BATTARA

BATTARA, zadarska obitelj tiskara i nakladnika. Radili su i za potrebe Dalmatinske vlade te je njihovo poduzeće nosilo naziv, i »Vladina tiskara« (Librajo e Regio Stampatore). U najplodnijem razdoblju (1831–1873) u impresumu je označena kao Tiskara braće Battara. Tiskaru je osnovao Antonio Luigi, knjižar, tiskar i nakladnik (Zadar, 20. VI 1768 — Zadar, 14. V 1817). Otac mu se zvao Jerolim, a majka Katarina Torić. Kao knjižar spominje se prvi put 1798. Snabdijevao je vladine urede kancelarijskim priborom koji je prodavao i izvan Zadra. Oženio se Marinom, rođ. Anić. Godinama je bio jedini knjižar u gradu. Kad je u srpnju 1803. saznao da zadarski tiskar Domenico Fracasso kani napustiti grad, zatražio je od vlasti odobrenje za vođenje tiskarskog obrta, što mu je ugvorom i omogućeno, pa je već 21. listopada otvorio u Širokoj ul. tiskaru, tada jedinu u Zadru. Na početku je naumio izdavati tjedne novine pod nazivom Corriere Dalmata (1803), ali mu je vlada uskratila suradnju i potrebno odobrenje. Prvi u Hrvatskoj počeo je izdavati almanahe: 1804. Lunario di Zara (1806. pod nazivom Almanacco di Zara); 1813. Lunario zaratino; 1817. Almanacco provinciale della Dalmazia. Izdavao je i nekoliko prigodnih periodičkih publikacija, npr. 1807. Bollettino Dalmata, Estratto dalle Notizie Uffiziali di Macarsca. Da bi mogao tiskati upravno-političke novine Kraglski Dalmatin (1806–1810), glasilo francuske uprave u Dalmaciji, nabavio je dva nova stroja i potrebna slova. Radio je i za urede u pokrajini. God. 1806. tiskao je knjigu Antuna Kanižlića Bogoljubnost molitvena. Battarinu su tiskaru redovito pratile mnoge teškoće, ponajviše financijske, uvjetovane političkim prilikama u Dalmaciji (kraj mletačke uprave, prva austrijska vladavina, francuska uprava i druga austrijska vladavina), te činjenica da se zadarsko tiskarstvo tek počelo razvijati. Marina (Zadar, oko 1769 — Zadar, 18. V 1859). Uspješno je vodila tiskaru od 1817; u službenim se dopisima potpisivala kao Upraviteljica tiskare, Upraviteljica tvrtke Battara, a katkada kao Starateljica sinova svog muža A. L. Battare. Ozbiljnog je takmaca dobila 1823. u novoosnovanoj tiskari »Demarchi«. God. 1831. prepustila je posao sinovima Pietru i Francesku Napoleoneu, ali već 1826. Pietro vodi tiskaru kao njezin zamjenik, a ona se 1834. još spominje kao vlasnica. Pietro (Zadar, 20. IX 1804 — Zadar, 15. VII 1873) i Francesco Napoleone (Zadar, 13. VI 1809 — Zadar, 6. XII 1873). Tiskaru vode zajednički sve do smrti. Pietro je imao i glazbenih sklonosti. Kaže se, da je bio »appassionato suonatore di violino« i da je rado pomagao orkestar zadarskoga Starog kazališta (Il nobile teatro di Zara). Za njihove uprave radionica je doživjela najveći procvat; tiskana su mnoga vrijedna djela na hrvatskom i talijanskom jeziku, periodika, oglasi, leci, prigodne pjesme u obliku letaka, kao što je bilo uobičajeno, i pri čemu su tiskari pokazivali svoju umješnost. God. 1838. nabavili su ćirilska slova i preuzeli od Prettnerove tiskare u Karlovcu tiskanje almanaha Ljubitel’ prosvješčenija (od 1838) koji je izdavao Božidar Petranović. Tiskali su i izdali: Hektorovićevo Ribanje i ribarsko prigovaranje (1846), Kačićevu Korabljicu pisma svetoga (1857); ali je možda najveća njihova zasluga pokretanje i tiskanje Zore dalmatinske (1844–1849), prvoga književnog časopisa na hrvatskom jeziku u Dalmaciji. Izdavali su periodik L’agronomo raccoglitore (1850–1852) koji je imao hrvatski prilog (Težaški poučatelj). Njihova je tiskara raspolagala raznovrsnim ukrasima i ukrasnim pismom te se među tiskopisima opremom ističu Ljubitel’ prosvješčenija, Zora dalmatinska i djelo F. Carrare La Dalmazia deseritta sa 48 litografija u boji dalmatinskih narodnih nošnji što ih je prema različnim predlošcima konačno uobličio slikar Roberto Focosi. Nakon 1848. došli su u sukob s vlastima zbog preslobodnog tiska, a u doba političkih borbi između autonomaša i narodnjaka, opredijelili su se za autonomaše. Dobili su odobrenje za prodaju školskih knjiga u čitavoj Dalmaciji. Njihovom smrću tiskara je prešla u ruke nasljednika, a 1874. kupila ju je tvrtka »Vitaliani-Janković.«