihova predstavljanja kao trajne sadašnjosti. Mješavina književnoga jezika i čakavskoga izraza u opisima, pripovijedanju i dijalozima, s rečenicom zasnovanom na izravnim zapažanjima, poredbama, hiperbolama, aluzijama i metaforama te bogatom leksiku, uspostavlja međuodnose likova i težnju za varijabilnom predodžbom predmetne zbilje kao temeljne interese tih djela. Osim minucioznoga seciranja psihe junaka, romani mu se odlikuju ironijom i sarkazmom, ali i oniričkom sastavnicom, odmacima u snovito i halucinantno te grotesknim slikama i postupcima, a označeni su i kao primjer strukturalističkoga romana u hrvatskoj književnosti (C. Milanja). Značajke romana imaju i novele skupljene u knjigama Gola Julija (1981) i Posljednji bizantski car (1985). Kritike i eseje o starijim i novijim hrvatskim književnicima skupio je u knjigama Lica i autori (1953), Usput (1967) i Eseji (1984). Priredio je izbor iz djela M. Držića (Izbor. Zagreb 1963), o kojem je objavio esej Marin Držić, pjesnik dubrovačke sirotinje (1950) te monografiju Marin Držić Vidra (1958), u koju je uključio i prerađene dijelove planiranoga romana o Držiću. Također je priredio izabrana djela M. Uvodića Splićanina, Đ. Vilovića i D. Anđelinovića (Izabrana djela. Zagreb 1968) te urednički potpisao više desetaka knjiga u izdanju Splitskoga književnoga kruga, kojemu je bio jedan od pokretača i član uredništva 1976–95. Pisao je i filmske scenarije (Nedjelja L. Zafranovića, 1969; Bablje ljeto N. Tanhofera, 1970; Prijeki sud B. Ivande, 1978, prema motivima Šašave lune, zajedno s redateljem); prva dva skupio je u knjizi Balada o djevcu (1971). Pjesme i proza prevođene su mu na engleski, francuski, mađarski, makedonski i slovenski jezik. Od 1965. izvanredni i od 1983. redoviti član JAZU (HAZU).

DJELA: Bijeli kum. Split 1945. – Koliba u inju. Zagreb 1950, 19772. – Marin Držić, pjesnik dubrovačke sirotinje. Zagreb 1950. – Knjiga pjesama. Zagreb 1952. – Lica i autori. Zagreb 1953. – Kap stida. Zagreb 1957. – Marin Držić Vidra. Beograd 1958, Zagreb 1961. – Mlaka koža. Zagreb 1960. – Staklenko. Zagreb 1964, 19682. – Ljetnih večeri. Zagreb 1966. – Usput. Zagreb 1967. – Balada o djevcu. Split 1971. – Šašava luna. Zagreb 1973. – Na ledini sna. Split 1976. – Izabrana djela. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 150. Zagreb 1980. – Gola Julija. Zagreb 1981, 19872. – Eseji. Split 1984. – Posljednji bizantski car. Zagreb 1985. – Balada o kostima. Zagreb–Split 1988. – Splitski triptih. Split 1991.
 
LIT.: (Prikazi knj. Knjiga pjesama): M. I. Bandić, Krugovi, 2(1953) 5, str. 466–470. – Š. Vučetić, Republika, 9(1953) 11, str. 954–956. – K. Špoljar: Živko Jeličić, Lica i autori. Ibid., 3(1954) 2, str. 151–154. – (Prikazi knj. Kap stida): T. Lalin, Slobodna Dalmacija, 15(1957) 19. III, str. 4. – N. Simić, Republika, 13(1957) 10, str. 30. – K. Špoljar, Literatura, 1(1957) 4, str. 412–414. – M. Vaupotić, Izraz, 1(1957) II/7–8, str. 116–118. – V. Vučetić: Marin Držić Vidra. Slobodna Dalmacija, 16(1958) 20. XII, str. 4. – (Prikazi knj. Mlaka koža): T. Lalin, Slobodna Dalmacija, 19(1961) 29. VII, str. 4. – K. Špoljar, Republika, 17(1961) 3, str. 30. – P. Šegedin, Forum, 1(1962) 4, str. 554–558. – (Prikazi knj. Ljetnih večeri): T. Lalin, Slobodna Dalmacija, 24(1966) 17. VI, str. 5. – K. Špoljar, Republika, 22(1966) 11, str. 468. – Đ. Šnajder: Uvod u najnoviju hrvatsku prozu. Zagreb 1971, 237–238. – K. Špoljar: Šašava luna. Republika, 30(1974) 5/6, str. 541. – N. Disopra: Književni zapisi, 2. Split 1976. – V. Pavletić: Predgovor. U: Izabrana djela. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 150. Zagreb 1980, 7–40. – N. Mihanović: Jeličićev veristički pripovjedni iluzionizam. Forum, 25(1986) 5/6, str. 700–712. – M. Prelas: Oslobođena lica (kreiranje lica u opusu Živka Jeličića). Mogućnosti, 37(1990) 7/8, str. 657–667. – (Nekrolozi): B. Džebić, Vjesnik, 56(1995) 24. II, str. 35. – M. Prelas, Mogućnosti, 42(1995) 4/6, str. 199–201. – T. Sabljak, Ljetopis HAZU, 1995, 99, str. 283–284. – C. Milanja: Hrvatski roman 1945.–1990. Zagreb 1996. – T. Sabljak: Prstaci i minijature. Vijenac, 7(1999) 146, str. 24. – K. Nemec: Povijest hrvatskog romana od 1945. do 2000. godine. Zagreb 2003.
 
Jagna Pogačnik i Bruno Kragić (2005)