Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

BAUMAN, Egon, kemičar tehnolog (Virovitica, 7. X 1924). Gimnaziju je završio 1943. u Zagrebu, gdje je 1950. diplomirao na Tehničkom te doktorirao 1976. na Tehnološkom fakultetu temom Komparativna ispitivanja hidrodinamskih karakteristika nekih novijih izvedbi destilacionih tavana. Od 1960. je, docent, od 1964. izvanredni profesor Tehnološkog fakulteta u Zagrebu na odjelu za naftu u Sisku (1974–1977. dekan fakulteta), a od 1978. redoviti profesor (od 1979. Prehrambeno-biotehnološki fakultet). Od 1962. do 1964. bio je i direktor Instituta za metalurgiju u Sisku te od 1968. do 1970. ekspert UNESCO-a za kemijsko inženjerstvo na Regional Engineering College, Warangal, A. P. India. — Najviše se bavi istraživanjima na području kemijskog inženjerstva i tehnoloških operacija. Istraživao je otpornost plastičnih masa na utjecaj kemikalija, analizirao kemijsko-tehnološke sustave, mogućnosti korištenja kompleksometrije u tehničkoj analizi te dobivanje i oplemenjivanje anorganskih sirovina (desulfurizacija ugljena i koksa, dobivanje broma iz lugova solana i vanadija iz pepela nafte itd.). Na području kemijskog inženjerstva istražuje ekstrakciju tekuće — tekuće, destilaciju (šaržna destilacija, hidrodinamika destilacijskih tavana) te proučava probleme analize i sinteze kemijsko-tehnoloških sustava, dvofaznih strujanja i računskih metoda uz primjeriu računala. Zatim radi na problemima prijenosa topline pri smrzavanju te prijenosa tvari i topline pri sušenju prehrambenih proizvoda. Stručne i znanstvene radove objavljuje u periodicima: Kemija u industriji (1955–1957, 1962, 1965, 1976, 1977, 1979, 1980), Nafta (1955, 1956), Zaštita materijala (1956, 1957), Informativni bilten Društva za zaštitu materijala NRH (1959, 1960), Strojarstvo (1962), Acta metallurgica (1963), Tehnika (1964), ACHEMA Jahrbuch (1967), Bullettin of Industrial Institut for Chemical Engineering (Hyderabad 1969), Regional Engineering College Warangal (India 1970). Bio je voditelj znanstvene teme Ispitivanje prijenosa tvari iz pojedinačnih kapi i Marangoni efekt (u okviru Republičkog fonda za naučni rad, 1971–1976). Mnoge je neobjavljene istraživalačke radove obradio u formi izvještaja i elaborata. Sudjelovao je u nizu znanstvenih skupova u zemlji (Zagreb, 1956, 1973; Beograd 1960, 1963, 1967, 1971; Sarajevo, 1965) i u inozemstvu (Warangal, India 1969; Visoke Tatre 1977). Kao aktivan društveni radnik B. je obavljao više društvenih dužnosti. Zastupnik je u Saboru SR Hrvatske. Odlikovan je Ordenom rada sa srebrnim vijencem.

 
Redakcija (1983)