JURAK, Ljudevit

JURAK, Ljudevit, patoanatom i forenzičar (Zalug kraj Huma na Sutli, 6. X. 1881 — Zagreb, 10? VI. 1945). Gimnaziju završio u Zagrebu 1902, a studij medicine u Innsbrucku 1910. God. 1911–14. bio je asistent u Zavodu za patološku anatomiju Sveučilišta u Innsbrucku i suradnik tamošnjega Zavoda za sudsku medicinu. Dekretom Zemaljske vlade u Zagrebu imenovan je 1914. županijskim fizikom i službenim prosektorom za sve javne zdravstvene zavode grada Zagreba te predstojnikom njihove Prosekture, a ubrzo i stalnim sudskim vještakom Sudbenoga stola. Za I. svjetskoga rata preuzeo je i prosektorski rad u zagrebačkim rezervnim vojnim bolnicama. God. 1920. Vijeće Veterinarske visoke škole u Zagrebu pozvalo ga je na katedru za opću patologiju i patološku anatomiju. Nakon usavršivanja na veterinarskim učilištima u Beču i Dresdenu, 1921. postaje prvim redovitim profesorom i predstojnikom katedre za patološku anatomiju na Veterinarskoj visokoj školi (od 1924. Veterinarski fakultet), a u nedostatku nastavnika predavao je 1921–22. patološku anatomiju te 1923–32. sudsku medicinu i na Medicinskom fakultetu. Također je bio stalni prosektor Bolnice »Sestre milosrdnice« i honorarni suradnik Laboratorija željezničarske ambulante u Zagrebu. Začetnik je humane i veterinarske patološke anatomije u Hrvatskoj i osnivač patoanatomske zbirke pri Veterinarskom fakultetu (tada najbogatije u Europi). Bavio se komparativnom patologijom i histologijom, a na području humane medicine ponajviše je proučavao kardiovaskularnu patologiju, neuropatologiju i hepatobilijarnu patologiju. Prvi je podrobno opisao i protumačio patološku sliku (poslije nazvana po američkom patologu Mauricu Levu) oštećenja provodnoga srčanoga sustava u bolesnika koji su za života bolovali od atrioventrikulskoga bloka. Radove, kazuističke prikaze i druge članke objavljivao je u časopisima i listovima Wiener klinische Wochenschrift (1914), Liječnički vjesnik (1915–19, 1928, 1942–45), Zentralblatt für Herz- und Gefäss-Krankheiten (Berlin 1915), Hrvatska njiva (1917–18), Kriminal (1931), Jugoslovenski veterinarski glasnik (Beograd 1933, 1935), Jutarnji list (1933), Vinarski list (Beograd 1939). Surađivao je i u Hrvatskoj enciklopediji (Zagreb 1941–1945). Kao član međunarodnoga povjerenstva Crvenoga križa 1943. istraživao je vrijeme i uzrok smrti žrtava u masovnim grobnicama u Vinnici. Služeći se isključivo znanstvenim metodama i djelujući sasvim nepristrano, povjerenstvo je nedvojbeno zaključilo da su taj zločin u Ukrajini počinili Sovjeti. Držeći se načela o znanstvenoj istini, J. – koji je o tom izvijestio u Hrvatskom narodu (1943, br. 790) – ostao je pri svojem stajalištu i pod prijetnjom smrću. Uhićen je u svibnju 1945. i presudom suda Komande grada Zagreba zbog »djela ratnog zločinstva« 9. VI. 1945. osuđen na smrt strijeljanjem. Rehabilitiran je 1991. odlukom Senata Sveučilišta u Zagrebu, a Zavod za patologiju Kliničke bolnice »Sestre milosrdnice« nazvan je njegovim imenom.