BÁTHORY

traži dalje ...

BÁTHORY, ugarska plemićka obitelj iz roda Gút-Keled, koje je ogranak Báthory de Ecséd imao posjede u srednjovjekovnoj Hrvatskoj. God. 1477, kad je izumro rod Morovićkih, dao je kralj Matijaš Korvin njihova imanja – kaštel Raču (danas Sremska Rača) s posjedom na obje obale Save te kaštel Karlovce (castellum Karom, danas Sremski Karlovci) – kraljevskom sucu Stjepanu (umro 1493). Prema C. Eubelu, njegova brata Nikolu (oko 1440–1506), iz humanističkog kruga na dvoru Matijaša Korvina, potvrdio je papa Siksto IV 8. I 1473. za srijemskog biskupa (M. Gašić navodi da je izabran 1469, ali je i dalje boravio na kraljevskom dvoru, gdje se i 1471. spominje kao izabrani srijemski biskup), a 22. IV 1476. za váckog. Za biskupovanja u Vácu, povjerio je graditelju i kiparu Jakovu Trogiraninu dogradnju, obnovu i ukrašavanje utvrde Nógrád (N. Istvánffy). Posjedi su ostali u obiteljskom vlasništvu do turskih osvajanja. Posljednji gospodar Karlovaca iz te obitelji bio je ugarski palatin Stjepan (umro 1531), sin Stjepanova brata Andrije. On je napustio Karlovce 1521, prije turske opsade Beograda, a poslije sukoba s četom Bali-bega Jahjapašića kod današnje Sremske Mitrovice. Palatin Stjepan bio je 1526–1531. posjednik vlastelinstva i grada Varaždina čije je građane smatrao svojim podložnicima i od njih ubirao novčane daće. God. 1490. obitelj je u Križevačkoj županiji dobila grad Zdence (Zdencz, Izdencz) s vlastelinstvom i trgovištima Donji i Gornji Zdenci (početkom XVI st. na tom su području trgovišta Zdenci i Sveti Pavao). I. Bojničić navodi da je posjed 1490. dodijeljen ogranku Báthory de Somlyó. Svi članovi obitelji B., navedeni u ispravama o tom posjedu (od 1495), bili su iz ogranka Báthory de Ecséd. Njegov vlasnik 1495–1517, zatim vlasnik posjeda Martin potok (Marthonpathaka, danas dio naselja Macute kod Voćina) i Zenthendre (kraj Gačišća kod Virovitice, do 1520) bio je vrhovni konjušnik Juraj, brat palatina Stjepana. God. 1495. Suvlasnik posjeda Martin potok bio je njihov treći brat Andrija, veliki župan Szathmárske županije. Njegovi sinovi, kraljevski sudac Andrija Bonaventura (umro 1566), Juraj i Nikola (umro 1585), naslijedili su 1551. po majci Katalin Rozgony (unuci Doroteje Toth Susjedgradske, posljednje iz ovog roda) dio susjedgradsko-stubičkog vlastelinstva. Andrija Bonaventura naveden je u spisima 1552–1564. kao suvlasnik tog posjeda.

LIT.: Iván Nagy: Magyarország családai czímerekkel. Pest 1857, 22. — Dezső Csánki: Körösmegye a XV-ik században. Budapest 1893. — Géza Csergheö: Der ungarische Adel. Nürnberg 1893. — Ivan Bojničić: Der Adel von Kroatien und Slavonien. Nürnberg 1899. — Josip Bösendorfer: Crtice iz slavonske povijesti. Osijek 1910. — Đuro Szabo: Sredovječni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji. Zagreb 1920, 49, 89, 145, 146. — Mita Kostić: Istorija Karlovaca (do god. 1713). Letopis Matice srpske, 98(1924) CCCII/1, str. 83, 84. — Josip Adamček: Susjedgradsko-stubičko vlastelinstvo uoči Seljačke bune 1573. Historijski zbornik, 1966–67, 19/20 str. 144–145, 147. — Isti i Ivan Kampuš: Popisi i obračuni poreza u Hrvatskoj u XV i XVI stoljeću. Zagreb 1976. — Josip Adamček: Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine XV do kraja XVII stoljeća. Zagreb 1980. — Nikola, biskup. — Nikola Istvanffy: Historiarum de rebus Ungaricis. Colonia Agrippinensis 1622, 623. — Conrad Eubel: Hierarchia catholica medii aevi, 2. Monasterii 1901, 262, 287. — Mirko Gašić: Brevis conspectus historicus dioecesium bosniensis-diacovensis et sirmiensis. Osijek 1944, 57. — Ivan Lucić: Povijesna svjedočanstva o Trogiru, 2. Split 1979, 1117.
 
Krešimir Nemeth (1983)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.

Kratice i simboli

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

BÁTHORY. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/1451>.