JUKIĆ, Ivan Franjo

JUKIĆ, Ivan Franjo, pučki prosvjetitelj i publicist (Banja Luka, 8. VII. 1818 — Beč, 20. V. 1857). Gimnaziju završio u fojničkom franjevačkom samostanu 1835, u Zagrebu studirao filozofiju 1835–37, a teologiju u Veszprému 1837–40, potom u Dubrovniku, gdje je 1841. diplomirao nakon što se 1840. vratio u Bosnu s mišlju o podizanju ustanka. Zaređen 1842, svećenik je i učitelj u Fojnici 1842–43. i 1845–48, Kraljevoj Sutjesci 1843, Ivanjskoj 1844, Docu 1848–49, Varcar-Vakufu 1849–51. i Sarajevu 1851–52. Zauzimajući se za društveno-političku emancipaciju Bosne, povezao se s predstavnicima velikosrpske nacionalne ideje, a potom prihvatio upravu Omer-paše Latasa. Vjerujući u njegova reformska nagnuća, s G. Martićem mu je spjevao prigodnicu (Slavodobitnica svietlomu gospodaru Omer-paši, Zagreb 1851). U Beču je pak 1850. izložio promemoriju Želje i molbe kršćana Bosne i Hercegovine sa zahtjevima za gospodarskim, kulturnim, političkim i socijalnim reformama u Bosni. Promemoriju je objavio kao dodatak djelu Zemljopis i poviestnica Bosne 1851, nakon čega ga je Latas optužio za panslavizam, dao 17. I. 1852. zatvoriti te ga 3. V. poslao kao sužnja u Carigrad. Oslobođen u srpnju 1852, nije se mogao vratiti u Bosnu pa je do 1854. boravio u Rimu, Dubrovniku, Anconi i Zagrebu. Nakon kratka zadržavanja u Kraljevoj Sutjesci i Gučoj Gori, bio je kapelan u Trnavi 1854–55. i Drenju 1855–57. Na poč. 1857. kao bolesnik smješten je u franjevačkih klerika u Đakovu, odakle odlazi u Beč radi liječenja. Pokopan je u zajedničkoj grobnici na bečkom groblju St. Marxer Friedhof. — Javio se 1841. člankom Zemljopisno-povijesno opisanje Bosne u almanahu Ljubitel’ prosvěštenija. Srbsko-dalmatinskij magazin’. Etnografskim, zemljopisnim, historiografskim, književnopovijesnim, prosvjetno-kulturnim i političkim člancima te stihovima i pripovijetkama surađivao u novinama i periodicima Danica ilirska (1841–42, 1844, 1847), Ljubitel’ prosvěštenija (1841–44, 1847–48, 1850), Serbskij narodnyj list’ (Budimpešta 1842, 1847), Podunavka (Beograd 1844, 1847), Kolo (1847), L’Avvenire (1848), Katolički list (1850–51), Narodne novine (1850), Glasnik dalmatinski (1851). Pokretač je, urednik i glavni suradnik prvoga bosanskoga časopisa Bosanski prijatelj, izašloga u tri broja (1850, 1851, 1861). U njem je objavljivao narodne pjesme, poslovice, zagonetke i priče, članke o numizmatici, praktične zdravstvene savjete, članke o bosanskim franjevcima; među većim su prilozima Zemljodržavopisni pregled turskog carstva u Europi, memoarski tekst Omer-paša i bosanski Turci i putopis Putovanje iz Sarajeva u Carigrad 1852. godine, mjeseca svibnja. Putovao je Bosnom (1842–43, 1845) i sudjelovao u osnivanju pučkih škola u Fojnici, Docu i Varcar-Vakufu. Napisao udžbenik za pučke škole Početak pismenstva (1848). Uz organizaciju školstva, bavio se nabavkom knjiga i časopisa te tiskanjem školskih priručnika i poučnih knjiga. Pod utjecajem ideja hrvatskoga narodnoga preporoda zagovarao je uvođenje Gajeva pravopisa u Bosni, planirao osnovati književno društvo Kolo bosansko s vlastitim godišnjakom pod naslovom Pčela bosanska, odn. Svjetogled bosanski, knjižnicu i muzej, utemeljiti školsku zakladu te osnovati tiskaru. Razvio je opsežnu djelatnost prikupljanja i izdavanja narodnih pjesama, kojih je dio objavljen, s onima koje je skupio Martić, u zbirci Narodne piesme bosanske i hercegovačke (Osijek 1858). Putopisi mu se uklapaju u onodobno zanimanje za Bosnu u hrvatskih romantičarskih putopisaca. Izdvajaju se razmjerno brojnim etimološkim i dijalektološkim zapažanjima (nazivi lokaliteta, osobitosti govora), a književno je najuspjeliji Putovanje iz Sarajeva u Carigrad 1852. godine, mjeseca svibnja. U djelu Zemljopis i poviestnica Bosne iznosi podatke o bosanskim granicama, prirodnim značajkama, gospodarstvu, pučanstvu, njegovu vjerskom i etničkom sastavu i običajima te daje pregled povijesti Bosne do poč. XIX. st. Svojim je djelovanjem spojio tradiciju književno-znanstvenoga rada bosanskih franjevaca s idejama duhovnoga sekularizma, odn. ilirskoga pokreta, čiji je istaknuti sljedbenik u Bosni. U razdoblju nacionalnih emancipacija karakterističnih za Europu u pol. XIX. st., bio je sklon i romantičarskoj koncepciji bošnjaštva kao jedinstvene nacije. Putovanje Ivana Frane Jukića (Mostar 1977) I. Lovrenovića romansirana je Jukićeva biografija. Služio se pseudonimima I. F. Jukić Banjalučanin, Slavoljub Bošnjak.