BAZJANAC, Davorin

BAZJANAC, Davorin, inženjer strojarstva (Beravci kod Slavonskog Broda, 22. IX 1902). Gimnaziju je završio u Mariboru, studij strojarstva na Visokoj tehničkoj školi u Zürichu, gdje je doktorirao disertacijom iz područja primjene aerodinamike (1943). Do 1941. radio je u jugoslavenskoj vojnoj industriji, a zatim bio na specijalizaciji u Francuskoj, Engleskoj i Čehoslovačkoj. Nastavničku djelatnost započeo je 1945. na Tehničkom fakultetu u Zagrebu. God. 1948. izabran je za izvanrednog, 1954. za redovitog profesora mehanike i znanosti o čvrstoći. Predavao je i na Elektrotehničkom fakultetu (1957–1969) te na Visokoj tehničkoj školi za pogonske inženjere (1957–1967). God. 1969–1973. bio je predavač i voditelj postdiplomske nastave na usmjerenju teorija konstrukcija. Bio je dekan Tehničkog fakulteta (1948/1949) te dekan i prodekan Strojarsko-brodograđevnog fakulteta (1958–1960). Od 1966. predavao je na Poljoprivrednom fakultetu u Zagrebu polaznicima postdiplomske nastave na usmjerenju mehanizacija u poljoprivredi. B. je član Znanstvenog savjeta Međunarodnog centra za mehaničke znanosti u Udinama, dopisni član Međunarodne astronautičke akademije (Pariz) i član Britanskoga interplanetarnog društva. Odlikovan je Ordenom rada drugog reda (1960) i Ordenom rada s crvenom zastavom (1969). Dobio je Nagradu »Nikola Tesla« (1969), nagradu za životno djelo (1975), Nagradu »Boris Kidriča za osobite zasluge u širenju tehničke kulture i dr. Osim skripata i udžbenika, objavio je više od 75 znanstvenih i stručnih radova te znanstveno-popularnih publikacija i stručnih prikaza o dostignućima iz područja raketne tehnike, aeronautike i astronautike (Legenda o letećim tanjurima, 1958; Od Ikara do mlaznog aviona, 1958; Astronautika, 1961; Raketa u službi nauke i tehnike, 1961; Svemirski letovi, 1970; Suvremena astronautička istraživanja svemira, 1979). U prvom razdoblju bavio se prvenstveno problemima vibracija brodskih pogonskih strojeva, a zatim proučavanjem metoda eksperimentalne analize deformacija i naprezanja, posebice primjenom fotoelasticimetrije u strojarstvu i brodogradnji. Radove je objavljivao u periodicima: Priroda (1954, 1961, 1965–1972), Ljetopis JAZU (1955, 1956), Savremena tehnika (1955, 1956, 1960), Matematičko-fizički list (1956/1957–1969/1970); Industrijski radnik (1957, 1958, 1963, 1964), Almanah Bošković (1958–1963), Strojarstvo (1964–1976), Zbornik radova Fakulteta strojarstva i brodogradnje (1970, 1972). Dugogodišnjom znanstveno-nastavničkom djelatnosti na Fakultetu strojarstva i brodogradnje pridonio je razvoju znanstvene misli i znatno unaprijedio nastavu tehničke mehanike i znanosti o čvrstoći. Pod njegovim vodstvom na području eksperimentalne analize naprezanja i deformacija osnovan je laboratorij za fotoelasticimetriju, osposobljen za istraživanja u strojogradnji i brodogradnji. B. se drži osnivačem škole naših fotoelastičara. Svojim izvrsnim udžbenicima i nizom skripata – Statika, Kinematika, Teorija mehanizama i Dinamika – mnogo je pridonio uzdizanju inženjerskih kadrova. Udžbenik Nauka o čvrstoći, za koji je dobio Nagradu »Nikola Tesla«, poseban je domet u našoj stručnoj i izdavačkoj djelatnosti na području tehničkih znanosti glede sadržaja i istraživanja stručne terminologije.