BAŠIČEVIĆ, Dimitrije Mića

BAŠIČEVIĆ, Dimitrije Mića, povjesničar umjetnosti i slikar (Šid, 14. III 1921). Sin slikara naivca Ilije Bašičevića Bosilja. Studirao je povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (diplomirao 1949, doktorirao tezom Sava Šumanović, 1956). Radio je u Modernoj galeriji JAZU i Gradskoj galeriji Zagreba (upravitelj Galerije primitivne umjetnosti). Član je AICA (Association internationale des critiques d’art), organizacijskog odbora Nove tendencije te uredništva revije Bit. — Bavi se slikarstvom u grupi Gorgona. Samostalno je izlagao na: a no 6 – No Story (Zagreb 1964), Katolička porta (Novi Sad 1972), Atelje TD-Manifesti (Zagreb 1978), Energija, Galerija Dubrava (Zagreb 1979), Podroom, šidska teorija (Zagreb 1979), Prošireni mediji, retrospektiva (Zagreb 1981). Sudjelovao je i na skupnim izložbama: Bitef – Atelje 212 (Beograd 1968), Nove tendencije – No art (Zagreb 1969), Nauka i društvo – Društvo bez umjetnosti (Herceg-Novi 1969), Galerija suvremene umjetnosti (Zagreb 1977), Mönchen-Gladbach (Städtisches Museum 1977). Piše eseje, likovne prikaze i kritike, pretežno o suvremenoj umjetnosti i umjetnicima, često pod pseudonimom Mangelos: Kolo (1952), Naprijed (1952, 1953), Krugovi (1953, 1954, 1956), Vjesnik (1953, 1954, 1955), Čovjek i prostor (1954), Borba (1955), Kulturni radnik (1956), Oko (1973), Studentski list (1980). Autor je predgovora katalozima izložaba: J. Knjazović (Zagreb 1962), Foto San Francisco (Zagreb 1977), Ivan Kukuljević i fotografija (Zagreb 1978), Sedam stoljeća slikarske baštine (Zagreb 1978), Nova fotografija (Zagreb, Beograd i Maribor 1979/1980), Salon Muzeja savremene umetnosti (Maribor 1980), Miodrag Đorđević – Luminokineti (Zagreb 1980), Braća Brkan (Zagreb 1980), Fotografija kao medij (Zagreb 1981), Ulrike Rosenbach (Zagreb 1981).